Manojlovići prodali kuću kupcu iz Slovačke?

Zadarska županija i Grad Zadar odustali su od prava prvootkupa nad secesijskom vilom na Obali Kaneza Trpimira jer u proračunima nema novca. Svetozar i Nebojša Manojlović za ukupno 7/8 vlasništva nad kućom tražili su 735.000 eura. Jednu osminu kuće posjeduje Ivica Surać
Početkom prošlog mjeseca Zadarska županija, a nešto prije i Grad Zadar, odustali su od prava prvootkupa nad secesijskom vilom na Obali Kaneza Trpimira 13. u Zadru. Prodavatelji, Svetozar i Nebojša Manojlović za ukupno 7/8 vlasništva nad kućom tražili su 735.000 eura. Za svojih 6/8 Svetozar je tražio 630.000 eura, a za svoju jednu osminu Nebojša je tražio 105.000 eura. Kako se radi o zaštićenom području i kulturnom spomeniku, prodavatelji su po Zakonu o zaštiti i očuvanju kultunih dobara bili dužni ponuditi na otkup prvo državi ili jednici lokalne samouprave. Pravo provotkupa najprije ima redom: Grad, Županija pa Republika Hrvatska. Međutim, i Grad i Županija odbili su Manojloviće jer ne samo da u svojim proračunima nisu imali predviđena sredstva za ovu namjenu, niti su prihvatili rok prodaje na pet godina, nego s tom kupovinom ne bi postali vlasnici cijele kuće.
Jednu osminu, naime, posjeduje Ivica Surać, vlasnik poduzeća Sarag i nekadašnji direktor zadarskih Plodina. On je svoju osminu otkupio od Svetozareve supruge Miroslave, na konto duga od 50.000 eura, nadajući se da će on biti taj koji će dalje pregovarati s Manojlovićevima u svezi otkupa cijele nekretnine. Posebice je zanimljiva priča kako su Manojlovići uopće došli do kuće koja se za sad ne spominje u nikakvim denacionalizacijama.
Sredinom 60-tih godina, po tadašnjim zakonima SFRJ, kuću je kupio sveučilišni profesor Svetozar Manojlović. Najvjerojatnije nacionalizirana kuća, kao općenarodna imovina, mu je dodijeljena kao stan. Kuća je izgrađena još 1908. u secesijskom stilu, kao Vila Tripalo. Prema priči starih Zadrana, prvi vlasnik Ivan Tripalo stanovao je u njoj vrlo kratko. U njoj je najdulje stanovao jedan engleski kapetan koji ju je otkupio za talijanske vlasti u Zadru. Stoga istu kuću i danas nazivaju Kapetanova kuća. Vila je 2002. procijenjena na 111.000 eura jer se unutrašnjost kuće tretirala kao malo veći, dvoetažni stanu. Još 1992. Grad Zadar je pokrenuo postupak za utvrđivanje vlasništva nad kućom, ali je izgubio spor sa Manojlovićevima. Vrijednost nekretnine u međuvremenu je vrtoglavo rasla, pa je kuća krajem prošle godine procijenjena na 400.000 eura.
Kako se kuća nalazi u zaštićenom području, za njenu rekonstrukciju vanjske vizure, nužno je mišljenje i dozvola konzervatora. Može se samo pretpostaviti koliko bi u konačnici koštala Kapetanova kuća s obzirom na složenost svih vanjskih i unutranjih zahvata neophodnih za potrebe modernog življenja. Dodatni problem na kojeg ukazuje i Ivica Surać, jest što Manojlovići nisu vlasnici i terena površine 780 m/2 na kojem se nalazi kuća. Prema neprovjerenim podacima kuća je već prodana slovačkom kupcu, ali rješenje njene vlasničke uknjižbe u svojim rukama ima Ivica Surać. Prema istim izvorima, kuća je prodana za daleko veću cijenu nego što je ponuđena na otkup Gradu Zadru i Zadarskoj županiji.