Preko je živjelo po satu koji je odbrojavao dane kada su puhovci trebali doći

Tisuće i tisuće prijeđenih kilometara, jednako toliko ispričanih priča, povezanih ljudskih sudbina, sklopljenih prijateljstava. Jedan novinski tekst teško će objasniti što povezuje malo otočno mjesto Preko i drugi po veličini grad u Austriji Graz. A upravo su Preko i Graz glavni junaci priče koja je 1963. godine započela dolaskom prvih austrijskih turista na otok Ugljan
Teško je zamisliti da jedno putovanje traje 50 godina i da mu se još ne nazire kraj! Tisuće i tisuće prijeđenih kilometara, jednako toliko ispričanih priča, povezanih ljudskih sudbina, sklopljenih prijateljstava. Jedan novinski tekst teško će objasniti što povezuje malo otočno mjesto Preko i drugi po veličini grad u Austriji Graz. A upravo su Preko i Graz glavni junaci priče koja je 1963. godine započela dolaskom prvih austrijskih turista na otok Ugljan. Točnije, radnika velike i poznate tvornice Puch kojima je uprava odlučila ponuditi ljetovanje u Preku. Puhovci, kako su ih odmah nazvali Prečani, ne samo da su bili prvi organizirani turisti iz tada daleke Austrije, oni su, štoviše, bili začetnici razvoja turizma u Preku koje je u bivšoj državi po uspjesima u toj gospodarskoj grani zauzimalo visoko četvrto mjesto. U povodu pedesete obljetnice tog važnog događaja, prošlog je ljeta u Preku predstavljen projekt “Lichtwechsel/Promjene svjetla”, plod suradnje austrijskih i hrvatskih umjetnika koji od 2007. surađuju na međunarodnom umjetničkom projektu “Dolazak u baštinu” Sveučilišta u Zadru. A proteklog vikenda delegacija iz Preka i Zadra, u kojoj su bili načelnik Općine Preko Ante Jerolimov, direktor Turističke zajednice Ante Brižić i prof. dr. Robert Bacalja, otputovala je prijateljima u Graz i u galeriji u zračnoj luci prisustvovala otvorenju izložbe o “sjećanju na putovanje”, odnosno putovanju u prošlost. Profesor dr. Robert Bacalja, inače rođeni Prečanin, napominje kako se ne smije izostaviti suradnja Sveučilišta u Zadru sa Sveučilištem u Grazu (Karl-Franzens Universitat Graz), s kojim ima združeni studij Kulturne sociologije, ali i razmjenu studenata i profesora.
Od gostiju do članova obitelji
– Nadamo se da će ovo sjećanje na putovanje potaknuti i druge oblike suradnje Graza i Zadra, a s druge strane dati nadu da će se pokrenuti kapitali koje je Preko ostvarilo u proteklih pedeset godina, kaže dr. Bacalja te podsjeća kako je akademski slikar Josip Zanki prije šest godina pozvao umjetnice iz Graza u Zadar da se priključe projektu u sklopu kojeg su umjetnici iz različitih europskih zemalja izlagali u prestižnim izložbenim prostorima na zadarskom području.
– Upoznali smo se s uglednim umjetnicama Luise Kloos, Ingeborg Pock, Erikom Lojen i Aureliom Meinhardt te je započela suradnja koja se ostvarila i u okviru Oaze Nomadskog sveučilišta iz Turkua u Finskoj koje je svoju oazu 2010. održalo u Zadru. Suradnja je nastavljena u Finskoj gdje se rodila ideja o umjetničkom putovanju unatrag pedeset godina, odnosno putovanju na otok. Povod novom putovanju bila je izložba umjetnica iz Graza u Turkuu u godini kada je Turku bio prijestolnica kulture Europe. U prostorima ABBO AKADEMI izloženi su radovi umjetnica koje su putovale od Graza preko Vilniusa, Rige, Talina, Helsinkija do Turkua. Sadržaj izložbe potaknut je dojmovima s puta, i to je bio prvi “Lichtwechsel”. Kada smo Aurelia Meinhardt, Josip Zanki i ja podignuli njihovu instalaciju u snježnom Turkuu u ožujku 2011., predloženo je novo putovanje – od Graza do Preka, prisjeća se prof. Bacalja početaka projekta u kojemu je izložena povijest putovanja unatrag pola stoljeća. Možda je, kaže, brzo povezivanje i izbor teme bio i zbog činjenice da je u toj naizgled čudnoj zajednici Austrijanaca i Prečana od 1963. godine ostvareno jedno toplo, ljudsko povezivanje, odnosno iskreno prijateljstvo. Rijetko je gost, koji je došao u nekog mještanina, napuštao njegovu kuću. Postao je dijelom obitelji i svake je sljedeće godine ostajao kod svog domaćina. S druge strane, mnogi su mještani Preka putovali u Austriju svojim gostima.
Odbrojavanje do dolaska puhovaca
– To je bio poticaj ovom projektu kojemu je bio cilj rekonstruirati kulturni imaginarij Preka u pedeset godina zajedničkog života, ali i dati interpretaciju tog nasljeđa u suvremenoj umjetničkoj praksi. Vraćajući se tim godinama velikog turističkog uzleta Preka treba istaknuti da je mjesto živjelo po satu koji je odbrojavao dane kada su puhovci trebali doći, a nekako s tugom se dočekivala jesen jer se znalo da odlaze i da će proći godina dana do njihova povratka. Sve je bilo podređeno razvoju turizma u tim minimalnim uvjetima: proširivali su se uski mjesni putovi, cementiralo se u etapama šetnicu uz more, sagrađen je hotel, a i mještani su uređivali kuće kako bi pružili bolji odmor svojim turistima. Zanimljivo je kako su u sušnim ljetima vodonosci plovili prema žednom otoku i donosili vodu hotelu i obiteljima da bi mogli pružiti osnovne uvjete boravka. Često se u tim intervencijama u zadnji čas rješavao problem opstanka turizma, prebire po sjećanjima profesor Bacalja, čije su djetinjstvo i dio mladosti također obilježili gosti iz Austrije.
Neka nova prijateljstva
Privučene tom pričom, umjetnice iz Graza počele su istraživati tijekom 2012. u Preku, a sjećanja su još življa bila u Grazu jer su došle do mnogih obitelji koje su ljetovale u Preku. Šetale su Prekom, susretale ljude koji su se bavili turizmom proteklih 50 godina te su ih propitkivale o prošlom razdoblju. Razgovarale su s djelatnicima restorana i hotela, napose s gospodinom Petrom Sorićem koji im je dao svoj obiteljski arhiv kao izvor za istraživanje. Na temelju njihova rada, nastala je dvojezična knjiga kao svjedočanstvo putovanja turista iz Graza u Preko te ostvarenih prijateljskih veza. Najznačajnije je ipak, dodaje profesor Bacalja, što je projekt pokrenuo nova prijateljstva između umjetnica i mještana, jer su u više navrata boravile u Preku, ali i obnovio stare uspomene s ljetovanja mnogih gostiju koji su se našli na proslavi u Preku i Grazu. Sudionici projekta zahvaljuju na potpori Općini Preko, načelniku Anti Jerolimovu, Zadarskoj županiji i županu Stipi Zriliću te gradu Grazu i kulturnim institucijama i sponzorima iz Graza koji su pomogli realizaciju projekta. Također i Veleposlanstvu Republike Austrije u Zagrebu i veleposlanici Andreji Ikić-Bohm.
– Najveća zahvala upućena je našim prijateljima koji su evociranjem uspomena s putovanja, bilo da je riječ o ljudima iz Preka ili Graza, rekonstruirali dio našeg zajedničkog nasljeđa, ističe profesor Bacalja. Dodajmo još i da je sudionike projekta i delegaciju iz Preka i Zadra primio gradonačelnik Graza Siegfried Nagl, a o projektu “Lichtwechsel/Promjene svjetla” izvijestili su svi mediji, uključujući i prvi program austrijske televizije i radija ORF.

