Saljka Christine Frka – djevojka Alicea Coopera i muza Franka Zappe

Bila je djevojka Alicea Coopera i često joj se pripisuju zasluge za kreiranje njegova izgleda, odnosno pojave u javnosti. Ona je djevojka na coveru albuma Hot Rats Franka Zappe i upravo je ona predložila Zappi da Cooperu ponudi ugovor za snimanje prvog albuma
Christine Frka je ime koje je većini nas potpuno nepoznato. Kad ga malo bolje pogledamo, posebno ako smo iz zadarskog kraja, još bolje boduli, primijetit ćemo da je prezime Frka ovdje domaće, točnije iz Sali.
A tko je bila Christine Frka? Poznatija kao Miss Christine, rođena je 27. studenoga 1949. godine u San Pedru, u Kaliforniji, od roditelja hrvatskog porijekla.
Bila je članica GTO’s, ženskog benda koji je imao potpisan ugovor sa Straight Labelom, izdavačkom etiketom Franka Zappe.
Kovrčava mršavica
No, krenimo redom. Kao tinejdžerica, Frka je s prijateljicom Sandrom Leano preselila iz San Pedra u Los Angeles. Živjele su u Log Cabinu, gdje je Carl Fanzoni, jedan od holivudskih “frikova” šezdesetih, imao svoju komunu. Kad je Zappa 1968. odselio iz New Yorka iznajmio je Log Cabin i Christine je postala dadilja njegovoj kćeri Moon Unit.
Bila je djevojka Alicea Coopera i često joj se pripisuju zasluge za kreiranje njegova izgleda, odnosno pojave u javnosti. Kažu da su GTO’s djevojke voljele odijevati Alicea i dečke iz njegova benda kao lutke u prirodnoj veličini. Ona je djevojka na coveru albuma Hot Rats Franka Zappe i upravo je ona predložila Zappi da Cooperu ponudi ugovor za snimanje prvog albuma.
Kasnije se preselila u Cohasset, Massachusetts. Kraj života provela je lošem stanju, a posljednju godinu života nosila je jednu vrstu kalupa za tijelo kako bi joj ispravio iskrivljenu kralježnicu. Umrla je u jesen 1972.
Spominje se u pjesmama “2401” Johna Mayalla i “Ladies Of The Canyon” Joni Mitchell. Alice Cooper svoju djevojku spominje u autobiografiji “Me, Alice”.
– Susreo sam djevojke iz GTO’sa kod Candera prvi put. Bile su prve organizirane groupie djevojke, a GTO je značilo puno stvari – Girls Together Outrageously, Girls Together Occasionally, Girls Together Only i Girls Together Often. Pet ili šest njih, Miss Christine, Miss Pamela, Suzi Cream Cheese i Miss Lucy osnovale su rock bend, ali bile su više u različitim medijskim izražajima, nego glazbenice. Ljudi su jednostavno na njih otkidali. Oni su putovanje koje se ne propušta. Kad smo se upoznali, jedna od njih testirala je koliko dugo može svoje tijelo uništavati drogom. Bio je tu i momak koji je uzimao toliko amfetamina da su mu se kosti rastočile, sjedio je po sjedalicama kao savijena čarapa. Miss Pamela bila je nasmijana djevojka otvorenog lica koja je bila ista Ginger Rogers. Upoznao sam Christine, GTO’s djevojku u koju ću se zaljubiti, dok dijelimo zdjelicu matzoh juhe. Bila je jedna od najmršavijih djevojaka koju sam ikad upoznao, uz nju sam čak i ja izgledao mišićavo. Kad bi protresla svoju kovrčavu, mišje smeđu kosu, izgledala je kao iskorišteni štapić za uši, piše Cooper u svojoj autobiografiji.
Cooperovi počeci
Pamela Des Barres (Miss Pamela) bila je također članica benda i u svojoj biografiji spominje svoj susret s Aliceom i odnos sa Christine te davne 1968. godine.
“Petnaesti listopada… Sjedim u novoj gajbi. Konačno sam našla geto u sjevernom Hollywoodu nakon 92 agonije… Ali dobro, to je napredak za GTO’s. Christine i ja otišle smo vidjeti gospodina Tima i bio je u predvorju i nosio je kremastu masku za lice. Kako šarmantno. Htio je ponovno igrati hokej na ledu, ali Christine je htjela posjetiti svoju novu simpatiju, Alicea Coopera u Landmarku. Landmark Motel bio je lupajuće srce Hollyweirda na Fountain Avenue, vrlo blizu mjesta na kojem je Jim Morrison odbacio bocu Trimara.
Rock zvijezde u usponu stalno su tamo odsjedale. Zapravo, Janis Joplin taman se spremala ubosti iglu u svoje vene među ovim zidovima.
Christina je treperila oko Alicea, mršavog, izrezbarenog lika iz Arizone, čije je pravo ime bilo Vince. Nikad je nisam vidjela tako smirenu. Njena odjeća, hlače sa jednom nogavicom i suknje bile su uštirkane, njen klaunovski make up približavao se onom Emmeta Kelleya. Čupala je imaginarne končiće iz Aliceovih odijela, govoreći stalno o njegovim vrlinama. I imao je vrlina – njihova cvjetajuća romansa kao da je upravo ispala iz filma snimljenog u dvadesetim godinama, sva nevina i rumenih obraza. Držali su se za ruke i gledali jedno drugo, ta visoka djevojka koju smo zvali Dr. Seussom ekipe i Vince/Alice, koji će uskoro postati idol milijuna. Ne znam jesu li ikad vodili ljubav, ali bilo je očito da su zaljubljeni i stvoreni jedno za drugo u tom dragocjenom momentu u vremenu”, napisala je Miss Pamela.
Ruže za Velvet Underground
Časopsi Rolling Stone o njoj u veljači 1969. piše:
“Priča Miss Christine: Rođena je u San Pedru od roditelja iz Jugoslavije. Bila je boležljivo dijete, kaže, imala “veliki kompleks jer je bila mršava”. (Visoka je i povijena, tip djevoljke koju bi nazivali “beanpole” (stabljika graška) u školi. “Pop muzika posložila mi je sve što se tiče društva”, rekla je. “Zbližila je ljude, dala mi je prijatelje”. Kaže za sebe da je ona hladna i okrutna članica grupe, ali to nije istina. Vedra je i otvorena. (…) “Pričamo o bendovima mnogo, to je zato jer je to glamurozno i jer smo vrlo mlade. Kad imaš simpatiju u nekom bendu, to je kao da imaš vojnika u ratu; pišeš mu pisma i brineš se za njega”. (…) Mercy i ja poslale smo Velvet Undergroundu tucet ruža s našim slikama na poleđini. Ne možeš biti suptilan”. Miss Christine voli odjeću i sama je izrađuje, a njen stil bi se mohao opisati kao harlekin iz trgovine otpada. U večer našeg intervjua nosila je kombinezon od pletenih dijelova spojenih u jedan odjevni komad u stotinama boja (…)”.
Miss Christine umrla je 5. studenog 1972. u Massachusettsu. Wikipedija piše kako je preminula od predoziranja heroinom. U Salima se o ovoj djevojci i njenoj obitelji malo zna, a naš izvor govori nam da su čuli da je poginula u prometnoj nesreći i po svemu sudeći nikad nije bila u Hrvatskoj. Bilo kako bilo, njeno glazbeno djelovanje bilo je dio plodnog muzičkog, posthipijevskog razdoblja u Sjedinjenim Američkim državama, gdje se o njoj i njenim kolegicama iz benda puno više zna, posebno u krugovima koji prate glazbu toga razdoblja.

