Najomiljeniji kirurzi, najomraženiji ginekolozi

MEĐUNARODNI USPJEH HRVATSKE DRŽAVE
U medijima je odjeknula vijest da je Hrvatska u nečemu zauzela visoko treće mjesto na svijetu. Treći na svijetu!? Da, ali na žalost ne u nogometu ili košarci (to pogotovo nije moguće), nego samo u korupciji. Ispred nas su jedino susjedna i prijateljska Slovenija i daleka i prijateljska Kenija. Ja se samo pitam – kako je to kod njih kada su u tome ispred nas? Tamo izgleda ne možeš ni do dućana bez plave koverte u džepu, a u neki ured da i ne govorim. Ja to ipak ne razumijem. Pa nismo valjda toliko grozni po tom pitanju? Ja, evo, ne pamtim da sam morao negdje nekoga potplaćivati. Možda je to zato što sam ovako lijep i popularan, ali stvarno nisam morao. Doduše, nisam nešto ni pokušavao ni uspio u životu. Nisam osnovao, zasnovao, organizirao, pokrenuo, sagradio… Živim onako skromno bez nekih ambicija i nije mi nešto ni trebalo raditi preko veze, ali mislim ipak da su malo pretjerali. Pa, k vragu, gdje su ostale zemlje koje su nam sve do ove objave bile sinonim za nered, korupciju i sve ostalo. Pa mogla je bar Srbija biti gora od nas. Ipak, tu su Slovenci pa je i to nekakva utjeha. Eh, ta “miteleuropska” uljudba…
OMILJENI I OMRAŽENI
Eto smo i to saznali da su najomiljeniji liječnici u Hrvatskoj kirurzi, a najomraženiji da su ginekolozi. Radila se neka anketa i na osnovu toga su došli do rezultata. Meni je to nekako čudno. Bilo je takvih sličnih anketa nedavno pa su nagrade dobivali oni koji su “bliži oltaru”, tako da je teško o tome argumentirano govoriti, isto kao što je teško ocjenjivati nečiji rad, jer svaka grana medicine ima svoje specifičnosti i nije posao svakoga specijaliste isti. Ono što je mene neobično iznerviralo, to su ti pojmovi “omiljeni” i “omraženi”, a pogotovo zato što su i sami ti novinari, koji su se tako olako razbacivali tim epitetima, rekli kako su i ginekolozi u stvari omiljeni, jer je razlika u ocijeni toliko mala da se i ne može govoriti o nekoj jasnoj diferencijaciji. To hoće reći da je u ovoj anketi razlika od “omiljenosti” do “omraženosti” manje-više neznatna. Kome je u interesu ovakav način izvješćivanja, meni uistinu nije jasno, a pogotovo ne razumijem zašto baš sve mora biti tako senzacionalistički prezentirano?
BATA “ŽIVOTINJA” – GLUMAC ZA SVE FILMOVE
 U zadnje vrijeme, svakog utorka možemo gledati po jedan film u ciklusu “Hrvatskog filma”, a trenutno su u aktualni radovi Veljka Bulajića. Ovaj put je to bio “Uzavreli grad” u kojem se radi o gradnji nekakve visoke peći, ili nečeg sličnog, a koju treba završiti u roku i sve u tom stilu. Ono što je meni upalo u oči, to je još jedno, milijunto pojavljivanje Bate Živojinovića (Zbilja. Kako se on zapravo zove?) na filmskom platnu. “Walter”, “Breza”, “Sutjeska”, “Neretva”, “Most”, “Vlak bez voznog reda” i da sad ne nabrajam više. Čovjek se s pravom pita – ima li ijedan eks-domaći film u kojem taj čovjek nije glumio? Ono, jest da je dobar glumac, ali ipak je to malo čudno. Zato sada otvaram malu kladionicu. Ne znam koji je film idućeg utorka na rasporedu, ali mi se nekako čini da znam tko će u njemu glumiti. Spreman sam se i kladiti. Ulažem sve što sam prošlog mjeseca zaradio radeći honorarno.
JOŠ JEDAN MANIJAK
Da nismo samo osim po korupciji bliski susjedima Slovencima, saznali smo i ovih dana, kada je neki tamošnji vozač usmrtio dvije nedužne djevojke divljajući po gradu bez vozačke dozvole i bez pameti. Naravno, pokušao je i pobjeći sa mjesta nesreće, ali su mu ispale tablice pa se vratio po njih, a narod ga je dalje onemogućio za daljnji bijeg. To mi se već jako svidjelo. Nisu znači indiferentno okretali glavu na drugu stranu i pravili se da ga ne vide u strahu da će morati svjedočiti i eventualno se zamjeriti nekome moćnom, već su ga osobno zaustavili do dolaska policije. To me podsjetilo na onoga Željka koji je poginuo kada je prije nekih tridesetak godina pokušan atentat, a on se sa drugim prolaznicima zatrčao da ih uhvati bez obzira na to što su ovi pucali. Netko će reći da je to nerazumno, ali meni baš nekako imponira.