Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Etšilazak – čitanje kazališta iz drugog ugla

Autor: Katina Vrsaljko

06.06.2010. 22:00
Etšilazak – čitanje kazališta iz drugog ugla

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Kao što u teoriji postoji siromašno kazalište, mrtvačko kazalište, političko kazalište, tako su sudionici “izumili” svoja kazališta kao, primjerice, kazalište bolnih točaka, kazalište toaletnog papira, suvremene brzine, mrtvih ptica i tako dalje. Cijela izvedba funkcionira na montaži jer scene nisu narativno povezane i svaka od njih može zasebno funkcionirati, rekla je Fabijanić
Srednjoškolska dramska skupina Teatra Verdi Zadar u srijedu će u dvorani bivšeg kina Pobjeda s početkom u 20.30 sati prezentirati svoj osmomjesečni rad izvedbom “Etšilazaka”. Ime Etšilazak nastalo je od riječi kazalište čitano s desna na lijevo, a sastoji se od devet pojedinačnih scena koje su osmislili ovi mladi glumci uz koordinaciju njihove voditeljice Anamarije Fabijanić.
– Kao što u teoriji postoji siromašno kazalište, mrtvačko kazalište, političko kazalište, tako su sudionici “izumili” svoja kazališta kao, primjerice, kazalište bolnih točaka, kazalište toaletnog papira, suvremene brzine, mrtvih ptica i tako dalje. Cijela izvedba funkcionira na montaži jer scene nisu narativno povezane i svaka od njih može zasebno funkcionirati, rekla je Fabijanić, dodavši da je svaki učenik napisao svoj monolog te da je i glazba većinom autorska, a sami su osmislili i najavni plakat.
Pokreti koji govore više od riječi
Etšilazak je zamišljen kao grad u kojem se na svakom uglu odvija drugačija priča, u specifičnom ambijentu, sa svojom bojom i raspoloženjem, a kao i u svakom gradu i u životu inače, nije sve samo lijepo i nevino, već je nekad ružno i brutalno.
Etšilazak neće biti dočaran samo riječima već pokretom, koji često govori više od riječi, neartikuliranim zvukovima, glazbom, svjetlom, a kako kažu polaznici, tijekom stvaranja predstave doslovno su se igrali.
Grupu Teatra Verdi čine Anamarija Jurišić, Andrija Cetić, Lucija Metković, Luka Galešić, Katarina Čorić, Maruška Aras, Iman Louise Rozga, Kristijana Merdan i Nadine Mičić, učenici od 8. razreda osnovne do 4. srednje škole. Prije nogo što se oformila ova glumačka skupina, dio nje je glumio u okviru kazališne grupe Igrajmo se, Zadar.
Nakon osam mjeseci u ovom sastavu, u srijedu će pokazati Zadranima što su radili, a kako kažu trema ih baš i ne muči. To su pokazali i na probi, na kojoj smo ih posjetili, odigravši scenu iz Etšilazaka pod nazivom “Kazalište mrtvih ptica”.
Kako je rekla Katarina Čorić, koja se već tri godine bavi glumom, kad se upale reflektori, ni ne vidiš ljude u publici i jednostavno se prepustiš.
Iako sam prije tri godine počela glumiti u jednoj radionici i oduvijek mi se to sviđalo, prava ljubav se rodila kad smo počeli raditi na ovoj prezentaciji. Sami puno toga smišljamo, učimo tjelesne pokrete, a pokušavamo i nešto svoje. Najzanimljivije su probe na kojima se jako dobro zabavljamo i nasmijemo, rekla je maturantica Katarina.
Sudionici kažu da im je stalo da se ljudima svidi njihova prezentacija, ali im je još važnije da oni budu zadovoljni.
– To je nešto što smo sami stvarali i važno nam je da se nama sviđa. Mi smo individue koje stvaraju svoju povijest, svoje kazalište, rekla je Anamarija Jurišić, jedna od polaznica.
Predstava kao dio procesa u učenju
Kako je kazala njihova voditeljica, stvaranje Etšilazaka je bilo jedno njihovo istraživanje i cilj nije samo predstava, već je ona jedan eksperiment koji je dio procesa u učenju.
Važno je i da učenici steknu osjećaj stvarne publike jer do sada su jedni drugima glumili publiku. Ipak nije važan samo način na koji se nešto izvodi već i način na koji se gleda, rekla je Fabijanić te dodala da na probama i puno razgovaraju o kazalištu i uče kroz jednostavne priče, ali i ozbiljnija djela poznatih dramaturga.
Uz zabavu i glumu, maturant Luka Galešić, na ovim probama je zavolio kazalište.
Uvijek me više zanimao film i, kako planiram upisati Režiju na Dramskoj akademiji, pridružio sam se ovoj grupi ove godine da malo upoznam glumce i način rada. Kako upoznajem kazalište, sve mi se više sviđa. Volim naš zajednički rad, a na probe dolazim s guštom, rekao je Luka.
Mladi glumci se slažu da su na probama slobodni da budu ono što žele, a osmašica Maruška Aras kaže da je upravo na kazališnim daskama ono što uistinu je.
To je za mene mjesto gdje se mogu opustiti, pokazati svoje pravo ja, ne moram se, kao ponekad izvan kazališta, skrivati i glumiti nešto što ne želim i nisam, objasnila je Maruška paradoks glumačkog zvanja.
A koga zanima kakvi su oni to na daskama kazališta, pardon, etšilazaka, kakav je taj grad u kojem više od riječi govori krik, pokret, boja ili svijetlo i koga zanima što je nastalo u osam mjeseci igre ovih deset ljudi, najbolje da u srijedu ode u kino Pobjedu i pogleda Etšilazak.
 


Zašto Etšilazek?


Kako je nastao i zašto se zove baš Etšilazak prigodnim najavnim tekstom objasnila je Anamarija Fabijanić, voditeljica srednjoškolske dramske skupine Teatro Verdi.
Etšilazek
Zamislimo jedan grad.
I mnogo gradova u gradu.
Jednog čovjeka.
I mnogo ljudi u njemu.
Zamislimo jedan običan svijet
i pokušajmo ga okrenuti naglavačke.
Možda budemo imali sreće,
i iz njegove glave ispadnu zubi, oči, uši, nos, obrve…
Mi se nećemo bojati,
jer to su ipak dijelovi našeg Tijela.
Svijet je Običan.
Sve je obično.
Neobična je samo potreba za neobičnim.
Kazalište?
Ups!
Zastanemo!
Odlučimo sjesti!
Zavoljeti svjetlo.
Mi počinjemo biti Ja!
Pitam se: Mogu li ja Izumiti svoje Kazalište?
Oni: Zašto?
Ja: Želim se Igrati!
Oni: Ali ti nisi Izumitelj!
Ja: Mogu se Igrati Izumitelja!
Izmislit ću svoje Kazalište!
Jer Ja Jesam Kazalište!
Devet pojedinaca čini grupu od devet ljudi.
Jesu li to ljudi ili djeca?
Nije važno, Njih je Devet!
Devet ljudi!
Devetero Djece!
Devet Kazališta!
Zavoljeli smo kazalište čitati iz drugog ugla, i pokušali smo s njim zaplesati obrnuti Tango.
Mi nismo Kazalište, mi smo Etšilazak.
Anamarija Fabijanić