Od luzerske momčadi, stvorili smo momčad pobjednika

Nakon završetka sezone u Košarkaškom klubu Zadar redovito se radi jedan iscrpniji razgovor s trenerom i redovito prvo pitanje koje se postavlja; Ostajete li i dalje trener Zadra? Odgovor je više-manje uvijek sličan…. Vidjet ćemo. Razgovarat ćemo. Treba sada proći nešto vremena. Niti Aramis Naglić, nije u ovom trenutku mogao ništa “pametnije” reći.
– Postoji tendencija za razgovorom. Vidjet ćemo uskoro – kazao je Naglić, kojeg smo uhvatili u hotelu Kolovare, gdje se taman pozdravljao s osobljem s recepcije. Nakon ugodnog opraštanja s recepcionerima, uslijedio je također ugodni razgovor za kraj sezone, a s trenerom Zadra moglo se razgovarali o zaista mnogo tema. Uspjeli smo ih dobar dio dotaknuti. Ne sve, jer je odmah nakon toga morao otići na oproštajni ručak s ljudima iz kluba, stručnim stožerom i igračima. A nakon toga, kući u Rijeku.
A Aramis Naglić je trener koji je napravio mnoge dobre stvari od kada je stigao u Zadar. Nakon turbulentne sezone, dolazak Riječanina koji je u igračkim danima sa Zadrom igrao Euroligu i osvojio titulu, okrenuo je stvari u dobrom smjeru. Momčad je iz kola u kola izgledala sve bolje, osiguran je ostanak u ABA ligi, odigralo se odlično i u domaćem prvenstvu, a u četvrtfinale doigravanja i seriju s Cibonom ušlo se s 11 pobjeda u nizu. No, u četvrtini finala Cibona je imala prednost domaćeg terena i Cibona je na svom terenu protiv Zadra bila vrlo dominantna i nije dopustila Naglićevoj momčadi nikakve šanse. Na žalost niti Zadrani, nakon što su na svom terenu odigrali odličnu utakmicu, nisu se u majstorici prezentirali u najboljem mogućem svjetlu.
Limiti
– Ostaje žal – priznaje Naglić, dodavši:
– Ne toliko radi poraza. Prolazak Cibone u seriji u kojoj su oni imali prednost domaćeg terena, je bilo više naša velika želja, nego realnost. Ipak, ostaje žal jer nismo pružili onakav otpor kakav smo očekivali. Na žalost ova zadnja utakmica je pokazala sve limite ove momčadi, a ti limiti nisu mali. Ne želim da ovo ispadne neki negativan razgovor i ne želim da krivicu na ovaj način prebacujem na igrače, već ovo govorim jel je to realnost. Mnoge dobre stvari smo uspjeli izvući u ova tri mjeseca, ali u ovoj utakmici situacija je bila drugačija. Ipak, nismo imali rezervnog organizatora igre. Također nam je Boris Barać bio jedina prava četvorka, jer Georgiev ipak nije igrač koji može odgovoriti kvalitetno na ovakvu seriju. Osim toga šuterski rang ove momčadi je skroman i to pravi protivnik može dobro prepoznati i na taj način odigrati obranu. Mi kod kuće možemo odigrati ravnopravno gotovo sa svakim, jer nam je naša dvorana kao dnevni boravak. Kući znamo imati 35-40 posto šuta za tri. Ali, za dobiti Cibonu u gostima, mi bi trebali šutirati kao oni u zadnjoj utakmici. Na žalost, mi smo u majstorici imali mnogo promašenih zicera, otvorenih šuteva. Za tricu smo gađali 3-16, dok je Cibona odigrala odlično. Ali to je i stvar njihove kvalitete, pogotovo kvalitete njihove prve petorke. Na žalost Zadar u ovom trenutku nije imao moć i čvrstinu da ugrozi Cibonu u gostima – konkretno je rezimirao zadarski strateg.
Premalo municije
I prije same utakmice je bilo jasno da će Cibona žestoko napasti Vladovića, da će se agresivno iskakati na “pick&rollu” koji je najjače napadačko oružje Zadra. Bilo je jasno i da Cibonini bekovi neće dati Kovačeviću disati. Na kraju krajeva bilo je jasno da Zadrane očekuje teška utakmica, protiv izrazito čvrstog i kvalitetnog protivnika, koji je bio favorit. Ali, moram Vas pitati, jeli se ipak dogodio u toj trećoj utakmici podbačaj. Promašilo se mnogo zicera, neki igrači poput Baraća nisu mogli pronaći svoju igru. Ponovno Ramljak napadački nije bio na razini druge utakmice. Kada se utakmica lomila, gubile su se lopte. Može li se reći da se kod igrača dogodila blokada?
