Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ukradena divojka

04.12.2013. 23:00


Napomena: Ovaj zapis nije ni rod, ni pomoz’ Bog sa povijesnim referendumom od pasane nedilje.
Di ćeš u grih nafriško?
Jušti je tukla deseta ura na Gradskoj straži, susrela se dva stara kumpanja u kafe-Lovre. Jere od Kotara ravna i Ivan bodul. Obrazi im blišću ka da su usrid lita. A kako i ne bi kad su se prid dan, dva kalali sa masline. Tuklo ih sunce, pa kiša, pa bura, jugo, tramontana, trudili od zore do mraka, jerbo u ovoj našoj makanci svako zrno maslinovo vridno je zlata.
Sili. Naručili piće.  
„Od danas pa do vika-vikova nima više da dvi muške persone sanjaju na istin kušinu,” tiho će Jere Ivanu.
„Jerkane, ‘bate oviii, oviii…Kuco! Svaka buža, svaka ćikara, žlica, pirun more te rufijanat. Meni je pokojna teta od tete Vinke, e, pokojna Mare, priča svit da lipše divojke ni rođeno na školju, eee, od te pokojne tete Mare, ‘ti Susa ukradena, bolje je reći: oteta na fešti u Sukošanu. Bio neki sajam. Pazar. To se je dogodilo još prid Prvi sviski rat. Lipo, šćepali tetu Maru ovi od Kotara i biž ća.”
„Bit’ će ovi vuncuti, e, ovi moji od Kotara potplatili austrijskog žandara, i muka je to ukrast divojku,” jopet će Jere.
„Slušaj me pomnjivo. Zaigrali kolo, piva cili svit od pazara, bila i misa, i pričest…Pravi pazarni dan. Svita, priča se, više nego u Gradu, i zagleda mi tetu Mijat, lipi, jak. Siromah, kurbin sin. Jad od kuće, jad od intrade, živio ka pas lutalica, iša po žurnatama i koja će ga cura. I ovi ti Mijat u kolo do moje tete. Moli je, e, ovi, oće li se udat za njega, priča joj kako je od viđene famelje, te pusti vinogradi, njive, livade, šuma, blaga, nima broja, jedinac… Neće ni čut moja pokojna teta Mare. „Ne pokriva se pod jedan lancun bodulica i vlajo.” Govori usrid kola teta Mare Mijatu.
„Diš’ pod lancun, silo nečista. Nima Mijat ni biljac, ni, ni…Ozgo’ mene nema ni neba.” Sve tako u rič govori Mijat.       
I priskrbi Mijat svoju mudroliju. Ukrasti Maru.
Dvojica njegovih drugara smantaju žandare. Odvedu ih u krčmu. Vina, a mesurine sa ražnja…
Dvoje od roda Mijata dognaše usrid kola magaricu i magare. Bože sveti kad navali ovi muški sa „bagulinom”. Digla se prašina, uleti među svit sa karom troje Mijatovih pajdaša, ščepaše tetu mi Maru, pa u kar sa Mijatom i điha, điha, điha… Vrišti Mare, zapomaže u jauku. Ma ko je čuje od vriske i pisme pijane.
Pa priko Debeljaka do Sure Stine, do Mijatovog atara.
Zanoćili u poljskoj kućici. Ala bunja. Dva za dva metra. Sklonište za pastira, težaka, pudara. Čuva kućica čeljade od vuka, vukodlaka, lupeža, kiše, sunca, od svake napasti.
Ostali ovo dvoje u „vikendici” četri, pet dana. Donosili im drugari i rod spizu, piće, ostalo od fešte u Sukošanu, ih?… Pričalo se, oće zli jezici, da bi se Mijat noću iskra, zazida mi tetu Maru i do zore haračio uokolo.
Iii…oviii… E, a jesu. Spavali kako i triba. Bez napovidi sa oltara.
A otok u svom siromaštvu priča kako ćaća od tete Mare drži pridiku:
„ Ako je moja Mare uletila u paka, bižat će, ako joj je lipo duperamo zeta Vlaja za tovara.”
Na ove riči mati od Mare bi kontrala mužu: „Puši ti momu zetu Vlaju u guzicu. Više mu vridi kad na buće pogodi bulin, a on priko rive u more, neg po’ našeg školja.”
I priča se dok su Mijat i Mare bili na ljubavnom putovanju u bunji, da su mu momci od Sive Stine renovali ono bokun kuće, pa kavalet i slamu, koćeta za dvoje. Za vinčanje darovali mu duzinu brava, gudina, dvi bačve vina, tri peći kruha, iskali od don Roka velu pivanu misu. I da je cilo misto, Siva Stina pirovala pet dana. E, i da ni bilo kućedomaćina koji nije učestvovao u piru.
Velju Ivan: „ Veći i veličanstveniji pir neg da je dan Oktobarske rovolucije.”
Šoto-škrito
Šjor Vice od butige Kalelarge