Ponudi li mi netko pola milijuna eura, odmah prestajem pjevati

Živim svoj život uz glazbu, obitelj i prijatelje, a kada će biti parlamentarni izbori, stvarno nemam pojma

Je li “točio”, što misli o marihuani i bi li primio 500 tisuća eura samo da ne pjeva – dio su pitanja koje su posljednjih tjedana čitatelji Zadarskog lista odlučili postaviti bibinjskom “grdelinu” Ivici Sikiriću-Ići. Na što bi najradije potrošio veliki novac i znaju li Bibinjci išta drugo osim pjevati i tući se – Ićo je spremno odgovarao bez pogovora. A kakvi su odgovori, pročitajte u narednim recima još jednog “Vašeg intervjua”.
Je li istinita navodno vaša legendarna izjava “Sa ću van otpivat dvi pisme. Prvo ću prvu, a onda ću drugu”?
– Ne sjećam se da sam to rekao, ali ponekad na koncertu mogu nešto reći i nesvjesno, a i šale nikad dosta.
U zadnje vrijeme nastupate samo na humanitarnim koncertima. Spremate li uskoro u Zadru ili okolici koncert?
– Što se tiče humanitarnih koncerata rado se odazovem, to je jedno zadovoljstvo za čovjeka koji dođe u situaciju da pomogne nekomu u nevolji, bolesti ili bilo čemu. Što se tiče koncerta, sada radim na novom albumu i prvo želim sve završiti; od marketinga, menadžera za koncerte pa do ostalog. No velika mi je želja napraviti neki manji koncert u kazalištu ili veliki na Višnjiku. To sve ovisi o albumu i kako će on proći na tržištu, ali bih Zadranima volio prirediti koncert na Višnjiku. S novim albumom imam dovoljno materijala za jedan cjelovečernji koncert, uz prijatelje. Kada će to biti ne mogu još konkretno reći, jer neke stvari prije toga trebaju doći na svoje. Ne želim nastupati samo da nastupam, želim da to bude jedna priča koja će se svidjeti publici.
Kad će parlamentarni izbori?
– Nisam u politici i uopće me ne zanima. Kad čujem sve oko sebe, sam sebi kažem “želim se udaljit od toga”. Za ljude su to sve psihički problemi, što se vidi i iz priloženog. Ove situacije koje se događaju u Hrvatskoj, izbjegavam to. Živim svoj život u glazbi, uz obitelj i prijatelje, a kad će biti parlamentarni izbori, stvarno nemam pojma.
Nemate novih pjesama?
– Nedavno sam na zadarskom festivalu izbacio singl “Mirita san jubav”. Dosta njih na internetu traži pjesmu pod nazivom “Mirita sam ljubav” a na Youtubeu se pod tim nazivom se može naći samo demo-verzija koja uopće nema veze s glavnim masteringom. To je nova pjesma koju sam izdao, a imam i novih pjesama koje tek čekaju izdavanje, ali ne želim ih još dati u eter.
Kad ćeš “točiti”?
– Kod nas u Bibinjama postoji jedna tradicija. Kad se doma vino “otaka”, da svatko tko “toči” sprema večeru. A pošto sam ja malo zakasnija”, onda je to sigurno pitanje nekog iz mog društva. Ali evo, “točenje” se održalo nedavno.
Koju si školu završio?
– Završio sam srednju trgovačku školu. Moj otac je oduvijek bio trgovac i jedno vrijeme sam radio s njim u trgovini. Ali bilo je to kratko, jer sam se okrenuo glazbi. Uvijek sam volio klape i nekako me to vuklo, tako da sam se ostavio tog posla i pošao u glazbene vode. Kažu da je najbolje raditi ono što voliš, pa sam tako i odlučio.
Bi li pristao da ti daju 500 tisuća tisuća eura da ne pjevaš?
– Da ne pjevam? Ma ne razumijem da bi mi netko dao petsto tisuća da ne pjevam. Pretpostavljam da je to u vezi Thompsona? A bi li pristao? A bih, zašto ne bih? Samo nek’ ponude!
Je li istina da se Bibinjci znaju samo tući i pjevati?
– Nije istina. Ovo drugo da znaju pjevati to je istina, a za tučnjavu, mislim da uvijek postoje situacije kada bi svi, a ne samo Bibinjci, reagirali tako. Ako je netko fer prema njima, ti ljudi od Bibinja stvarno dobiju pažnju, u pozitivnom smislu. No, ako netko traži probleme… Pa ne mogu ni ja doći u drugo mjesto, tražit probleme, jer ću sigurno dobit’ po sebi. A što Bibinjci još znaju? Pa uživati.
Mislite li da će Bibinje izgubiti svoju osobnost širenjem Zadra prema periferiji, kao što se to događa, recimo, s Murvicom?
– Mislim da neće. Mi smo takav mentalitet ljudi. Bez obzira na sve, živimo svoje. I to je tako bilo oduvijek.
Pozdrav, htjela bih znati malo više o tebi privatno jer se o glazbi nema što pričati, sve je savršeno. Pa je l’ bi mogla nekakva kratka biografija?
– Kao početak bih uzeo svoje tinejdžerske godine. Volio sam more, pjesmu, klape. S petnaest godina krenula je i moja glazbena karijera s klapom. Kad sam imao sedamnaest, osamnaest godina započeo je rat, upravo u trenutku kad sam trebao odabrati neki svoji put. Otišao sam u Gardu, tamo sam bio par godina. Bio sam oženjen, 93. godine sam dobio kćer Santanu i ona sada ima već osamnaest godina. Uslijedila je rastava, nakon deset godina životarenja sam se opet oženio. Imam sada šestogodišnju Marijetu i trogodišnjeg Roka. I sretan sam.
