Svi su nekako jako ponosni u ovo doba godine. Ponosne u brojci skoro u stopu prate oni koji se busaju u prsa, koji spominju prve crte, strategije i junaštvo. Rekao bi čovjek da je cijela zemlja na ramenu pušku nosila. Pravi branitelji, većina njih, nisu na proslavama, ne busaju se u prsa. Nisu bogati, većinom nisu dobra zdravlja, loše spavaju i jedva plaćaju račune.
No dobro, nije sve tako crno. Uvijek je lijepo vidjeti uredno začešljane, gojazne sudionike vlasti koji se po sunčanom ljetnom danu naguravaju oko zastava čekajući da se kamere ugase pa da mogu navaliti na janjetinu.
Nekidan sam gledala dokumentarac o steveu Gauntu, čovjeku koji je iz Velike Britanije početkom rata došao u Hrvatsku i borio se – za pravdu. U ratu je izgubio stopalo i komad duše, a dobio sijede. Sada živi u Vinkovcima i bavi se fotografijom. Ima ženu i dvoje djece. Nakon ranjavanja bio je u bolnici u Dubravi. Kaže, sjeća se kako su dolazili mladići u kožnim jaknama, sa Ray Ban sunčanim naočalama koji su se šmucali po bolnici i izrugivali se s ranjenicima. I oni su bili “pri vojsci”, ali daleko od ratišta. Danas vjerojatno svi imaju status branitelja.
Lako je nama laicima, nama koji u ratu nismo direktno sudjelovali, govoriti u ratu. Oni koji su bili tamo negdje po polju, u rovu, i nije im do priče. Znaju kako je strašan rat, znaju kakve su njegove posljedice, znaju da ne bi da se ikad više ponovi.
Danas pjevači grade karijere. Tri kuma pjevaju o domovini, o ratu, neki kažu – opet će se gusta magla spustiti. Meni se od tog spuštanja magle diže kosa na glavi. Nazivaju se nacionalistima, oni koji idu na koncerte. Ma dobro, nek’ slušaju glazbu, nek’ se oblače u crno, al nek’ ne prizivaju rat. Kao da se u životu ne znaju ostvariti bez da planiraju kako će nauljiti pušku i krenuti u rat. Ili pak prodavati firme dok drugi ratuju.
Nacionalizam kao da je postao životno opredjeljenje, ali su ga mnogi krivo shvatili. Jedno je voljeti i poštovati svoju zemlju, a drugo je raditi gluposti i propagirati ideologiju ubijanja i klanja iz mračnog razdoblja Jasenovca, poglavnika i Gradiške Stare. Jedno je pjevati o domovini, Bogu i obitelji, kako to veli M.P. Thompson, a drugo veličati lude ideje nekih umova kojih se svatko sa dva razreda osnovne škole može samo sramiti.
I još nešto. Umro je Mate Parlov nekidan. Veliki čovjek i sportaš, uz to i akademski građanin i ljubitelj poezije. Pitali su ga jednom, u nekom intervjuu, je li on nacionalist. On je odgovorio: “Pa ja ne mogu biti nacionalist. Ja sam svjetski prvak.”
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
“Čekičari” se žale na suce nakon ispadanja od Bayera: “Igrali smo protiv 14 igrača”
Zadar
dobrovoljni darivatelji
HUMANITARNA AKCIJA Zadarski policajci darivali krv
Ostali sportovi
Kup Dalmacije
Jadran ukupno treći na drugoj regati
Svijet
bliski istok
Iran zasad nema namjeru odgovoriti na napad
Nogomet
2. ŽNL
Nevjerojatan rezultat Debeljaka i NOŠK-a
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo bivši profesionalni košarkaš i trener Denis Skitarelić
Zadar
LIJEPA PRIČA
KONAC DJELO KRASI Zadranka Matea Ljubanović u Norveškoj ispisuje uspješnu poduzetničku priču
Zadar
HEP JAVLJA
INFORMIRAJTE SE! Brojne ulice u Zadru sutra ostaju bez električne energije
Hrvatska
DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO
Prebrojano je 99,74 posto glasova. HDZ preko noći dobio jedan dodatni mandat, IDS ga izgubio
Županija
PODRŠKA S JUGA