Skradin, Kornati, Hvar i Vis – omiljene čarter rute

Kada se pogledaju troškovi na jednom brodu od tri, četiri kabine koji može primiti osam ljudi to je onda čak i isplativije nego uzeti negdje apartman. A s druge strane s brodom ste svaki dan u drugom mjestu i uvali. To je i razlog zašto se čarter brodovi danas više traže – Josip Stipčević, vlasnik Navigo yacht chartera

Dok većina Hrvata misli kako je nautički  turizam nešto što je namijenjeno samo onima dubljeg džepa, beneficije povoljnog plovljenja Jadranom, nakon Nijemaca, proteklih godina počeli su iskorištavati i oni turisti  skromnijeg budžeta – Česi i  Poljaci. Razlog je jednostavan, kada se podijele svi  troškovi, plovidba jedrilicom po Jadranu s grupom  prijatelja u srcu sezone izaći  će vas oko malo više od  tristo eura po osobi, i to ako  brod odlučite unajmiti istog  trenutka, zbog čega se  odričete mogućih popusta.  Za tu cijenu teško da se na  tjedan dana može unajmiti  soba u ijednom hotelu na  jadranskoj obali, pa i apartman često premašuje  troškove najma jedne jedrilice, pojašnjava Josip  Stipčević, vlasnik Navigo  yacht chartera, zadarske  tvrtke koja je među prvima  počela promovirati ovakav  voblik turizma.
Veća potražnja za  najmom čartera
– Čarter je sada više  tražen nego prije petnaest  godina kada smo mi  počinjali. Ljudi su vidjeli da  taj oblik odmora i nije tako  skup. Kada se pogledaju  troškovi na jednom brodu  od tri, četiri kabine koji  može primiti osam ljudi to  je onda čak i isplativije nego  uzeti negdje apartman. A s  druge strane s brodom ste  svaki dan u drugom mjestu i  uvali. To je i razlog zašto se  čarter brodovima danas više  traži, pojašnjava Stipčević.
Ipak, kako je primijećena  veća potražnja za najmom čartera došlo je do eksplozije firmi čartera brodova 2001. i  2002. kada je nastao velik broj  novih čarter firmi s velikom  flotom. Naposljetku je ponuda je prerasla potražnju i nakon nekoliko godina neke firme koje nisu radile dobro  našle su se u problemima, nastavlja:
– Tvrtke nisu mogle napuniti brodove, ispuniti kreditne  obveze i dosta njih je u zadnjih  nekoliko godina zatvoreno.  Svakih nekoliko mjeseci  čujem da je neka firma zatvorila svoja vrata. Evo i sada je  propala jedna firma s Murtera  i mi smo ove subote dali brod  gostima koji su tamo bukirali i  uplatili novac, međutim,  dočekalo ih je to da ne postoji  više niti firma, niti brodovi. Na  kraju su došli do nas i uzeli  brod kako im ne bi propao  godišnji odmor.
Među razlozima propadanja čarter firmi Stipčević navodi velik rast troškova.
Nijemci i dalje  najbrojniji
– U zadnjih deset godina  marina je poskupila dvjesto  posto i to je ono što nam  stvara najviše problema jer  smo vezani za njih i to nam  poskupljuje jako puno poslovanje. Drugo, ni krediti više  nisu tako jeftini kao što su bili  i ako se ne napune brodovi  koji i sami imaju svoje troškove, ne možete plaćati rate i vi  propadate.
No, usprkos jakoj tržišnoj  konkurenciji, mjesta za rad  ima. Što se tiče zastupljenosti  pojedinih nacija kao klijentele, Njemci su i dalje najbrojniji, no trend pokazuje da  se nautičkom turizmu počinju  otvarati sve više i Poljaci, Česi,  pa i Rusi. Hrvata pak ima jako  malo, za razliku od Slovenaca,  kazuje Stipčević.
– Naspram Slovenaca odnos  hrvatskih gostiju je osamdeset  prema dvadeset u korist Slovenaca, što je jako čudno, no,  vjerojatno nisu imali prilike  još isprobati ovakav oblik turizma.
Uz nacionalnosti, ovisno o  dijelu sezone, različiti su i profili gostiju.
– Obitelji pretežno dolaze  sedmi i osmi mjesec na obiteljski tip krstarenja. Žena i  muž uzmu godišnji odmor i s  djecom idu na krstarenja po  sedam do petnaest dana. Oni  obično kombiniraju tada da  malo idu po marinama, malo  po mjestima i malo da budu na  sidru na osami. U predsezoni i  posezoni su tu uglavnom  muške ekipe koje dolaze na  jedrenje tako da njih šest, sedam prijatelja iznajmi brod.  Sada, neki u tih sedam dana  uopće ne vide kopno, dva dana tuku do Dubrovnika more,  niti vide išta, niti igdje stanu,  dođu do Dubrovnika, popiju  kavu i vrate se natrag i to im je  zanimljivo. S druge strane,  ima ljudi koji će ići po mjestima i po marinama, no ima i  onih koji vole osamu i uvale.  To im je jeftinije, a i ima ljudi  koji vole intimu, prespavati na  sidru, ujutro se probudit i  skočit gol u more. Mislim da  nema ništa boljeg od toga. U  marini se takvo što, naravno,  ne može uraditi.
Skiper samo na tri  posto čartera
Stipčević dodaje i to kako su  posljednjih godina postali prilično popularni  katamarani,  dok motorne brodove  većinom odabire klijentela  dubljeg džepa.
– Najam motornog broda  dođe skuplje od jedrilice. Tu je  i gorivo koje nije jeftino, a ti  brodovi ga troše, pojašnjava  Stipčević, dodajući i to kako  su se Česi i Poljaci dosjetili  kako doskočiti štednji i po  pitanju skipera.
– Skipera se možda uzima  na tri posto čartera, sve drugo  klijenti sami voze jer svi imaju  dozvole. Sada, kako ih oni  dobiju… Većinom su to hrvatske dozvole, a hrvatska  dozvola za vozit brod od dvjesto, tristo tisuća eura je pročitati knjižicu i doći u kapetaniju  položiti ispit. Još ako ti kapetan da instrukcije prije ispita i pokaže što će te pitati…
Omiljene čarter rute, nastavlja Stipčević, su im Skradin,  Kornati, Hvar i Vis, a kada se  u sve to uračuna i jako niska  potrošnja goriva koja na jedrilici tjedno iznosi oko tristo,  četiristo kuna, zaključak dolazi sam po sebi.
– Upravo je to razlog zašto  se čarter brodova proširio, jeftiniji je, a drugačiji. Jedan dan  ste na Božavi, drugi na Kornatima, preksutra ste u Primoštenu. U sedam dana vidjeli ste više nego da su vas  ukrcali u hotel Alan i četiri  dana vam je puhala bura i  niste vidjeli ništa. Ovdje ako  vam puše bura, odete na drugo mjesto gdje ne puše, pojašnjava.
Zbog povećeg interesa čarter sezona na Jadranu tako  traje i po sedam, osam mjeseci  što je njen maksimum, a i  potrebno je određeno vrijeme  preko godine da bi se brodovi  izvukli van i uredili.
– 1. studenog se brodovi  počnu vaditi na suho i zimski  radovi uključuju farbanje,  brušenje, poliranje… Svaki  brod se izvuče vani. I onda u  drugom mjesecu se kreće s  radovima koji se rade s brodom u moru, poput popravaka  unutar njega. Zimi se radi  udarnički, dok je ljeti to samo petkom, subotom i nedjeljom kada se brod vraća s  plovidbe, čisti i onda isplovljava dalje, pojašnjava.
 U međuvremenu, za čarteraše bi ove godine trebala  u potpunosti završiti i kriza,  koja se i dalje može osjetiti  u svim ostalim porama hrvatskog gospodarstva.
– 2008. godina nam je bila  dobra, 2009. godine smo zabilježili pad između deset i  petnaest posto i 2010. godina nije pokazala neki  značajan napredak, no nije  bilo niti gore kao 2009. godine. Ove godine očekujemo blagi rast. To još nije  definirano i to će se znati u  sedmom mjesecu kada se  definira sezona, ali moglo bi  biti malo bolje nego lani,  zaključuje Stipčević.
 