 JEFF BECK IM PISAO PJESME, PRATEĆE VOKALE PJEVAO STEWART

GTO’s su činile Miss Pamela (Pamela Ann Miller, later Pamela Des Barres), Miss Sparky (Linda Sue Parker), Miss Lucy (Lucy Offeral, later Lucy Mclaren), Miss Christine (Christine Frka), Miss Sandra (Sandra Lynn-Rowe, kasnije Sandra Leano), Miss Mercy Fontenot, poznatija kao Judith Edra Peters i Miss Cinderella (Cynthia Wells, kasnije Cynthia Cale-Binion). Bile su aktivne tek dvije i pol godine, od 1968. do 1970. Imale su i reunion 1974., nažalost bez Christine, a izdale su jedan album, Permanent Damage 1969. Producirao ga je Frank Zappa.
Članice je povezivalo poznanstvo sa Zappom, koji je podržavao njihov umjetnički izričaj, unatoč ograničenim vokalnim sposobnostima. Grupa je uživo nastupala tek četiri ili pet puta, a ostavili su dojam nastupom u prosincu 1968. u Shrine Auditoriumu, kada su bile predgrupa nastupima The Mothers of Invention, Alicea Coopera and Wild Man Fischera.
Miks teatra, pjevanja, plesanja, ludih kostima i stihova neobičnog sadržaja bili su temelji njihova nastupa. Na njihovom albumu kao tekstopisci gostuju Lowell George, Jeff Beck i Davy Jones. Mladi Rod Stewart, koji je u to vrijeme bio pjevač kod Jeffa Becka, pojavljuje se na jednoj od pjesama.