– Ne bih rekao da se dogodila blokada. Mislim da je kod igrača bila vidljiva velika želja. Znam kako je to izgledalo u svlačionici prije utakmice. Ta želja bila je iskrena. Naravno, na suprotnoj strani stajala je Cibona, koja nas je natjerala na te pogreške. Ali problem je bio realan. Mi nismo, uz Vladovića, imali igrača koji je bio jak na lopti. Maj (Kovačević) nije igrač koji može kroz “pick&roll” iskreirati dobru situaciju. Ramljak po svojoj vokaciji nije napadač. On je jedan “all round” igrač, koji nam donosi strahovitu energiju u obrani. Može on i zabiti 20 koševa, ali to nije nešto što se može očekivati svaku večer. Itekako je bio vidljiv pad u našoj igri kada sam Ramljaka morao odmoriti. Tada je Cibona ekspresno s +3 otišla na sedam-osam razlike. Mi smo za ovakvu seriju jednostavno imali premalo municije. Želja je definitivno postojala. Ali kada promašiš zicer pa s druge strane dobiješ tricu pa se onda to ponovi tri-četiri puta, naravno da takve situacije režu noge igračima.
Minorizirana liga
Možete li sada biti general poslije bitke i odgovoriti na pitanje, bili sada nešto mijenjali u trećoj utakmici?
– Ne znam. Neke sitnice vjerojatno. Možda u trenucima kada je Marinelli vodio igru, bih vratio Ramljaka i stavio na njega. Možda bih i probao s preuzimanjem “pick&rolla” i da na taj način ostanemo bliže igračima, da ne idemo u rotacije kakve smo išli, jer je Cibona imala izvanrednu šutersku večer. Ali tu su neki detalji. Mi smo drugu utakmicu odigrali fantastično, a još tražim razlog zašto smo u prvoj utakmici bili toliko mekani, iako sam igračima mnogo pričao o “play offu” i da tek sada slijedi ono pravo. Prave utakmice.
Koliko je teško bilo “tjerati” igrače da daju najbolje od sebe u ligi koja je cijele sezone minorizirana?
– Dobro pitanje. Tako to biva. Baš radi isticanja važnosti ABA lige i tog minoriziranja A-1 lige, se dogodilo da se nakon završetka ABA lige, možda u glavama nekih igrača već završila sezona. I s tim treba biti oprezan u budućnosti. Tko god bude na mom mjestu i u klubu, mora znati da ciljevi moraju biti mnogo ambiciozniji. Ne možemo govoriti da A-1 liga nije važna, kada je važna. Nije se ona izgubila sada protiv Cibone. Izgubila se negdje po putu, u dvobojima sa Zabokom, sa Alkarom. Da su te utakmice dobijene, mi bi sigurno imali prednost domaćeg terena i stvari bi bile znatno drugačije. Cijele sezone se A-1 liga gurala u stranu, a kada je došao kraj sezone, željelo se osvojiti titulu. Tako to ne ide.
Ipak, ušli ste s 11 uzastopnih pobjeda u doigravanje. I vi ste najavljivali velike stvari i, naravno mi mediji smo se trudili stvarati što pozitivniju atmosferu. Na žalost sezona je prerano završila. Iskreno, jeste li sanjali finale? Činilo se da ste u “play off” ušli s najboljom formom od svih osam momčadi.
Gostujuće utakmice
– Sanjali smo ga svi. Uključujući mene. Nemam razloga to sada ne priznati. Ali, isto tako znali smo da moramo biti oprezni i realni. Mi smo u principu ostvarili tih 11 pobjeda jer smo uspjeli izvlačiti iz sebe dovoljnu količinu energije i dovoljno kvalitetnu igru da neke utakmice dobijemo. Ali nemojmo zaboraviti da smo u gostima kod Škrljeva dobili s tri razlike. Isto je bilo u Osijeku. Znali sm se i mučiti, ali solidna rotacija koju smo imali i iskustvo Jakova (Vladovića) koji je ipak kvalitetom iznad A-1 lige, nam je donijelo te pobjede. Meni je drago što sam to postigao, jer je Zadar prije gubio takve utakmice. I, da, sanjali jesmo, ali onaj oprez koji sam spomenuo nije samo izlika. Ako se vratimo malo unatrag sjetimo se utakmica u gostima protiv Igokee, Partizana, Karpoš Sokolija. Mi jednostavno nismo dobijali jake utakmice u gostima. A za napraviti veliki rezultat, moraš imati čvrstinu da bi dobio jaku utakmicu u gostima. Teško je u “play offu” dobivati utakmice s lepršavom igrom, s kontra napadom, što je i bio naš forte. Tranzicija, rani “pick&roll”. Tada smo mi najbolje funkcionirali. No, za napraviti nešto više, momčad je morala imati mnogo veću čvrstinu, nego što smo ju imali mi.
