Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Gaćina: Uvijek mi ostaje Peking

Autor: Viktor Bogut

07.09.2008. 22:00
Gaćina: Uvijek mi ostaje Peking


Peking? Zaista poseban osjećaj. Svi sportaši na jednom mjestu. Sa svima se družiš, bilo da su naši ili stranci; kada ne igraš ideš gledati ostale sportske događaje. Zaista je to bilo fenomenalno. Cijeli svijet je to pratio, a meni je bila čast biti dio toga – kaže Gaćina
Andreja Gaćinu smo pronašli u belgijskom Charleroiju. Mladi zadarski stolnotenisač od prošlog četvrtka se nalazi na pripremama svog novog kluba. I to ne bilo kojeg. Radi se o jednom o najtrofejnijih stolnoteniskih kolektiva u Europi. Također je i Zoran Primorac ostavio veliki trag u Charleroiju, a sada Gaćina nastavlja njegovim stazama.
– Ne osjećam previliki pritisak radi Primorca. On je igrao ovdje, ali od mene se ne očekuje da budem kao on. Charleroi me kupio jer je u meni vidio perspektivnog igrača i na taj način se prema meni odnose – objasnio je Gaćina, koji nema prigovora na tretman svojih novih “vlasnika”.
– Klub je odlično uređen. Na svakom koraku osjeti se profesionalnost. Dobio sam na korištenje stan i auto, a suigrači su me odlično prihvatili. Kao da nismo tek počeli trenirati zajedno. Radi se sve u 16, a osim toga stalno se zezamo.
Prvi put ste potpuno preselili iz Hrvatske?
– I prije sam doduše mnogo putovao, ali je ovo prvi put da sam se preselio u grad za koji nastupam. No, to nije ništa čudno. Ipak je ovo velik klub od kojeg se mnogo očekuje u Ligi prvaka.
Među zvijezdama
Momčad je prepuna kvalitetnih igrača.
– Tu su Jean Michaile Saive, koji je ovdje već legenda, zatim Čeh Peter Korbel te Kinez koji još nije došao. Radi se o mladom igraču, koji je već sada sparing partner kineske reprezentacije.
Znači, dva iskusna, uz dva mlada igrača.
– Mislim da će ovaj Kinez biti naša najjača karika. Bez obzira što je mlad.
I trener je Hrvat.
– Vodi nas Dubravko Škorić. To što je on Hrvat puno pomaže. Za sada se još upoznajemo i privikavamo jedan na drugoga. Lakše je kada s trenerom možeš pričati na hrvatskom jeziku, a mnogo mi pomaže i što se tiče življenja ovdje. Njegova supruga mi je već kupila neke stvari za stan.
Koliko daleko možete u Ligi prvaka?
– Uprava kluba pred nas nije stavila velike imperative. Moramo samo što bolje trenirati i pokušati stići što dalje. Teško da možemo postati prvaci, budući da ima nekoliko momčadi koje su kudikamo bolje i skuplje od nas. Mene bi, osobno, zadovoljio polufinale. Mislim da možemo doći do polufinala, a onda se svašta može dogoditi. No, sezona je duga, a nije još ni počela. Već 19. rujna igramo protiv Madrida u prvom kolu. To bismo trebali pobijediti.
OI uspješne
Nedavno ste nastupili na svojim prvim Olimpijskim igrama. Kakav je osjećaj bio biti u Pekingu?
– Zaista je to poseban osjećaj. Svi sportaši na jednom mjestu. Sa svima se družiš, bilo da su naši ili stranci; kada ne igraš ideš gledati ostale sportske događaje. Zaista je to bilo fenomenalno. Cijeli svijet je to pratio, a meni je bila čast biti dio toga.
Hrvatska je ušla među osam najboljih. Uspjeh ili…?
– Definitivno uspjeh. Da nam je netko ponudio prije prvenstva da budemo u četvrtfinalu, to bismo svi objeručke prihvatili. Mi smo kao trećepostavljena reprezentacija u grupi ipak osvojili drugo mjesto i ušli među osam. Ipak, ostaje mali žal radi te prve utakmice protiv Njemačke. Možda smo to mogli dobiti i plasirati se izravno u polufinale. Iako smo izgubili 3:0, svaki meč je bio neizvjestan. Primorac je izgubio meč u pet setova, Tan Ruiwu isto. Vodio je 7:4 u petom setu. U paru je bilo 3:1 za Nijemce, ali je bilo gusto, neizvjesno u svakom setu. Imam osjećaj da je samo nekoliko poena otišlo na našu stranu, da bi situacija mogla biti drukčija. No, ispalo je tako kako je ispalo. Kasnije smo pobjedom protiv Singapura uspjeli doći do četvrtfinala, što je stvarno izuzetan rezultat.
I Tan Riuwu se ozlijedio.
– Da, ali tek u posljednjem meču protiv Austrije, tako da nam njegova ozljeda nije zasmetala, bar što se tiče momčadskog dijela. Kasnije je on vukao tu ozljedu, ali je ipak pristao nastupiti i na kraju napraviti pojedinačno strašan rezultat. Četvrtfinale Olimpijskog turnira je odličan uspjeh, pogotovo ako ozlijeđeni dođete do toga.
Činilo se da mu ne smeta?
– Sigurno mu je smetalo. Nije se mogao razmahivati svojim forhendom koji mu je najjače oružje. Puno je više igrao beckhand, a na toj strani reketa ima “soft” gumu, koja dosta usporava lopticu i služi za pasivnost. Šteta što nije igrao zdrav.
Nastup u Pekingu ti neće biti posljednje olimpijske igre?
– Iskreno se nadam da neće. Imam ja tu još dosta prostora za napredak. Ipak, ne želim sebi stvarati taj pritisak. Što bude bit će. Ponavljam, na meni je da pružam sve od sebe na treninzima i turnirima, a nadam se da će rezultati onda doći. Ako uspijem izboriti neke od olimpijskih igara, odlično. A ako ne. Nema veze. Na kraju krajeva, ostaje mi Peking.


