Ledenko i Čakarun nastavili olimpijsku tradiciju zadarskog veslanja

Ledenko: Nismo pretjerano zadovoljni plasmanom. Iako je isti kao i na nedavno održanom Svjetskom juniorskom prvenstvu. Do finala nam je nedostajalo samo 17 nesretnih stotinki, za koliko nas je pretekla turska posada
Čakarun: Posebno je dojmljivo bilo otvaranje Igara, no ono nas je poremetilo jer smo rano ujutro morali odveslati prvu utrku
Mate Ledenko i Mile Čakarun, dvojac bez kormilara Veslačkog kluba Jadran, nedavno se upisao u povijest. Naime, ovi sedamnaestogodišnjaci nisu ostvarili rezultat vrijedan posebnog divljenja, niti osvojili medalje na nekoj od europskih ili svjetskih smotri, već su sudjelovali na prvim Olimpijskim igrama mladih u Singapuru. Igrama čiji je osnovni smisao bio upravo sudjelovanje, a rezultati podređeni upoznavanju s odavno zaboravljenim Coubertinovim načelom. Perspektivni dvojac osvrnuo se na smotru koja je od 14. do 26. kolovoza okupila najtalentiranije mlade sportaše cijelog svijeta u dobi od 14 do 18 godina.
Unatoč potenciranju načela o važnosti sudjelovanja, najprije ćemo vas upitati kako ste zadovoljni s plasmanom u Singapuru? Je li treće mjesto u B finalu, odnosno deveto ukupno, zadovoljilo vaša očekivanja?
Ledenko: Nismo pretjerano zadovoljni plasmanom. Iako je isti kao i na nedavno održanom Svjetskom juniorskom prvenstvu. Do finala nam je nedostajalo samo 17 nesretnih stotinki, za koliko nas je pretekla turska posada. Tako smo polufinale završili kao četvrti.
Iako na kraju četvrti, imali ste bolje vrijeme od pobjednika druge polufinalne skupine.
Dali sve od sebe
Ledenko: Tako je. Međutim, polufinale nas je dosta istrošilo te u B finalu nismo mogli dalje od trećeg mjesta. Ipak, dali smo sve od sebe.
Jesu li Olimpijske Igre mladih došle prerano? Nakon iscrpljujućih nastupa i povratka sa Svjetskog prvenstva u češkim Rakovicama sutradan ste produžili za Singapur. Praktički bez prilike za odmor.
Čakarun: Odmora i posebnih priprema zbog Svjetskog prvenstva nismo imali. Uz to, morali smo se i prilagoditi na drugačije uvjete u Singapuru: staza je bila upola kraća – tisuću metara, a svi smo dobili i nove, ali lošije brodove. Primjerice, slovenska posada je uzela zlato, a u finalu Svjetskog prvenstva u Češkoj bili su posljednji.
Ledenko: Na regati na Bledu ta ista posada bila je bolja od nas za svega pola sekunde.
Kako je izgledao dvanaestodnevni boravak u Singapuru? Za vrijeme i poslije veslačkih natjecanja.
Bubka, Isinbajeva, Bolt
Ledenko: Nakon otvorenja, u prva četiri dana odradili smo svoje utrke. Njih smo kombinirali s treninzima u brodu i treninzima u teretani. Po završetku glavnog dijela veslačkih nadmetanja sudjelovali smo u mješovitim natjecanjima gdje smo u kombinaciji s posadama iz ostalih zemalja veslali štafetu. U međuvremenu imali smo različita predavanja o štetnosti dopinga, HIV-u, zdravoj prehrani i sportu općenito. U ulozi predavača pojavljivale su se bivše i sadašnje sportske zvijezde: Sergej Bubka, Jelena Isinbajeva, a čuli smo da se na jednom od njih pojavio i Usain Bolt.
Čakarun: Posebno je dojmljivo bilo otvaranje Igara, no ono nas je poremetilo jer smo rano ujutro morali odveslati prvu utrku.
Ledenko: U slobodno vrijeme organizatori su nam omogućili da posjetimo singapurske atrakcije poput njihove verzije Diznilenda, odnosno ostale zanimljive turističke lokacije; a mogli smo uživati u safariju i u različitima društvenim igrama.
Planovi do kraja sezone?
Ledenko: Trenutačno smo u pripremama za Prvenstvo Hrvatske koje će se koncem rujna održati u Zagrebu. Nadamo se zlatu u dvojcu bez, a možda nastupimo i u utrkama četveraca i osmeraca.