Prije nešto više od tri mjeseca susreli ste se s momčadi koja je bila u zaista lošem stanju. Ipak, uspjeli ste pronaći “put do igrača”….
– Momčad je zaista izgledala loše i na mentalnom i na kondicijskom planu. I ja se moram zahvaliti igračima što sme prihvatili. Što su na moj dolazak pozitivno reagirali i, bez obzira na sve nedaće, uspjeli smo nešto napraviti. I od jedne luzerske momčadi, stvoriti momčad pobjednika. Od igrača koji su bili poprilično kritizirani, dobiti igrače o kojima se priča. Evo, Ramljak je kandidat za reprezentaciju, a i ostali igrači popravili i svoje statistike, ali i svoje ime. I na to sam ponosan. Drago mi je da su me igrači prihvatili kao trenera i kao osobu. Vjerojatno su osjetili da imam najbolje namjere, vjerojatno su respektirali moje igračko ime i karizmu. I u svakom slučaju sam ponosan na ono što smo napravili u ova tri mjeseca. Promijenili smo izgled igrača i izgled cijele momčadi.

 O BAŠIĆU I VLADOVIĆU

Za kapetana Lovru Bašića još jedna sezona je prošla, a vidljiv napredak nije ostvaren. Ovaj put su mu na put stale i dvije ozljede. No, jedan od najvećih hrvatskih talenata i dalje je… talent…
– Svakako da su ozljede znatno utjecale na njegovu sezonu. Ja smatram da je Bašić odličan dečko, vrlo simpatičan i onako, mangupski tip, pravi domaći igrač. I takve igrače volim. Ali on mora odlučiti hoće li košarku prihvatiti maksimalno ozbiljno i profesionalno, ili će ostati vječni talent. On definitivno ima žicu, ali je daleko od ozbiljnog igrača. Jednostavno nije u onom “sport modeu”, već je često u tkz. “konfort zoni”. A u takvom režimu rada ne možeš daleko dogurati. Ali njegova karijera ovisi apsolutno o njemu. On je zaista talentiran igrač, ima vrlo visoke atletske sposobnosti iako mora još ojačati. Ali mora se posvetiti tome, mora biti spreman na rad i odricanje. U redu, dolazimo i do pitanja njegovog karaktera, a pitanje je može li se s 22 godine mijenjati karakter. Ali, kao što sam rekao, sve i dalje ovisi o njemu samome.
Iako su mnogi igrači zaslužni što se spasila ova sezona, svakako da je najveći teret iznio Jakov Vladović.
– O njemu ne treba trošiti riječi. Radi se o superiskusnom igraču, koji je i sjajan dečko. Na kraju krajeva bio mi je i suigrač, tako da i tu imamo poveznicu. On je profesor “pick&rolla”. Ja sam mu mirne duše dao ulogu lidera i on je to i meni i cijeloj momčadi i navijačima vratio na najbolji mogući način.
Na žalost čini se da, osim Vladovićevog “pick&rolla” niste imali previše napadačkih opcija. Pogotovo uz Bašićeve ozljede. Kovačević je odličan šuter, ali se njemu treba iskreirati šut. Niste imali niti klasičnog “post” igrača. Nedostajalo je još igrača ekstra šuterskog ranga…
– Upravo ste sami istaknuli naše limite. Mi, ako nismo stvorili prednost preko “pick&rolla”, teško smo mogli ju stvarati negdje drugdje. Naši centri nisu bili takvog kalibra da rade prednost u post igri, poput recimo Žorića koji je konstantno mogao kroz post igru stvarati višak. Trudili smo se tu i tamo, pogotovo kod “miss matcha” spuštati loptu dolje, ali realno više od toga nismo mogli. Kovačević je odličan šuter, koji mora čekati otvoreni šut ili kvalitetan blok. Ostali vanjski igrači nisu prejaki na lopti, ali i nisu visokog šuterskog ranga. Ima tu niz limita. Nama je najveći forte bio rani “pick&roll” i tranzicijska igra sa što više jednostavnih kretnji. Vidljivo je da i je i sam Kovačević pruži najbolje partije u otvorenim utakmicama, gdje je već u kontri dobivao priliku za otvorene šuteve. U igri “pet na pet” protiv pravih momčadi, već je bilo mnogo teže.