I prva žarulja zasjala u turističke svrhe

Početak turizma u Preku vezuje se uz niz ladanjskih kuća koje su tijekom stoljeća podizali zadarski plemići i građani. Djelovanjem Uljarske zadruge od 1905. pokreće se nova stranica u razvoju turizma jer postoje dokumenti koji govore da je dio svojih prostora zadruga iznajmljivala turistima. Turizam u Preku razvija se i zbog blizine Zadra, pa tako nalazimo u zadarskoj periodici niz članaka u kojima se piše o posjetima zadarskih sokolaša otoku od osamdesetih godina devetnaestog stoljeća, a pred kraj stoljeća postojala je izletnička veza Zadar – Preko koju je obavljao maleni parobrod. Između dva svjetska rata u Preku rade brojne gostionice te hotel Gašpara Mašine. Zanimljivo je kako je po prvi put zasjala žarulja u Preku izvan Uljare 1924. i to upravo u turističke svrhe u njegovu hotelu. Potaknut interesom koji su pokazali čelnici austrijske tvrtke Puch, pravi turizam u Preku zapravo započinje 1963. dolaskom prvih grupa Austrijanaca koji su boravili od lipnja do rujna u privatnom smještaju jer drugih kapaciteta nije bilo. Dolasci Austrijanaca gotovo su iz temelja promijenili Preko, ubrzo se mijenja stari način života i zarađivanja, a sve se podređuje turizmu. Prvi gosti došli su u kuće koje još nisu bile spremne za turizam, nisu postojale kupaonice, koristili su se poljski zahodi. Nije bilo ni tekuće vode. Bio je to svojevrsni asketski turizam! Gostoljubivi domaćini družili su se sa svojim turistima, od jutra do večeri izmjenjivali pozdrave, navike i nudili im sve što su imali. Nudili su im domaće kolače, kavu, vino, slane srdele, ribu, pršut i sir, maslinovo ulje. Gotovo da i nije bilo kuće koja se tih godina nije bavila turizmom. Sve to pomoglo je da se Preko razvije, a 1965. proglašeno je najuređenijim mjestom na Jadranu. U novoj državi Preko je dobilo nagradu za najuređenije mjesto u Zadarskoj županiji 2008 godine.