Uvjeti i napredak
U prošloj sezoni napravili ste skok od 120 mjesta na svjetskoj rang-listi i sada ste pred pragom TOP-a 100. Što očekujete od ove sezone?
– Cilj mi je ući među 100 najboljih igrača svijeta. Teško će biti ponoviti prošlu sezonu i napraviti toliki napredak, ali sigurno da bi se dodatni napredak u igri trebao dogoditi. Na meni je da se trudim, treniram što bolje, nastupam na turnirima i pokušam nastaviti daljnji proboj na rang-listi. Osim toga, sada sam dobio uvjete za napredak kakve do sada nisam imao. I to će sigurno pomoći.


Igra Primorca nije iznenađenje
Posebna priča Olimpijskih igara je Zoran Primorac. Čovjek je u 39. godini, nastupio na svojim šestim olimpijskim igrama i došao također do četvrtfinala. Na korak do medalje.
– Svi znaju kakav je Zoki čovjek i sportaš. Osim toga svi smo odradili zaista dobre pripreme, odlično se spremili za turnir i tamo smo igrali zaista dobro. Postoji još jedna činjenica, a to je da se Primorcu otvorio ždrijeb. Zaobišli su ga neki jaki igrači, a on je to na pravi način, pomoću svog iskustva, odlično iskoristio. Igrao je odlično, štedio je snagu i svaki put izvukao pravi potez.
Protiv Perssona nije išlo?
– Mora se priznati i reći da je Persson u tom dvoboju bio bolji. Čovjek je igrao bez greške. I prije se vidjelo da se na Olimpijskim igrama pojavio strašno spreman i pružao je odlični stolni tenis. Pogotovo u tom dvoboju sa Zokijem, gdje gotovo da nije napravio niti jednu grešku. Svaka mu čast na tome. I on ima 42 godine.