Za čarter nije dovoljan samo brod

Za čarter nije dovoljna samo kupnja broda. Tržište je već uvelike razvijeno i njime vladaju iskusni igrači koji iza sebe imaju i po petnaest godina utakmica u nogama, odgovara Stipčević na naše pitanje oko toga što je potrebno za pokretanje jednog takvog biznisa.
– Danas postoji ne znam koliko čarter firmi u Hrvatskoj. Samo ovdje u Sukošanu se četiristo i nešto brodova nalazi u čarteru. I sada, vi ste osnovali čarter firmu, kupili ste pet novih brodova i dođete u Njemačku kod najboljeg njemačkog agenta i kažete ‘ja imam pet novih brodova, baza mi je u Sukošanu i želim se baviti čarterom’. I on će vam tad reći: ‘Ja ovdje imam Navigo, imam Kroki… Zašto bih ja bukirao vas, a ne njih s kojima radim deset godina i znam da su profesionalni?’ Konkurencija je već tu, napravljeni su neki temelji i vi ćete mu ponuditi proviziju isto koliko i ja, jer više ne bi bilo isplativo, no on će raditi i dalje sa mnom jer me poznaje već petnaest godina, zna da sam ozbiljan i da nisam tek tako došao na ideju da ću otvoriti čarter firmu i zaradit novac, pojašnjava Stipčević.

Nedostaje marina i privezišta

S obzirom na povećan broj prometa, posljednjih godina je poradilo i na povećanju nautičkih luka i sidrišta što Stipčević smatra pozitivnom stranom hrvatskoj nautičkog turizma. Ipak, nedostaje, kaže, marina i privezišta, a tu su i visoke cijene.
– Mi imamo svoje kategorije cijena i nije isto uzeti brod u petom ili osmom mjesecu, no marinama je cijena uvijek ista. Isto tako, ni u hotelima nije ista cijena, no u marini jest. I onda se dogodi da se marine napune u sedmom i osmom mjesecu da ne možeš poslije četiri sata poslijepodne više naći nijedno mjesto, a u petom i šestom mjesecu su prazne jer je cijena ista, pa brodova nema.