Znamka proizvoda

Dug je put do stvaranja vlastite znamke. Neke postoje na tržištu kao ime proizvođača, pojam proizvoda, ali su daleko od znamke tvrdi moj prijatelj Mirko.
Nedostaju im ime i oznaka. Ako imaju ime i znak nedostaju im kakvonosni proizvodi, ili kako najčešće u nas biva da postoji dobro ime proizvoda, ali nema imena proizvođača. Katkada i proizvođači s proizvodom dobre kakvoće se ne uspijevaju udružiti i provesti zajedničke ciljeve, proizvesti znamku koju će cijeniti tržište.
Znamka počinje život proizvodnjom nekog kultivara, sorte ili pasmine po mogućnosti izvorne, samorodne ili autohtone.
Ime i znak znamke dobije se istraživanjem. Najbolje je uzeti ono koje se već rabi u narodu, odnosno kome su ime dali potrošači. Pa tako neslužbeno već postoji primjerice, benkovački rose, polačka maraština, nadinsko maslinovo ulje, smilčićka breskva, paški sir, molajski med, bruška janjetina, iško ulje, kojima treba pridodati ime proizvođača.
Ili se, pak daje ime šireg područja, pa se uz ime proizvoda rabe i pridjevi ravnokotarski, ugljanski, dugootočni, lički, bodulski, velebitski ili jednostavno skupno ime, proizvodi Zadarske županije.
Uz ime valja istraživati i znak koji će podsjećati potrošače na vrijednost proizvoda i vjerno će označiti sam pojam i proizvod. Ne smije se zaboraviti utkati vrijednosti i ime osobe, odnosno proizvođača i stvaratelja proizvoda.
Udruga proizvođača vodi sve aktivnosti stvaranja znamke, ali i zaštitu znamke na tržištu.
Prva zaštita provodi se na nacionalnom tržištu preko zaštite imena i znaka, druga na tržištu EU, odnosno zaštita znamke koja se provodi preko ureda u Bruxellesu za čitavo područje EU.
Udruzi valja izabrati stupanj zaštite izvornog proizvoda zemljopisnog podrijetla ili proizvoda od tradicijskog ugleda, pa krenuti u pustolovinu stvaranja znamke. Znamka može zbog jamstva kakvoće povećati tržnu vrijednost nekom proizvodu što veseli, prije svega proizvođače, ali i potrošače njihovih proizvoda.
Vaš Bage