Leo: Klub mi je riješio Pučku kuhinju

Leo se, po dječjoj priči, na putu iz Afrike nasukao u Zadru zajedno s još dva leoparda koji krase grb Dalmacije. Druga dva su otišla u južnije krajeva, a Leo je ostao, istraživao Zadar i strašno ga zavolio, a posebno košarku i navijanje
Navijačima Tornada nikad nije trebalo previše poticaja za strastveno navijanje – kad god se igralo i navijalo se, ali isto im puno znači glas više kojeg od nedavno imaju, točnije riku koja odzvanja košarkaškim dvoranama. Ako netko slučajno ne zna, to je leopard Leo, vjerni pratitelj zadarskih košarkaša i navijača.
Leo se, po dječjoj priči, na putu iz Afrike nasukao u Zadru zajedno s još dva leoparda koji krase grb Dalmacije. Druga dva su otišla u južnije krajeva, a Leo je ostao, istraživao Zadar i strašno ga zavolio, a posebno košarku i navijanje. Dugo je potajice promatrao žar na utakmicama, euforično navijanje te ljubav i zajedništvo koje vlada među navijačima pa se odlučio tome pridružiti.
I tako je dobio svoj dres s brojem 19 koji predstavlja 19 dugih godina čekanja na osvajanje naslova prvaka. Dobio je ime Leo – kao izvedenica od leopard, ali i za sjećanje na zadarsku navijačku legendu Lea Pincetića.
I od tada s opće poznatim leopardovim karakteristikama kao što su snaga, spretnost i moć šalje jasnu poruku svim suparničkim momčadima.
Rijetko koja divlja životinja ima toliko prijatelja kao Leo. I nije on bilo kakva zvijer. Može ga se nazvati uzornim građaninom, a čak je i informatički pismen.
U ovom ekskluzivnom intervjuu doznajemo pikanterije o njegovom životu, sve o njegovom financijskom statusu, političkim vezama, ali i ljubavnim igricama.
Prije vas maskota KK Zadra bio je morž. Što se s njim dogodilo, jeste li ga možda pojeli?
– Bilo je više pokušaja i ideja za maskotu KK Zadra, ali sam ja najduže opstao od ostalih. Ipak sam naučen na opstanak u prirodi.
Nikog nisam pojeo, pripitomio sam se, a klub mi je riješio da se hranim u pučkoj kuhinji.
Kako ste uopće dobili ovaj posao? Leopard nije karakterističan za Dalmaciju, pada nam na pamet da ste tu možda preko veze, po nekoj političkoj liniji?
– Posao sam dobio zbog izražene zaluđenosti za zadarskom košarkom. Leopard je itekako karakterističan za Dalmaciju. U grbu Hrvatske nalazi se grb Dalmacije, a u grbu Dalmacije nalaze se tri okrunjena leoparda, jedan sam ja, a druga dva su moji prvi rođaci. Što se tiče politike protiv nje me moj veterinar uredno cijepi.
Imate li kao maskota beneficirani radni staž? Ipak ste okruženi opasnostima, petardama, bakljama…
– Nemam staž, a kamoli beneficirani, radim na crno. Radim iz ljubavi pa se nemam pravo žaliti. Znalo je biti pakleno vruće, pogotovo u Jazinama. A da se i želim žaliti, mogu jedino udruzi za zaštitu životinja.
Jeste li zadovoljni plaćom?
– Plaću nisam dobio od prošle godine, imao sam dva sponzora na dresu, a sad mi je dres bez sponzora. Ubi me ova recesija.
S obzirom da ste jedini leopard u okolici nekoliko tisuća kilometara osjećate li se usamljeno? Možda biste voljeli da vam dovedu neku Leicu?
– Ne osjećam se usamljeno, moje raspoloženje ovisi o onome tko navuče moje krzno. A takvih je bilo više. Nosili su me Bobo, Frane, Mladen, Ante, Mario, još jedan Frane i Mate. Još kad bi me obukla neka cura, to bi zamijenilo Leicu.
Poznato je da ste pitomi, no ima li još ljudi koji vas se boje?
– U Jazinama kad su me prvi put trojica sudaca ugledali u hodniku svlačionica jedan od njih je prestrašen mojom pojavom pobjegao nazad u svlačionicu što je drugu dvojicu nasmijalo do suza.
Znači boje vas se odrasli. A djeca?
– Tijekom utakmice djeca me često pozivaju na svoje rođendane i postavljaju razna pitanja kao gdje su mi mama, tata, mladi, što jedem, gdje spavam, idem li u školu, mogu li ih braniti i slično.
Eto djeco, mama i tata su mu ostali u Africi, mladih nema kad nema ni Leice, jede sve što se poslužuje u pučkoj kuhinji, ne ide u školu – uči kroz život, a branit će vas kad god zatreba, posebice od protivničkih momčadi.