Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Rodna socijalizacija – čuvar poretka ili razvojni kamen oko vrata?

07.09.2011. 22:00
Rodna socijalizacija – čuvar poretka  ili razvojni kamen oko vrata?


Najkreativnija ljudska bića su upravo ona koja su sposobna kombinirati ženstvenost i muškost u jednakoj mjeri, zaključak je Dr. Maalak Zalouk iz UNICEF-a, upućujući tako da bi i za jedne i druge bilo bolje kada bi društvo poštovalo sve njihove aspekte ličnosti. U tom slučaju, poslovna ravnopravnost žena bila bi samo jedan mali dio pozitivnog društvenog napretka. I to napretka koji svijet u ovom trenutku treba više nego ikad


Diljem svijeta svakog dana, istaknuto ili ne, djevojčice  i dječaci se oblikuju za svoje buduće životne  uloge. Njihovi roditelji/skrbnici nastoje ih uglavnom na  što bolji način pripremiti za  ono što ih očekuje, prenoseći jedino znanje koje imaju, ono stečeno od svojih roditelja/odgojitelja, u nešto  rjeđim slučajevima malo  preoblikovano stručnim savjetima i literaturom. I dok je  u tradicionalnijim krajevima  još prisutna rodna socijalizacija od samog trenutka  začetka bebe, kada okolina  otvoreno počinje stvarati sudove o vrijednosti muškog  djeteta spram ženskog, niti  ona nešto modernija nisu  “cijepljena” protiv one  “blaže” rodne socijalizacije  koja podjelu čini preko  igračaka, odjeće te onog  možda najutjecajnijeg –  izražavanja emocija.
Od kontrole emocija  do poslovne  prevlasti?
Od najranijeg doba dječaci  se uče da ne plaču, da se ne  boje, da budu samopouzdani i čvrsti. S druge strane,  od djevojčica se traži da ne  iskazuju svoju ljutnju i bijes, da opraštaju, da se ponašaju “kao dame”. Svaka  poznata društvena zajednica  obuhvaća osnovne činjenice  o funkciji spola sistemom  društvenih pravila i običaja  koji se odnose na to što  muške i ženske osobe trebaju biti i činiti. Dok djeca  savladavaju i internaliziraju  ovaj sistem, ona uče diskriminirati i označavati sebe i  druge na osnovi spola, prepoznavati atribute, stavove i  ponašanja koja su tipična ili  se smatraju odgovarajućim  za svaki od spolova, te činiti  ono što se tretira kao odgovarajuće i da izbjegavaju  ono što to nije. Štoviše, sistem kategorija spola je od  utjecaja kao malo koja druga osnovna znanja, čineći  tako za malo djete možda  najistaknutiji parametar  društvene kategorizacije.
Koliko je odgoj rodno različit govore i relativno novija istraživanja koja pokazuju različito nošenje s tugom i strahom, posebice  očeva koji su te dvije emocije kod djevojčica nagrađivali, a kod dječaka  kažnjavali. Zanimljivi su i  rezultati istraživanja na temu korelacije između rodnih razlika i odabira prvih  poslova i visine primanja,  no kada se generalno promotri situacija poslovne prevlasti muškog dijela populacije, moguća korelacija  kontrole emocija i kasnije  poslovne nadmoći postaje  sve istaknutija.
Tok novca
Formula pomoću koje se  može doznati koje profesije  u društvu imaju najveće  prihode relativno je jednostavna. Dovoljno je promotriti u kolikoj mjeri je obnašaju žene, a u kolikoj  muškarci, pa se tako redovito događa kako na bolje  plaćenim i utjecajnijim zanimanjima prevlast imaju  ovi potonji. Također, sagledavajući “tok novca” tijekom  povijesti može se jednostavno vidjeti koje profesije su  nekoć prestižno i novčano  vrijedile, a koje više ne. I  dok su u prvoj polovini  prošlog stoljeća u školama  poučavali redovito muškarci, sada tamo prevladavaju  učiteljice. I zanimanje pedagoga nekoć je bilo isključivo  muško zanimanje, no sada  više nije. Da liječnička pozicija također više nije što je  nekoć bila pokazuje sve  veća infiltracija žena u tu  branšu (ponajviše kao liječnice opće prakse), no danas zato u našem društvu  rijetko možete naići na plastičnu kirurginju ili pak kompjutorsku stručnjakinju. Iako je infiltracija žena u sudstvo postala značajna, zanimljivo je da na ustavnom i  vrhovnom sudu i dalje prevladavaju muškarci, a  značajna prevlast muškaraca i dalje je prisutna u Vladi  i Saboru.
Odgoj prema novcu
Svakako bi valjalo proučiti  koliko poštovanje pojedinih  dječjih emocija utječe na  njihovu kompetitivnost u  daljnjem životu, no zanimljiva je i studija Michaela D.  Newcomba i Jeromea Rabowa koji su proučavali koliko  se u suvremenom društvu  roditelji drugačije odnose  spram dječaka i djevojčica  kada je u pitanju odnos prema novcu. Odgovor je –  znatno. Sveukupno je ispitano 605 studenata i studentica po pitanju njihovih uvjerenja u vezi s novcem, rodnih uvjerenja, roditeljske  prakse i slično te je primijećena znatna razlika u  društvenoj evidenciji  muškaraca spram žena.  Osim što su njihovi roditelji  imali drugačija pravila i  očekivanja spram svojih sinova i kćerki, i sami studenti su se oštro razlikovali po  pitanju svojih stavova  spram novca, pa su tako studentice imale negativan stav  spram novca, za razliku od  studenata. 
Kreativnost nije  isključivanje
Osim što formiramo specifične rodne uloge od rođenja  i od njih očekujemo da predstavljaju diskretne i čiste  modele, mi također stvaramo hijerarhiju muških i ženskih crta bez obzira kome su  pripisani.
 Drugim riječima, biti izdržljiv (muška crta) je rangiran  kao uzvišenija crta u današnjem globalnom vrijednosnom sistemu. Nego od,  primjerice, biti nježan i osjetljiv, što je smatrano slabošću. Sličan je odnos i po  pitanju dihotomije između  racionalnog i intuitivnog, pa  tako vlada pretpostavka je  da su to redovito međusobno isključujuće crte. No ono  što istraživanja pokazuju,  daleko je od istine.
– Najkreativnija ljudska bića  su upravo ona koja su sposobna kombinirati ženstvenost i muškost u jednakoj  mjeri, zaključak je Dr. Maalak Zalouk iz UNICEF-a,  upućujući tako da bi i za  jedne i druge bilo bolje kada  bi društvo poštovalo sve  njihove aspekte ličnosti.U  tom slučaju, poslovna ravnopravnost žena bila bi samo jedan mali dio pozitivnog društvenog napretka. I  to napretka koji svijet u  ovom trenutku treba više  nego ikad.


