Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Nakon kornatske tragedije u gašenje požara više ne idu maloljetnici

06.07.2011. 22:00
Nakon kornatske tragedije u gašenje  požara više ne idu maloljetnici


Svjedok Dukić je još pojasnio da kada se traži pomoć DVD-ova onda se samo traži broj ljudi koji je potreban za intervenciju, a ne njihova imena te je još dodao kako se i ranije znalo događati da “pucaju” veze na Kornatima


Prvu informaciju  da se na otoku Kornatu nešto  dogodilo dobio sam tog dana  između 17 i 18 sati dok sam  gasio požar u zaleđu Vodica.  Tada mi je prišao Mirko Juričev Mikulin koji mi je rekao  kako se čuo sa sinom i on mu  je rekao da su oni tamo ostali  u okruženju. Bio je strašno  uznemiren jer je nakon toga  stalno pokušavao opet kontaktirati sina na mobitel, ali  nije uspijevao. Tada se počelo  “šuškati” da se na Kornatu  nešto dogodilo. Oko 18 sati  sam putem SMS poruke dobio  informaciju da je na Kornatu i  Gorska služba spašavanja –  posvjedočio je jučer na zadarskom Županijskom sudu  Darko Dukić (40) u nastavku  suđenja protiv bivšeg vatrogasnog zapovjednika iz Šibenika, Dražena Slavice koji je  optužen za kornatsku tragediju.
Dukić je danas Slavičin nasljednik, odnosno vršitelj  dužnosti županijskog vatrogasnog zapovjednika. Dodao  je kako je potom nazvao Slavicu i prenio mu tu informaciju, a on mu je odgovorio da  zna jer je Mirko Juričev nazvao i njega te da pokušava i on  stupiti u vezu s vatrogascima  na Kornatu, ali da nikoga ne  može dobiti.
– Ja sam tada obavljao  dužnost zapovjednika prve  smjene i meni su bili nadređeni Volimir Milošević, pa  Dražen Slavica. Pokojni Dino  Klarić je u to vrijeme bio zapovjednik treće smjene i na  Kornatu je rukovodio  požarom. Nakon kornatske  tragedije od 2008. godine  počelo se strogo voditi računa  da maloljetnici više ne idu u  gašenje požara i da članovi  dobrovoljnih vatrogasnih  društava više ne sudjeluju u  akciji gašenja požara s helikopterima – odgovarao je na  pitanja optužbe i obrane, svjedok Dukić.
Nadalje je u svom iskazu  naveo kako je znao da Hrvatska ima na raspolaganju  četiri kanadera, od kojih je  jedan tog tragičnog dana poslan kao pomoć u Grčku gdje  su bjesnili veliki požari. Rekao  je kako nije znao da su tada još  dva kanadera bila na remontu.
 “Zapadne strane  Kornata više nema”
– Oko 15 sati tog se dana  Milošević čuo s pilotom kanadera i on mu je rekao kako  zapadne strane otoka više nema te da treba poslati dodatne  snage. Ne znam tko je odredio  da na Kornat u gašenje požara  idu 23 vatrogasca i nije mi  poznato da je Slavica dao bilo  kakvu zapovjed vezanu uz  gašenje tog požara. Prvi put  sam Slavicu toga dana vidio u  sumrak u Vatrogasnom domu  u Šibeniku. On je znao za sve  požare tog dana, ali osobno  nije sudjelovao u njihovom  gašenju – odgovarao je Dukić  na pitanja tužitelja Zvonka  Ivića i odvjetnika obitelji stradalih vatrogasaca, Mara  Mihočevića.
Na pitanje Slavičina odvjetnika Čede Prodanovića, Dukić je pojasnio da kada se traži  pomoć DVD-ova onda se samo traži broj ljudi koji je potreban za intervenciju, a ne  njihova imena te je još pojasnio kako se i ranije znalo  događati da “pucaju” veze na  Kornatima.
– Tu večer kada sam ja došao  u Vatrogasni dom sačinjavao  se popis stradalih. Tražio se  Gabrijel Skočić – pojasnio je  Dukić.
Prije njega je svjedočio Željko Lučev (44), šibenski vatrogasac koji je rekao kako ga  je Slavica oko 15.50 sati nazvao na mobitel i rekao da dođe  u Vatrogasni dom jer mora ići  na Kornat, a poletjeli su oko  19.30 sati.
– Bio je zabrinut i rekao je  da se nešto dogodilo. Došli  smo na Kornat. Stigao je prvi  helikopter koji je odvezao neke ozlijeđene, pa potom GSS  sa Stipom Božićem. Zvao me  Milošević i rekao kako nedostaje jedan vatrogasac. Bilo  je oko 3 sata u noći kada smo  našli tijelo Gabrijela Skočića  koji je bio na najudaljenijoj  poziciji . Pomagao sam ukrcati  dvojicu ozlijeđenih u helikopter. Jedan od kolega mi je  rekao kako je na mjestu tragedije prepoznao Tomu Crvelina – svjedočio je Lučin.
Vatra je došla s juga
Naglasio je da radi već 18  godina i da se nagledao i mrtvih, ranjenih i izgorenih ljudskih tijela te kako su sva ista –  izobličena. Svi su stradali vatrogasci bili ispod jedne litice,  osim stradalog Dina Klarića  koji je bio nešto iznad, a na  najgornjoj točki je bio jedan  momak kojeg se tražilo.
– Par zaštitnih jakni je bilo sa  strane, a neki su bili i odjeveni  u zaštitna odjela. Svih šest tijela koje sam ja vidio bila su u  košuljama i hlačama. Bilo je i  opreme na mjestu tragedije, a  sva “teža” oprema bila je bliže  izvoru vatre koja je došla s  juga. Ja sam zapravo tek kada  sam došao na Kornat navečer  saznao da ima mrtvih i ozlijeđenih, sve prije toga su bila  nagađanja. Prva je informacija  bila da su ljudi u okruženju i  da se nešto dogodilo. Ne znam  sada više točno od koga i kako  sam to saznao – rekao je među  ostalim u svom iscrpnom iskazu i odgavarajući na pitanja,  Željko Lučev.
Suđenje za kornatsku tragediju u kojoj je 30. kolovoza  2007. godine poginulo 12 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i  Tisnog nastavlja se 1. kolovoza saslušanjem novih svjedoka, a tijekom suđenja koje  je započelo još sredinom studenog prošle godine, održano  je 15 rasprava i ispitano 39  svjedoka.


Slavici je struka bila na prvom mjestu




Govoreći o optuženom Draženu Slavici, svjedok Lučev je rekao kako je Slavica uvijek u prvi plan stavljao struku, a ne ljude.
– Želio je da njegova ekipa bude najbolja. Tražio je rad, red i disciplinu, pa je dolazilo do sukoba kada je riječ o starijim vatrogascima. Želio je da šibenska Javna vatrogasna postrojba bude najbolja. Tražio je da se ide na tečajeve, obuke, dodatnu edukaciju i uvijek je sa starijima bilo problema. Dok nije došao Slavica, vatrogasci bi znali, kada ne bi bilo posla, igrati na karte, pa i po cijelu noć. Kada je došao Slavica, toga više nije bilo – zaključio je svjedok Lučev.