Više od sporta

Na prvim Olimpijskim igrama mladih nastupilo je oko 3600 sportaša između 14 i 18 godina koji su se natjecali u 184 discipline, odnosno u 26 različitih sportova. Sudjelovala su 204 nacionalna olimpijska odbora. Uz sportska natjecanja Igre su zamišljene i kao edukacijski i kulturni događaj. Tako su mladi sportaši za vrijeme Igara imali priliku i učiti o zdravoj prehrani i načinu života, o opasnostima dopinga, o olimpijskim vrijednostima te o društveno odgovornom ponašanju.

Danijel Bajlo: Igre su pun pogodak

– Plasman naših veslača je realan: deveti su bili na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Češkoj, a s obzirom da je u Singapuru nastupila ista konkurencija, ponovili su identičan rezultat. Ipak, potrebno je naglasiti kako na OIM rezultat nije bio primaran. Veći je naglasak stavljen na edukaciju, međukulturnu razmjenu i upoznavanje s olimpijskom poveljom.
Ideja o organizaciji Igara po meni je fantastična. Nadam se da će se OIM uspjeti održati upravo u izvornom obliku: da sport bude samo jedan od segmenata bogatog programa. Veseli me što su u Igre bili aktivno uključeni i treneri. Svoj doprinos u provedbi natjecanja tako su dali svi, a na taj način srušene su dosad ustaljene barijere i stroga podjela odnosa treneri-veslači. Može se reći da su veslanje, i sport općenito, bili samo povod jednom odličnom druženju. Nakon nastupa reprezentacija veslači su se natjecali u mješovitim sastavima te na taj način razvijali i toleranciju na različitost. Olimpijske igre mladih dobro su zamišljene, isto tako provedene i vrhunski organizirane. Bile su pun pogodak, posebno iz razloga što je Olimpijadu seniora danas jako teško vratiti izvornim načelima. „Važno je sudjelovati, a ne pobijediti” ponovno je oživjelo na OIM – na boravak u Singapuru osvrnuo se i Danijel Bajlo, trener Jadranova dvojca.

Strogi singapurski zakoni

Čakarun: U Singapuru su na snazi neki, nama prilično strogi zakoni. Tako, npr., ne smijete žvakati “žvake” Kazna za takav prekršaj je oko 40 000 kuna. Ako ste bolesni ne smijete ući u državu, a za teže prekršaje, poput droge, dodjeljuje se smrtna kazna. Na cestama nema niti jednog papirića, a o grafitima da i ne govorimo.
Ledenko: Da su u Hrvatskoj takvi zakoni, bilo bi nas barem 10 puta manje.

Doručak u četiri ujutro

– Zbog vremenske razlike prvih dana nismo mogli spavati pa smo odlazili na doručak u četiri ujutro. Takav rani termin bio je prilagođen sportašima islamske vjeroispovjesti, a nama je savršeno odgovarao budući da bi za vrijeme noćnog ‘bdijenja’ često ogladnjeli – kroz smijeh će Ledenko.

Ništa bez razrednica

Ledenko i Čakarun inzistirali su da u razgovoru obavezno spomenemo njihove razrednice: Jadranku Krmpotić-Bajlo i Elviru Pavić. Kako kažu, dvije osobe kojima duguju zahvalu za razumijevanje zbog čestih izostanaka iz škole.