Veliki potencijal zadarskog malog nogometa

Zadar je jedini od većih hrvatskih gradova čiji mali nogomet nije pod HNS-om, a da je dobio bi priliku sudjelovati na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima. Ovako kao da je sam sebi dovoljan. Ovdje su zadovoljni jedino igrači, koji nisu loše plaćeni. Ali postoji toliko dobrih igrača od kojih bi se dalo sastaviti nekoliko dobrih zadarskih momčadi koje bi napredovale dalje. Od HNS-a bi dobili savjete i logističku podršku. Ovako to sve ostaje unutar Zadra
Zadar smo ozbiljno razmatrali kao drugi grad domaćin prvenstva, no s obzirom da Split ima najdužu tradiciju malog nogometa u Hrvatskoj i iskusne ljude koji su već sudjelovali na međunarodnim natjecanjima u futsalu, odabrali smo Split. U splitskoj gradskoj upravi na prvu loptu nisu “zagrizli” za ovaj događaj, kao što smo očekivali, no kad smo spomenuli Zadar kao alternativu, itekako su “zagrizli”
Boris Durlen, direktor Europskog futsal prvenstva 2012. koje će se održavati u Hrvatskoj, govori o kandidaturi i planovima za jedan od najvećih nogometnih događaja. Durlen je bio izbornik hrvatske malonogometne reprezentacije od 1990. do 1999., sada je član Uefine futsal komisije, Uefin delegat na utakmicama, referee observer, član ekspertne grupe za futsal te predsjednik HNS-ove futsal komisije. Razgovarali smo s njim u Novigradu, gdje svako ljeto provodi svoj godišnji odmor, a trenutačno se “dao” u velike pripreme za organizaciju prvenstva. U siječnju i veljači 2012. Zagreb i Split bit će domaćini 12 europskih reprezentacija te najmoćnijih ljudi iz vrha svjetskog velikog i malog nogometa. Durlen govori i o Zadru kao nesuđenom gradu domaćinu te objašnjava zašto je zadarski mali nogomet zapeo unutar granica Zadarske županije.
U konkurenciji s Makedonijom i Belgijom, Hrvatska je na kongresu u Tel Avivu s maksimalnim brojem glasova osvojila domaćinstvo Europskog futsal prvenstva 2012. S kojim smo adutima dobili tu čast?
– Imali smo najkvalitetniju ponudu, prvenstveno u smislu, bez konkurencije najljepših dvorana Arene Zagreb i splitskog Spaladiuma te vrhunskih hotela i dobre logistike. Što se tiče nogometa, nakon Lige prvaka i europskog prvenstva u velikom nogometu, ovo je najvažniji događaj UEFA-e i prvi put u povijesti je tako velika čast pripala Hrvatskom nogometnom savezu. Želim naglasiti da dobivanje domaćinstva za Europsko prvenstvo u futsalu nema nikakve veze s tim što nismo dobili domaćinstvo za EURO 2012. u velikom nogometu. Za ovu kandidaturu smo se odlično pripremili, s tim da je ona bila itekako opsežna. UEFA ništa ne prepušta slučaju, ali na temelju ugovora s HNS-om UEFA i financira veći dio organizacije. Za razliku od, recimo Europskog prvenstva u vaterpolu koje se održava kod nas, za koji je bilo potrebno uplatiti 600.000 eura europskoj federaciji i investirati u objekte, UEFA pokriva većinu troškova organizacije. S pametnim gospodarenjem i uz pratnju dobrih sponzora, mogli bismo biti u velikom plusu. Od 30. siječnja do 12. veljače, koliko traje prvenstvo, što je izvan turističke sezone, imat ćemo oko 10.000 službenih noćenja, što ne uključuje dolazak navijača i gostiju. Da ne pričamo o promidžbi zemlje kroz prijenos na Eurosportu i kroz druge medije. U Europsko futsal prvenstvo u Hrvatsku, što u sam projekt, što u ostalo, ulazi 2 – 3 milijuna eura.
Imamo Dvoranu Krešimira Ćosića, zadarsku peku pod kojom je uvijek užarena atmosfera već nadaleko poznata. Zašto Zadar nije jedan od gradova domaćina?
