Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Sretan vam Međunarodni dan žena!

07.03.2012. 23:00
Sretan vam Međunarodni dan žena!


Žene danas u (zapadnom) svijetu imaju pravo glasa, pravo na rad, pravo na izbor, pravo na obrazovanje… Iako, i u ovom društvu koje propagira slobode za svih proći će još neko vrijeme prije negoli žena i muškarac budu u potpunosti jednako prihvaćeni i priznati. Isto vrijedi i za Hrvatsku
U nakadašnjoj Jugoslaviji osmi mart, Dan žena obilježavao se odlascima na večere, ručkove, mnoštvom darovanih buketa, šetnjom gradskim ulicama. Radilo se nije nikako, a koliko se taj dan nastojao uveličati pokazivale su i dječje priredbe u vrtićima u sklopu kojih su djeca pjevala svojim tetama, ali i darivala ih raznim poklonima.
Možda čak i previše. Jer, osmi mart nije nastao u romantičnom okružju s isticanjem privrženosti i ljubavi prema svojim majkama i partnericama. Osmi mart nastao je početkom prošlog stoljeća zbog borbe žena za ravnopravnošću, njihovim ustankom za bolja radnička prava i status u društvu.
Danas na isti taj datum obilježavamo Međunarodni dan žena. Žene sada u (zapadnom) svijetu imaju pravo glasa, pravo na rad, pravo na izbor, pravo na obrazovanje… Iako, i u tom društvu koje propagira slobode za svih proći će još neko vrijeme prije negoli žena i muškarac budu u potpunosti jednako prihvaćeni i priznati.
Isto vrijedi i za Hrvatsku. Vanja Hazl, Sanja Crnković Pozaić, Branka Meštrović i Angela Taylor autorice su studije „Položaj žena na hrvatskom tržištu rada” koju je lipnju prošle godine izdao EuropeAid, a koje detektiraju puno segmenata u kojima su žene i dalje nepodobnijem položaju spram muškaraca.
Žene i dalje u neravnopravnom položaju
Studija tako daje uvid u položaj različitih ciljnih skupina žena na hrvatskom tržištu rada, kao i u njihove obrasce ponašanja te stavove kako percipiraju prilike za poboljšanje svog položaja, odnosno kako njihove temeljne osobine određuju ono što ih očekuje na tržištu rada. U Hrvatskoj se žene susreću s većim teškoćama u pristupu, povratku i ostanku na tržištu rada zbog različitih socijalnih faktora, koji, između ostaloga, uključuju probleme u usklađivanju radnog i obiteljskog života. Nesrazmjerno visok broj žena radi na privremenim, nesigurnim i neprijavljenim poslovima, što ih čini ranjivijima i jače izloženima siromaštvu ili vanjskim utjecajima kao što je je gospodarska kriza, kazuju autorice studije.
Glavne prepreke ravnopravnom sudjelovanju žena na hrvatskom tržištu rada kriju se u nedostupnosti povoljne i fleksibilne brige o djeci i fleksibilnog radnog vremena, kao i kulturalnim preprekama koje uključuju oslanjanje na neformalne mreže iz kojih su žene isključene, neprihvaćanje žena na nadređenim položajima i nastavak radne kulture u kojoj se žene ne potiče da uspiju ili se od njih to ne očekuje.
Prednost jedino u nezaposlenosti
I u brojkama hrvatsko tržište rada nije ravnopravno. U 2010. godini bilo je zaposleno 59,9 posto muškaraca i 48,8 posto žena. Kada se ta gospodarska aktivnost usporedi s prosjekom Europske unije ona je, dakako niža
– U Hrvatskoj žene u odnosu na muškarce imaju nižu stopu ekonomske aktivnosti, nižu stopu zaposlenosti, višu stopu nezaposlenosti i nižu mjesečnu zaradu. To znači da žene imaju konzistentno nepovoljnije indikatore tržišta rada u odnosu na muškarce, kazuju autorice, dodajući i kako analiza utjecaja broja i dobi djece na sudjelovanje spolova na tržištu rada pokazuje da djeca na žene i muškarce djeluju na različite načine:
-Sudjelovanje muškaraca na tržištu rada manje ili više nije u odnosu na broj djece, dok je sudjelovanje žena s troje ili više djece znatno niže nego kod žena s manjim brojem djece i u negativnoj je korelaciji s dobi djece, poručuju autorice.
Tu je i rodno segregirano tržište rada. Već sam izbor obrazovnog područja određuje nepovoljniji položaj žena na tržištu rada. Obrazovna područja za koja žene pokazuju najviše interesa imaju za posljedicu ishode na tržištu rada koji su ispod prosjeka u odnosu na muškarce, dok s druge strane, izbor obrazovnih područja koja nisu tipična za žene imaju za posljedicu ishode na tržištu rada koji su bolji u odnosu na muškarce. Nažalost, najveći broj žena ne odabire takva obrazovna područja. Tržište rada i dalje je obilježeno fenomenom horizontalne i vertikalne segregacije koji odražava glavna područja nejednakosti između žena i muškaraca, u prvom redu u smislu pristupa poslu, poklapanja razine obrazovanja kod žena s kvalitetom poslova koje one obavljaju, napredovanja, visine plaće i iskustva diskriminacije i uznemiravanja na radnome mjestu. Neplaćene poslove u kućanstvu i dalje obavljaju pretežno žene, koje su još uvijek natprosječno zastupljene u nekim sektorima, poput poslova vezanih uz brigu i njegu te poslova na pola radnog vremena, poslova koji traže niži stupanj vještina i poslova s netipičnim ugovorima i/ili ugovorima na određeno vrijeme, dok su ispodprosječno zastupljene u drugima, poput primjerice sektora znanosti, tehnologije i inženjerstva.
Razlike i u visini plaća
Kada dodamo na to i razlike u visini plaće, dojam da je još puno treba raditi na ravnopravnosti položaja hrvatskih žena nije nimalo malen.
Naime, studija pokazuje da još uvijek postoje velike razlike u visini plaća između žena i muškaraca, unatoč činjenici da hrvatsko zakonodavstvo jamči ravnopravnost u visini plaće. S obzirom na to da su uočene razlike povezane s dobi, stupnjem obrazovanja i zanimanjem, faktor koji objašnjava rodno zasnovane razlike u visini plaće mogao bi biti u diskriminirajućoj praksi, zaključuju autorice.
-Rodno zasnovana diskriminacija prevladava u zanimanjima s nižim stupnjem obrazovanja i nižom razinom vještina, a čini se da po spolovima postoji i kontinuirana dobno zasnovana diskriminacija kroz cijeli životni ciklus. Isto tako, nedostaju mehanizmi za provođenje postojećih zakonskih i institucionalnih odredbi (uključujući nepostojanje kazni za oni koji se ne pridržavaju zakona), što sve rezultira time da ravnopravnost u visini plaće ostaje tek mrtvo slovo na papiru, zaključuju autorice studije.


 POVIJESNI PREGLED ŽENSKE BORBE


Ideja za obilježavanjem međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. ožujka 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. ožujka događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. međunarodna ženska konferencija održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale je ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije u povodu Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. ožujka postane državni praznik, i tokom sovjetskog razdoblja se koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.
Međutim, u mnogim komunističkim državama taj je praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi i poštovanja prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.
U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj je, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.
Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene i UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena. Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.




 
 
 
 
 
 
 
— Slika
Nekoć se za prava moralo boriti ovako