Poštovanje, mene bi zanimalo kada vam izlazi novi album, te s kime surađujete na vašem novom albumu?
– Bit ću iskren i reći kako ima sigurno jedno četiri godine da je prošlo od posljednjeg albuma i znam da ljudi koji me vole slušati očekuju novi album. Iza sebe imam već tri albuma koja sam snimio u tri godine. Mislim da to nije bilo dobro. Trebalo je vratit’ uložen novac i na tome sam radio tri godine. Sada radim novi album koji se radi osamdeset posto u istom timu. Autor osamdeset posto pjesama je Rudolf Dvorski, tu je i aranžer Igor Ivanović. Kad će album izaći, to ne mogu točno reći. Snimanje će biti gotovo do ljeta, a hoće li album izaći prije Nove godine ili poslije nje, ne znam. Želim to napraviti kako treba. Naravno, nikad ne znaš što će ljudi prihvatiti, ali želim da budem zadovoljan. Uz sve to, malo mi je problem i odabrati pjesme. Od gostovanja i dueta, želio bi staviti “Ribar san stari” s Tomislavom Bralićem. Tu pjesmu sam dobio od Remija Kazinotija i sam sam tražio od Bralića da je otpjeva sa mnom, pa bi mi bile bez veze da je ne stavim na svoj album bez obzira na to koliko je vremena prošlo. Tu je i duet s Cocom, zatim duet s Anom Eškinjom, a dalje ćemo vidjeti.
Više volim pop od klapa
Zašto se ne okreneš dalmatinskom štihu pjevanja kad ti to najbolje leži?
– Volim klapu, pjevam tenora, ali mogu pjevati i klapski u klapi. No volim više pop-rock koji i sad radim. To mi više paše, bar u ovom solističkom dijelu. I da mijenjam stilove “vamo-tamo” nije dobro. Tko voli – voli, a tko ne voli, ima puno pjevača pa svatko može naći nešto za sebe.
Tko ti bira “styling”?
– Nitko (smijeh). Prije par godina nešto je radila Ella Dušević, ali ja sam tip koji ne voli ekstravaganciju. Ja sam jednostavan. Volim traperice, dolje neke normalne cipele, gore kožna jakna, dolčevita ili košulja. I to je to. Naravno, tu je supruga koja uvijek sve to pregleda. Ali, bitno je da si uredan.
Što slušate kad ne pjevate?
– Klape. Volim većinom domaće pjesme.
Biste li nekomu davali oduke iz pjevanja?
– Iz iskustva mogu savjetovati u nekim stvarima, kada su u pitanju neke vokalne situacije u pjesmi. Kad sam pjevao s klapom “Trogir” godinu dana sam radio s profesorom Nikolom Bublom na postavljanju vokala kako bi iz tebe izašao jedan prirodan i nježan glas i tu bih mogao pomoći. Inače, kada čujem nekog znam savjetovati iz osobnog iskustva što i kako bi trebalo napraviti.
Na što bi najradije potrošio velik novac? Kuću, jahtu, auto ili nešto četvrto?
 -Volim brodove pa bih kupio jedan brod, drveni naravno. Sigurno bi bio po mom guštu. I jedan lijepi komin, jer volim komine. Ne bih drugo ništa posebno. Pomogao bih isto, nekomu komu treba i tko nema.
Što mislite o izjednačavanju marihuane s težim drogama?
– Marihuana se ne može usporediti s težim drogama, kao što je, primjerice, heroin. Iako su i jedno i drugo droge. Svatko može zapaliti, ako ga je volja, dok su teže droge itekako opasnije i to se po meni ne može izjednačavati.
Ićo care, što misliš o “novim” zadarskim snagama Sexymotherfuckersima i Postolarima?
– Dajem im podršku, jer to su ljudi koji vole glazbu, stvaraju jedan svoj imidž i to podržavam.
Zadrani teško do finala Omiša
Jesu li zadarske klape mogle malo bolje iskoristiti naklonost Ljube Stipišića prema Zadru i njegove česte dolaske?
– Znam iz svog iskustva da se južni dio Dalmacije po klapama uzdizao i bez obzira bio tu Stipišić, mi bismo teško uhvatili njihovu kvalitetu. Tamo su djelovali i Stipišić i Nikola Buble, ima tih maestra koji su stvarno vrhunski i to je razlog. Mi imamo odlične klape, ali pjevamo na svoj način.
Čini mi se da u Zadru ima puno klapa, ali malo njih stiže u završnicu omiškog festivala.
– Klapa se poznaje najviše po tenoru, a u Zadru ima malo kvalitetnih tenora. To dosta znači u ocjeni Omiša i tu je taj pad plasmana.
Može li dalmatinski pjevač izići iz stereotipa da je obiteljski čovik, voli pojist’, popit’, najdraža zabava su mu balote, a klub Hajduk?
– Teško i nikako.

Dora postala jedan običan posao, ništa drugo

Kako komentirate ovogodišnju Doru?
– Ne znam, jednostavno mi se ne sviđa. Mislim da se to razvodnilo i da je to samo biznis koji gleda kako zaraditi novac.