– UEFA zahtijeva da se prvenstvo održava u dva grada. Jedan od njih je najčešće glavni grad, zbog hotela i logistike koji moraju zadovoljavati Uefine standarde. Osim toga, UEFA je zapela za Arenu Zagreb zbog veličine i spektakla – odgovara im da na svakom prvenstvu bude sve više gledatelja. Zadar smo ozbiljno razmatrali kao drugi grad, no s obzirom da Split ima najdužu tradiciju malog nogometa u Hrvatskoj i iskusne ljude koji su već sudjelovali na međunarodnim natjecanjima u futsalu, odabrali smo Split. U splitskoj gradskoj upravi na prvu loptu nisu “zagrizli” za ovaj događaj, kao što smo očekivali, no kad smo spomenuli Zadar kao alternativu, itekako su “zagrizli”. Mislili smo onda suce smjestiti u Zadar kako bi bili na neutralnom terenu, negdje na pola puta. Ipak, to je upitno zbog toga što je autocesta često zatvorena zbog bure, što bi moglo zakomplicirati prijevoz sucima. To pitanje je još uvijek otvoreno.
Kakvo je stanje u zadarskom futsalu?
– Zadar godinama preferira kvalitetan futsal i ima niz dobrih igrača. Koliko god je dobro organiziran na gradskom nivou, ne bi mogao pratiti hrvatsku prvu ligu jer su njeni uvjeti prilično zahtjevni. Najveći problem je što zadarske momčadi i organizacija ne žele ući pod kapu Hrvatskog nogometnog saveza, koji onda, inače dobro organizirane zadarske lige i turnire, smatra divljima. Iz dobrog zadarskog futsala izašli su današnji reprezentativac Marko Šimurina, koji je imao i međunarodnu karijeru te je izuzetno korektan i kvalitetan igrač, zatim Luka Jurlina i Damir Knez koji igraju za prvoligaški klub Knin. U jednom trenutku je zabljesnuo i Mate Bugarija koji igra za Murter. Pokazao je velike mogućnosti, no nije se mogao odlučiti između malog i velikog nogometa, a to tako ne ide. To je inače najčešći problem naših igrača. Postoji još niz kvalitetnih zadarskih igrača, ali problem je što nemaju službeni status.
Je li veliki nogomet bolje plaćen kad su igrači toliko neodlučni?
– Veliki nogomet je jako dobro plaćen kada si u vrhu. U Dalmaciji je, recimo, veliki nogomet bolje plaćen od malog samo igračima prve lige. U drugoj i trećoj ligi bolje su plaćeni igrači malog nogometa. Oni mogu jako dobro živjeti od mnogobrojnih turnira koji su u Dalmaciji vrlo popularni.
Što bi Zadar dobio s uključenjem u Hrvatski nogometni savez?
– Zadar je jedini od većih hrvatskih gradova čiji mali nogomet nije pod HNS-om. Svake godine ih nagovaram pa nikako. Zadar bi dobio priliku sudjelovati na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, a ovako kao da je sam sebi dovoljan. Ovdje su zadovoljni jedino igrači, koji nisu loše plaćeni. Ali postoji toliko dobrih igrača od kojih bi se dalo sastaviti nekoliko dobrih zadarski momčadi koje bi napredovale dalje. Od HNS-a bi dobili savjete i logističku podršku. Ovako to sve ostaje unutar Zadra. Nadam se da će ih i ovo prvenstvo malo potaknuti da promijene mišljenje.
Što se očekuje od naše reprezentacije na Europskom futsal prvenstvu?
– Nakon duge trakavice oko izbora futsal izbornika, napokon imamo Matu Stankovića, trenera s visokim referencijama. Imamo dosta visoka očekivanja. Smatramo da bismo trebali proći prvi krug, ući u četvrtfinale, a onda na krilima naših navijača možda i korak dalje. Sve ispod četvrtfinala smatramo neuspjehom. Imamo kvalitetne igrače s kojima možemo postići vrhunske rezultate. Problem leži u klubovima. Premalo je kvalitetnih trenera i ozbiljnih klubova da bi se igrači kontinuirano razvijali. Ako nemamo kvalitetan rad u klubovima, nijedan izbornik ne može napraviti čudo u 4 – 5 miniciklusa okupljanja godišnje. To potvrđuje i europski futsal gdje je slična situacija. Mnoge zemlje, naročito zemlje bivšeg SSSR-a, kupuju igrače i trenere iz Brazila i daju im državljanstvo. No to su klubovi koji imaju ogromne budžete i do 10 milijuna eura, što je za naše uvjete znanstvena fantastika. No, s obzirom na našu tehniku, individualnost i uz dobro vođenje, svake godine se sve više približavamo vrhu.

