Arbanaška vjenčanja iz prašnih albuma

Doživljavam Arbanase kao dio Zadra, što oni i jesu, pa sve ovo ne radim samo za Arbanase, nego i za grad Zadar. Skupljam fotografije “od vrata do vrata” i pozivam sve koji žele da i svojim uspomenama doprinesu očuvanju arbanaške baštine tako da iz od zaborava spasimo što se spasiti da, kazao je Kotlar
U organizaciji Gradske knjižnice Zadar u Ogranku Arbanasi otvorena je izložba fotografija “Arbanaška vjenčanja iz prašnih albuma” autora Bernarda Kotlara, Drage Marića i Ivice Matešića Jeremije. Izložene fotografije četrdeset arbanaških obitelji datiraju od 1910. godine do 1980., a današnji potomci tih obitelji i ostali zainteresirani u knjižnici će sve do 29. svibnja moći pogledati kako se to onda radilo. Nakon toga, fotografije će se čuvati u Zavičajnoj zbirci Ogranka Arbanasi.
Na otvorenju izložbe prisutne je prvo pozdravila knjižničarka Lucija Perović, voditeljica Ogranka, koja je i predstavila autore – Bernarda Kotlara, vjernog skupljača arbanaške baštine, Drage Marića, novinara i publicista te Ivicu Matešića Jeremiju, publicista.
– Ovo je veliki doprinos Bernarda Kotlara knjižnici i Zavičajnoj zbirci i to u svibnju, ususret blagdanu Gospe Loretske, rekla je Perović.
Marić je rekao kako je cijela izložba velebni uradak iz mađioničarske radionice Bernarda Kotlara.
– Ivica i ja smo samo malo pripomogli da se sve to objedini. Čast mi je i zadovoljstvo što sam pozvan da sudjelujem u ovome jer je to i priznanje za moje dosadašnje prepoznavanje i otkrivanje prebogate arbanaške prošlosti, rekao je Marić koji je pisao popratne komentare uz fotografije.
Kotlar je rekao da je Marića pozvao upravo zbog ljubavi između njega i Arbanasa.
– Doživljavam Arbanase kao dio Zadra, što oni i jesu, pa sve ovo ne radim samo za Arbanase, nego i za grad Zadar. Skupljam fotografije “od vrata do vrata” i pozivam sve koji žele da i svojim uspomenama doprinesu očuvanju arbanaške baštine tako da iz od zaborava spasimo što se spasiti da, kazao je Kotlar.
Jeremija, koji je napisao prigodni tekst uz izložbu, nije mogao prisustvovati otvorenju pa je poručio prisutnima “da nikog od nas ne bi bilo, da nije bilo njih”.
I zaista, mladenci i svatovi na fotografijama imaju poznata arbanaška prezimena koja danas nose njihovi mladi potomci. Vide se i stari običaji i stil odijevanja. Pirovalo se ujutro, jer su ti isti svatovi popodne već morali raditi. Puno toga se od tada promijenilo, ali arbanaško zajedništvo je ostalo. To ističe i Matešić Jeremija u popratnom tekstu izložbe:
– Arbanaška vjenčanja, stare fotografije, prastare. U njima čitav jedan sadržaj, koji se ni u jednoj knjizi pročitati ne može. Sva srčanost, sočnost života našeg naselja što nude svu vjernost, jezgru vlastitosti, jezgru našeg postojanja. Kao da u toj prašini albuma leži kroz vjekove sačuvano srce ne jednog čovjeka, ne njegove drage, neg srce sviju nas koje nedirnuto je vremenom, veseljem i nevoljama ljudskim.