Dr. Vedran Basioli: Nikada neću zaboraviti te žive oči u spaljenom tijelu

I jučer je opet, u nastavku suđenja bivšem šibenskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici zbog kornatske tragedije, bilo bolno slušati svjedočenja liječnika zadarske Opće bolnice koji su te strašne večeri, 30. kolovoza, prije šest godina zbrinjavali ozlijeđene vatrogasce iz Šibenika, Vodica i Tisnog.
Većina liječnika rekli su kako im je to bio jedan od najtežih dana u karijeri kojeg nikada neće zaboraviti jer se ranije nisu susreli s tako teško opečenim ljudima čije ozljede, kako su rekli, nažalost – nisu bile spojive sa životom.
– Nikada neću zaboraviti te žive oči u spaljenom tijelu. Nisam te večeri bio dežuran, već sam baš šetao Kalelargom kad su me pozvali kolege da dođem jer u bolnicu stižu brojni opečeni vatrogasci te da treba ekipirati liječničke timove jer dežurnih liječnika nema dovoljno. Poziv je bio dramatičan i ja sam bio u bolnici za svega par minuta. Kad sam stigao na Kirurgiju već su prvi pacijenti bili zaprimljeni, a onda su i drugi počeli stizati. Bilo je više liječnika i kako su vatrogasci stizali, mi smo zbrinjavali jednog po jednog. Ne znam ime pacijenta kojeg sam obrađivao, ali sam sa svim vatrogascima bio u kontaktu jer sam bio u takvoj poziciji – ispričao je kirurg dr. Vedran Basioli.
Dodao je kako je “kroz njegove ruke” prošlo šest pacijenata te da misli kako ih je bilo 13, od kojih su neki bili kontaktibilni. S nekima od njih je uspio razgovarati i pitao ih je što im se dogodilo. Ali, nitko od njih mu nije eksplicitno odgovorio.
– Sjećam se da se spominjala nekakva kruška koja je bila udaljena. Nisu govorili o uzrocima i razlozima zbog kojih je do nesreće došlo. Imali su spaljenu odjeću, a neki je nisu ni imali. Vatrogasac koji je preživio je bio najblaže opečen. Te večeri smo svi radili na tome da se ozlijeđeni vatrogasci što prije smjeste u adekvatne ustanove. Za neke sam odmah znao da nema nade, a za neke sam se nadao da će preživjeti – posvjedočio je dr. Basioli.
Njegov kolega dr. Dario Nakić (44), internist, u to je vrijeme bio zamjenik ravnatelja zadarske Opće bolnice i bio je zadužen za organizaciju i koordinaciju zbrinjavanja stradalih. I on je te večeri bio slobodan, ali ga je oko 20 sati pozvao tadašnji ravnatelj dr. Zvonimir Vrančić da pomogne kolegama.
– Moj je zadatak bio organizacijske prirode. Zvali smo sve slobodne kolege i baš svi su se odazvali i dojurili u bolnicu. Vidio sam vatrogasce, ali nisam ni s kim komunicirao. Svi su bili u izuzetno teškom stanju, vitalno ugroženi. Prvi put u životu sam vidio takav stupanj opeklina. U našu je bolnicu sveukupno pristiglo sedam pacijenata. Koliko smo mogli, ispraznili smo šok-sobu i tamo smjestili veći broj stradalih. U međuvremenu smo organizirali prijevoz u Zagreb i oko 22.30 pet liječničkih timova je krenulo, a u Zagrebu su bili oko 1 sat u noći. Dvojica vatrogasaca za koje smo procijenili da su nešto malo manje opečeni, ostali su kod nas do jutra, a onda su transportirani u Split – pojasnio je dr. Nakić.
Te večeri nije bio dežuran ni kirurg dr. Ivo Ćoza, ali je stigao u pomoć kolegama i ozlijeđenim vatrogascima. Ispričao je kako je pomagao jednom vatrogascu, ali mu ne zna ime. U pitanju su bile teške opekline, a dio njegovog tijela već je bio i karboniziran te je pojasnio kako zbog toga više nije trpio nesnosne bolove.