Povratak u Francusku ’98.

Jesu li već određeni detalji oko prvenstva?
– U svakom gradu će se igrati po dvije grupe, s tri reprezentacije. Hrvatska igra u Splitu, gdje će se i otvoriti prvenstvo, a ždrijeb u kolovozu sljedeće godine u Zagrebu otkrit će sastav grupa. Vezano za otvorenje, pregovaramo s više nacionalnih reprezentacija i igrača koji su igrali na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj. Pokušali bismo oživjeti utakmicu Hrvatske i Francuske iz 1998. s istim igračima. Jedna od želja je dovesti malonogometnu reprezentaciju Brazila, kao svjetske prvake, ili svjetsku reprezentaciju s najpoznatijim svjetskim igračima. No sve je to još u fazi razmatranja. Polufinale, finale i utakmica za treće mjesto te zatvaranje prvenstva održat će se u Zagrebu.

“Divlji” turniri

Izgleda da je recesija uzela danak i u malonogometnim turnirima kojih je zbog nedostatka sponzora i u Zadarskoj županiji ove godine bilo manje no inače.
Većina tih turnira se radi na divlje pa nije ni čudo što ne opstaju. Prvo, nisu pod HNS-om, drugo nisu prijavljeni, što znači da može reagirati i policija zbog neprijavljenog javnog okupljanja, a i Županijski malonogometni savez. Nije problem dobiti licenciju za bilo koji kvartovski ili veći turnir i držati sve pod kontrolom. Time se izbjegava nesportsko ponašanje i sudaca i igrača koji bi za takvo ponašanje odgovarali pred Disciplinskom komisijom HNS-a. Organizator treba prijaviti turnir te platiti pet posto od kotizacija, što nije puno, a uveo bi se red. Turnir bi tako dobio i status koji zaslužuje.

Samostalni savez?

Bilo je govora o osnivanju samostalnog malonogometnog saveza. Jeste li Vi jedan od pristaša te ideje?
– To su smislili pojedinci iz Splita koji misle da mogu kao slobodni strijelci na lokalnom nivou raditi što žele. To su bile njihove ideje koje nisu realne. UEFA inzistira da mali nogomet bude pod velikonogometnim savezom. Naravno da težimo imati što veću autonomiju, ali s obzirom na financijsku situaciju, uopće nema mogućnosti odvajanja. Nama nitko ne brani da sve svoje sponzore uključimo u svoj razvoj. Istovremeno, najveći dio budžeta ostvaruju rezultati A reprezentacije na europskoj i svjetskoj razini, što privlači i sponzore i povećava budžet. Automatski su veći prihodi svim sekcijama, među kojima je i futsal. Mi već dvije godine imamo izuzetno kvalitetno Udruženje prve lige i Udruženje druge lige, koji organiziraju natjecanja i dovode sponzore i pokrovitelje.

Sjever i jug se u malom nogometu vole

Kažu da u malom nogometu nema antagonizma sjever – jug kao u velikom.
– Nema ga zahvaljujući prijateljstvu i korektnim odnosima između klubova. Publika u futsalu bi mogla služiti kao primjer cijelom hrvatskom sportu. Uspinjača iz Zagreba je u Splitu uvijek korektno primljena, a splitska publika, iako naravno želi pobjedu, cijeni i nagrađuje poteze Uspinjače. Tako je i splitskim klubovima u Zagrebu. A tu je 60-ak posto publike koja ide i na veliki nogomet. Taj antagonizam kreće od vrha, a navijači su ti koji na kraju to javno izraze. Ljudi koji vode veliki nogomet stvaraju tenzije i jedva čekaju derbi gdje onda dolazi do nesportske atmosfere. Naše su utakmice dinamičnije, neizvjesnije, sve je moguće u zadnjoj sekundi, a nikada nismo imali ozbiljnijih incidenata i djed s unukom može u miru gledati utakmicu s tribina. Kažu da je veliki nogomet biznis, a da mali ima srce i dušu. Izgleda da ga novac još nije stigao pokvariti, a vjerujem da i neće.