Bijela haljina




Samo pogled na fotografiju snimljenu  davne 1884. godine na kojoj maleni Franklin Delano Roosevelt sjedi odjeven u  bijelu haljinu držeći u rukama šešir  ukrašen perjem marabua – kod većine  pripadnika suvremenog društva danas bi  u najmanju ruku izazvao šok, a o ljutnji i  prijavi njegovih roditelja za maltretiranje  suvišno je i govoriti.
No mnogi ne znaju da su društveni običaji  kad je Franklin fotografiran iziskivali da  dječaci sve do šeste ili sedme godine  nose haljine, a do tad se nisu ni šišali.  Bijela haljina bila je spolno neutralna odora karakteristična za svu tadašnju djecu,  no nešto se negdje tijekom godina promijenilo. Danas se dječaci oblače u plavo, a djevojčice u ružičasto i bilo kakva  druga varijacija jednostavno nije opcija.  Rezultat toga nije želja za rodnim usmjeravanjem, već jednostavno – ekonomska  računica, kazuje Jo B. Paoletti, povjesničarka na Sveučilištu Maryland i autorica  studije “Ružičasto i plavo: razlikovanje djevojčica od dječaka u Americi”.
Naime, takva koloristička podjela uspostavljena je tek četrdesetih godina  prošlog stoljeća, a jedan od faktora koji je  presudno utjecao na ovakvu vrst promjena jest i pojava testova koji su omogućavali roditeljima da doznaju spol djeteta prije samog rođenja. Na taj način  ponosni su roditelji već unaprijed mogli  kupovati proizvode iz široke ponude za  curice i dečke, no svoj obol rodnoj podjeli dječje robe svakako je dao i kapitalistički moto “što više individualizirate  odjeću, više ćete je prodati”.
Gledano s te strane, mnogi će ubuduće  dobro promisliti prije nego li se sljedeći  put odluče za neki komad rodno označene odjeće. Jer, modni je svijet  možda i uspio podijeliti djecu na ružičaste i plave, no svijet odraslih ipak je mnogo šareniji, upozorava Pauletti.