Bračna plovidba nastavlja se i nakon 50 godina

Bračni par Dragica i Josip Uzelac iz Radovina jučer su na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja proslavili “prvih” 50 godina bračnog života. U župnoj crkvi Gospe od Zdravlja, na istom mjestu gdje su prije točno pola stoljeća, 6. siječnja 1963. godine, pred svećenikom don Nikolom, kumovima Petrom i Josipom Dundovićem i svatovima izgovorili sudbonosno “da”, obnovili su bračne zavjete i razmijenili prstenje.
Sve za djecu i unuke
Svečanu misu i obred obnovljenoga vjenčanja uz starohrvatsko glagoljaško pjevanje vodio je župnik don Srećko Prka Petešić, podsjetivši kako su rijetki oni koji dožive zlatni pir i istodobno iza sebe ostave duboki trag, kako se to može kazati za Uzelce, 70-godišnju Dragicu i četiri godine starijeg Josipa.
Dragica i Josip imaju četvero djece: sinove Ratka i Josipa te kćeri Anu, udanu Alić u Gornjem Poličniku, i Nadu, udanu Miočić u Rtini.
– Obitelj je najvažnija i bez nje nema ničega. Oni su nam podarili šestero unučadi, ponosno će slavljenica Dragica rođena Bolonja, koju prijatelji iz milja zovu Anica.
Parovi poput Anice i Jose služe kao svjetionik mladim bračnim parovima koji tek sad stupaju u brak i prvi put se susreću s bračnim poteškoćama. Cijeli svoj život podredili su svojoj obitelji, radili i stvarali kako bi njihovoj djeci bilo bolje.
– Kao zidar sam radio u Rijeci, Istri i Gorskom kotaru, a onda sam se 1972. godine zaputio nakratko na rad u Njemačku i ostao punih 30 godina, kazao je vitalan i prepun veselog duha slavljenik Joso ističući kako je u odvojenom životu njegova supruga držala ne tri, već četiri “kantuna” u kući: brinula o djeci, polju, domaćim životinjama, radila je sve “živo” u kući i izvan nje, pratila djecu u školu i crkvu.
Dragica u Radovinu, Joso u Njemačkoj
– Ma ništa mi nije bilo teško uz moju djeci i mog Josu koji bi tri-četiri puta godišnje iz Njemačke dolazio kući u Radovin. Nikad na mene nije podignuo glas ili, ne daj Bože, ruku, reći će vitalna slavljenica.
Slavlje iz crkve preselilo se u Uzelčeve. KUD Radovin Ivice Dundovića obnovio je i običaje darivanja, između ostalog punu “kovu” darova, kako kažu ovdašnji mještani, na glavi je nosila Ljuba Beretin.
– U životu treba biti strpljiv i sretan zbog obitelji i prijatelja koji vas okružuju, kažu slavljenici. A Joso pritom svakodnevno dokazuje kako svoju suprugu voli “u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti”, kako se i zavjetovao na prvom vjenčanju.
Doživjeti pola stoljeća braka prava je rijetkost i blagoslov. A slavlje uz bogat stol i domaću pismu, kako to već biva, produžilo se do kasno u noć.