Namiguša

NAJLJEPŠI NOVOGODIŠNJI DAR
Eto, na početku današnje kolumne, imamo i malu svečanost. Kreatori novogodišnjeg tv-programa nisu baš obratili pažnju na moje vapaje i emitirali su opet one uvijek iste filmove koje sada nećemo nabrajati, ali bilo je i jedno iznenađenje. Vjerovali ili ne, ovaj nas godine nisu gnjavili sa filmom “Moj prijatelj Willy”. To je, kako kaže tv-vodič, pustolovna drama u kojoj mali siročić sretne kita koji….. ali, zašto Vam ja to pričam kada sadržaj ovoga filma znaju i mala djeca, s obzirom da je to neizostavni dio svih prazničnih tv-shema zadnjih 50 godina. Ovaj put tog filma nije bilo. Jako se brinem. Da mu se nije nešto dogodilo?
MALO PRAVOG HUMORA
Iako bi tv-program za Novu godinu trebao biti veseo i smiješan, tako baš i nije bilo, ali su se meni osobno dvije stvari ipak jako svidjele. Prikazali su nam predsjednika Mesića i njegove “bisere” koje ja volim slušati, a jedan od njih je bio ovaj: Stoji Stipe u vrtu, priča s novinarkom, drži rukom neku zelenu granu te ovako besjedi: “Ovo ima c-vitamina nekoliko puta više nego limun.” “A što je to?” pita ga ona. “Pa, nekakva biljka”, odgovara joj on mrtav hladan.
– Druga stvar koja me se dojmila je epizoda “Naše male klinike” u kojoj im dolazi Djed Mraz. Problem je što se pri slijetanju malo polomio pa ga unose u kolicima dok on pjeva internacionalu. Osim toga, on psuje kao kočijaš. Kaže da je “sjeb.. nogu”, a svaka druga riječ mu je “je.. te”. Kada ga pitaju je li on pravi Djed Mraz on kaže: “Nije me sram priznati da sam Djed Mraz, kao što me nije sram priznati ni da sam komunist!” Ma, tko se samo sjetio nečeg takvog? Osim toga, ovaj se djed Mraz ne želi slikati s djecom u krilu “da ga ne optuže”. Eto, to je pravi humor. Malo kiselkast, ali dobar.
TUŽNE VIJESTI U VIJESTIMA
U Kolumbiji u nekoj tamošnjoj verziji koride poginuo je jedan od onih koji izazivaju bika i sada nam u Vijestima to serviraju kao jako tužnu vijest. Iskreno, nije baš da mi je srce nešto jače zalupalo zbog toga. Strašna je vijest kada netko ni kriv ni dužan pogine na cesti jer ga udari pijana budala iz suprotnog smjera, kada netko umre zbog bolesti, kada nekoga ubiju, a ovaj što je išao dražiti bika nije ništa bolje ni zaslužio.
U središnjem nam Dnevniku s velikom dozom ogorčenja obznanjuju da na Novogodišnjem bečkom koncertu, u sklopu nekakve razglednice podunavskih zemalja, nije uvrštena i Hrvatska. Sad, da je propust – propust je, ali ono što je zanimljivo, to je način na koji nam se to prikazuje. Kao, vijest je izazvala veliko ogorčenje u Hrvatskoj i stižu prosvjedi sa svih strana. Ja u to ne vjerujem. Netko je to sigurno primijetio i reagirao, što je i normalno, ali sam siguran da o nekim masovnim prosvjedima nema ni govora. Budimo realni. Tko uopće gleda koncert u Beču? Oni koji se bave klasičnom glazbom i onih 0,001% Hrvata koji je vole i razumiju. Čak i da su svi oni reagirali, to ipak nisu “masovni prosvjedi”, ma koliko ih netko želio.
TRILLER – DRAMA ZA SVE HRVATE
Nakon Dnevnika ide sport, a u sportu nas čeka vrlo zabrinuto lice spikera koji nam “na žalost, treba priopćiti lošu vijest”. Netko je umro, neki sportaš, padne mi na pamet, a on nastavlja nešto o tome kako nema snijega i kako je upitno održavanje “Snježne kraljice”. Neš ti tragedije, mislim ja, ali šutim i razmišljam dalje. Ta “Snježna kraljica” je osnovana na krilima nekadašnjih kostelićevskih iznimnih uspjeha i sada nam, po ružnom HRT-ovu običaju, svake zime dosađuju s njom i fetišiziraju je do granica dobrog ukusa. Po Zagrebu se organiziraju koncerti, a prenosi nam se čak i izvlačenje redoslijeda skijašica, kao da je to nešto važno. Što nas briga za taj redoslijed? Ionako, otkada nema Janice, to malo koga zanima, a osobito ne nekoga južnije od Karlovca. Zagrepčani neka idu gledati ako hoće, ali zašto nas dave sa time? Možda zato što je pola tamošnjeg stanovništva na skijanju u Austriji pa nema tko kupiti ulaznice? Bilo bi bolje da nam kažu koliko sve to košta i iz čijeg džepa ide novac. I, eto, dok ovo pišem stigla je dobra vijest da će se natjecanje ipak održati. Uf, dobro je. A taman sam se mislio ubiti, jer bez “Snježne kraljice” moj život ne bi imao smisla. Bljak!
KAKO DOŠLO TAKO POŠLO
U “Milijunašu” se konačno netko dobacio do malo veće cifre, ali je nije uspio zadržati u trajnom vlasništvu. Natjecatelj koji je svojim znanjem došao čak do 250.000, pokazao je nevjerojatan nedostatak logike u tako važnom trenutku. Pitanje je bilo kako se zove treći kapak kod krokodila, guštera i kornjača. Čovjek na moje veliko iznenađenje, bira odgovor „namiguša” jer je, tako misli, u narodu od toga nastao izraz. Kada je to i gdje, u svojoj povijesti naš narod imao prilike gledati treće kapke krokodilima i gušterima to nam nije rekao, ali je umjesto 250 tisuća kući otišao sa samo 32. Ja se ne bih kockao s tolikim novcem.