Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Svjedok želio ostati anoniman jer se boji neugodnosti

Autor: Minja Gugić

05.05.2010. 22:00
Svjedok želio ostati anoniman jer se boji neugodnosti


Jurjević i Tošić su optuženi da su 19. prosinca 1991. godine mučki ubili Hrvata Milu Brkića. I dok se optuženi Jurjević jučer pojavio na sudu i ponovio kako se ne osjeća krivim, Tošić je svoju obranu iznio u Beogradu
Nemam ništa protiv da na ovoj raspravi budu nazočni novinari i mogu napisati sve što kažem jer ću govoriti istinu, ali molim da mi se ne objavi identitet jer bih mogao imati neugodnosti – rekao je jučer na Županijskom sudu u Zadru umirovljenik iz okolice Obrovca i svjedok u suđenju protiv Milana Jurjevića (42) i Davora Tošića (43), koji su optuženi za kazneno djelo ratnog zločina.
I dok se Milan Jurjević brani sa slobode i jučer je uredno došao na suđenje koje se ponavlja treći put na traženje Vrhovnog suda RH, Davor Tošić živi u Srbiji i tamo je nedavno ispitan.
Jurjević je ponovio kako se ne smatra krivim.
Riječ je o ubojstvu Mile Brkića koje se dogodilo 19. prosinca 1991. godine na predjelu Karamarkuša u mjestu Kruševo na obrovačkom području.
Najprije je pucao Tošić, a onda Jurjević
Prema optužnici koju u ovom slučaju zastupa zamjenik županijskog državnog odvjetnika Radovan Marjanović, Jurjević i Tošić su optuženi da su kao pripadnici vojske tzv. RSK, projektilima iz vatrenog oružja lišili života Hrvata Milu Brkića koji nije pružao nikakav otpor.
U optužnici stoji kako je najprije Davor Tošić u Brkića iz pištolja ispalio više metaka, a kad je nesretni čovjek pao na zemlju i počeo jaukati i zapomagati, Milan Jurjević je iz svoje poluautomatske puške u Brkića ispalio još tri hica te je on na mjestu preminuo. Na kraju činjeničnog opisa optužnice piše da su se nakon toga njih dvojica “u kamionu udaljila ostavivši mrtvo tijelo na mjestu zločina”.
– Poznavao sam pokojnog Brkića i njegovu trojicu sinova. U vrijeme rata bio sam u Civilnoj zaštiti tzv. Republike Srpske Krajine jer sam bio mobiliziran 1990. godine. U prosincu 1991. godine bio mi je nadređeni neki Paravinja, štab nam je bio u Obrovcu. Imao sam pušku i mi smo osiguravali mostove, čuvali manastir na Krupi, sahranjivali leševe. Polovinom prosinca 1991. godine Civilna zaštita je bila u kući Renata Tomljenovića na predjelu Burevača, a to je između Kruševa i Obrovca. Sjećam se da je tog dana do Tomljenovićeve kuće pješice došao Mile Brkić – detaljno je prepričavao svoja sjećanja postariji muškarac pred Sudskim vijećem kojim u ovom slučaju predsjeda Enka Moković.
Svjedok prepričao susret s Brkićem
Svjedok je potom dalje prepričavao kako je upitao Brkića kamo ide jer je znao da živi u jednom zaseoku pokraj Kruševa koje je oko šest kilometara udaljeno od mjesta gdje su se njih dvojica susrela.
– Požalio mi se da mu je vojska tzv. RSK zapalila kuću i sijeno te da to ide prijaviti miliciji u Obrovcu. Ja sam znao da je Brkić Hrvat iz Kruševa, a Hrvati su u to vrijeme već bili napustili mjesto. Nisam znao da je Brkić ostao. Shvatio sam iz njegove priče da je čak neko vrijeme i on otišao u Zadar, ali se vratio u svoju kuću. On je bio civil. Nije imao oružje, a ni odoru. Bio je stariji čovjek. Nakon što je sve prijavio miliciji, krenuo je natrag prema svojoj kući – pojašnjavao je svjedok koji je pod svaku cijenu želio ostati anoniman.
Prema njegovoj priči, potom je prema Tomljenovićevoj kući naišao Mile Berber koji je bio srpske nacionalnosti i kako je naglasio svjedok, bio je u “nekoj vojnoj formaciji koja je bila stacionirana u Kruševu”.
– Berber je bio u uniformi i imao je pušku. Vidio je Brkića kako ide pješice prema Kruševu. Nakon što je Berber krenuo, također, pješice za Brkićem i mi iz Civilne zaštite krenuli smo autom kući. Sutradan kad smo se opet vratili do Tomljenovićeve kuće, nadređeni nam je rekao da je Mile Brkić ubijen kod Kruševa. Onda nam je rekao da odemo do Obrovca kod liječnika da nam da deke i da ga pokopamo – rekao je svjedok.
Naglasio je potom kako je upravo on našao Brkićevo mrtvo tijelo.
Našao Brkićevo tijelo
– Kad sam našao tijelo, zviždukom sam pozvao ostale. Tijelo smo zamotali u deke i pokopali ga. Ja sam ovo sve ispričao jednom od njegovih sinova 1997. godine na Autobusnom kolodvoru u Zadru. Optuženog Jurjevića sam poznavao iz viđenja, ali nikada nisam čuo da je on ubio Brkića. Jurjević nije bio u nikakvoj civilnoj zaštiti. On je bio radnik u Bukovčanki, a to je bilo trgovačko poduzeće sa sjedištem u Obrovcu. Što se pak, tiče Davora Tošića, ime mi je poznato, ali ga ne poznajem. Nismo bili zajedno u Civilnoj zaštiti – rekao je između ostalog na kraju svog iscrpnog svjedočenja i prepričavanja ovaj svjedok.
Suđenje koje se nastavlja i ovaj put su pomno pratili predstavnici OESS-a.
 


Tijekom istrage Jurjević priznao da je pucao u Brkića


Iznoseći svoju obranu tijekom istrage, Milan Jurjević je priznao da je u “kritično vrijeme bio pripadnik neprijateljske vojske, tzv. RSK zajedno s Davorom Tošićem. Sreli su Brkića na cesti u Kruševu. Tošić je, prema Jurjevićevom iskazu, naredio Brkiću da mu okrene leđa.
– Tada je Tošić izvadio pištolj koji je imao za pasom u futroli, približio ga zatiljku i ispalio hitac u Brkića. Brkić je pao, a Tošić je u njega ispalio mislim, čitav okvir iz pištolja, dok je Brkić ležao. Od Mile Brkića se čulo neko zapomaganje. Tada je odmah Tošić meni rekao da ja uzmem pušku i da pucam u Brkića. Uzeo sam iz kamiona svoju poluautomatsku pušku, repetirao sam i u Brkića ispalio samo tri metka u gornji dio tijela” – rekao je tijekom istrage optuženi Milan Jurjević.