U idealnim uvjetima radovi na Krševanu bi trajali još samo godinu dana

Radove na krovištu crkve sv. Krševana vršio je prije više od 100 godina Ćiril Metod Iveković, no oni tada nisu dovršeni jer nije riješen problem vlage koji on je prije tri godine došao “na naplatu”. S radovima se u ovom stoljeću započelo 2008. godine u travnju kada je krovište počelo ozbiljno prokišnjavati. Kupa se pomakla, a postojala je i opasnost da za jake nevere ili vjetra komadi padnu na ulicu i nekoga ozlijede

Filmići koje je naručila  Turistička zajednica i  koji su najavljivali sezonu na izmaku ostavili su pozitivan dojam za domaće ljude i imali su jako puno  gledanja na internetu. Obuhvatili su zadarsko kulturno naslijeđe i ponudu, a vješta kamera  zavirila je u sve kutke Poluotoka. Ipak, imali smo dojam da  nam nešto nedostaje. I nismo  morali dugo razmišljati.
Crkva sv. Krševana zatvorena je od travnja 2008. godine. Od tada je sa tri strane (a  četvrta je ionako spojena sa  zidom nekadašnjeg samostana) u skelama. Na skelama su  mreže, većinom rasparane, a  pred glavnom fasadom  građevinski materijal na hrpi,  miješalica, nekoliko komada  alata… Kao da su radovi stali,  a dojam toga upotpunilo je  nedavno pomicanje ograde  kako bi se oslobodio pristup  kipu Petra Zoranića.
No, čini se da to ipak nije  tako. Radovi su, naime, bili  obustavljeni za vrijeme turističke sezone, no nastavljeni  su prošli ponedjeljak.
Krovište crkve u potpunosti  je zamijenjeno novim, i ono  nad glavnim i ona nad bočnim  brodovima. Promijenili su drvenu krovnu konstrukciju,  postavili izolaciju i zamijenili  kupe kanalice. Obnovljeni su i  stražnji i prednji zabat, odnosno povišeni dio bočnog  broda.
Voditeljica radova na sv.  Krševanu je Anastazija Magaš u ime Konzervatorskog  odjela u Zadru.
– Nakon toga krenuli smo s  restauratorskim radovima obnove pročelja crkve. Ono je  izgrađeno od velikih kamenih  klesanih blokova i u gornjoj  zoni ima plitku galeriju i monumalni portal te još dekorativnih dijelova, pa smo ga  pažljivo očistili i restaurirali  dijelove koje je trebalo restaurirati.
Radovi na pročelju time su  gotovi, osim onih na glavnom  i bočnom portalu koji su iznimno vrijedni i koji će se  restaurirati naknadno. Ti radovi su bili uvod u radove na  konstruktivnoj sanaciji zidova. To se najbolje vidi po ulasku u crkvu u kojoj se već neko  vrijeme nalazi gusta šuma  skela, koja je i našu sugovornicu podsjetila na neka djela  suvremene umjetnosti. Tamo  se obavlja injektiranje zidova,  trenutačno pročelnog zida.  Južni je već injektiran, dok je  sjeverni tek na redu. Injektiranje je “ubacivanje” žbuke u  zidove pod pritiskom.
Vlaga dolazi iz zemlje
– Ako to financijska sredstva dozvole krenut ćemo u  restauratorsku radove vanjskog lica južne fasade crkve,  onu prema nekadašnjoj crkvi  sv. Tome odnosno donedavno  Zagrebačkoj banci.
Radove na krovištu crkve  sv. Krševana vršio je prije više  od 100 godina Ćiril Metod  Iveković, no oni tada nisu dovršeni jer nije riješen problem  vlage koji on je prije tri godine  došao “na naplatu”. S radovima se u ovom stoljeću započelo 2008. godine u travnju  kada je krovište počelo ozbiljno prokišnjavati. Kupa se  pomakla, a postojala je i opasnost da za jake nevere ili vjetra  komadi padnu na ulicu i nekoga ozlijede.
– Na crkvi ima još dosta  posla. Pod je u izrazito lošem  stanju i tražit će velike radove.  Što ćemo dalje s tim, hoćemo  li odmah nastaviti ili napraviti  pauzu, moramo najprije vidjeti sa vlasnikom, zadarskom  Nadbiskupijom, koja je uz  Ministarstvo kulture najveći  financijer radova, kaže Magaš.
Stotinu godina manjih  zahvata
Zanima nas kad bi, u idealnim uvjetima, svi najavljeni  radovi na crkvi mogli biti gotovi i kad bi crkva mogla biti  dostupna za razgledavanje,  održavanje koncerata i nekoliko misa koje se u njoj godišnje održavaju.
– Teško je reći jer ne znamo  još što nas čeka. Crkva je puna  vlage iz zemlje. Kad se ukloni  pokrov od kamenih ploča treba napraviti arheološka istraživanja, a nemamo pojma  koliko bi ona mogla trajati.  Tek kad ona budu gotova trebamo vidjeti kako ćemo sanirati pod. Ne znamo još jesu  li uzrok vlazi podzemne vode  ili more koje probija do crkve… Sve skupa može trajati  nekoliko godina, a u idealnim  uvjetima može trajati i manje  od godinu dana. To bi bilo kad  arheolozi ne bi našli ništa jako  zanimljivo, odnosno u slučaju  da je Iveković sve uklonio i  istražio i da voda nije problem.
– Naši financijeri za radove  su Nadbiskupija i Ministarstvo kulture. Kad se završe  radovi za ovu godinu za koju  su osigurana sredstva onda  ćemo, kao i svake godine, i za  sljedeću aplicirati na natječaj  Ministarstva, a dosad su nam  svake godine odobrili sredstva, kaže Magaš i dodaje:
– Crkva je velik i vrijedan  spomenik. Na njoj su se stotinu godina radili samo manji  zahvati. Ona po svojoj važnosti zaslužuje da se obnovi pristupi maksimalno oprezno i da  se ne brza. Sve radove obnove  moramo izvesti pažljivo, kvalitetno i temeljito.
I prije nego je počela obnova mise su se u sv. Krševanu održavale rijetko, na dan  sv. Krševana i na Staru godinu, te nekoliko koncerata  godišnje.
– Meni je žao što skela smeta i turističkoj sezoni i  građanima Zadra, ali vjerujem da će se nakon radova u  ovoj godini moći ukloniti ova  skela pa će crkva biti pristupačnija i oslobodit će se  ulični prostor. Kad su bila bolja vremena onda se moglo i  pitati Grad da da neke novce  da se radovi ubrzaju, no sad  od toga nema ništa. Ministarstvo je ove godine dalo  značajan iznos, 800.000 kuna  za građevinske radove i  100.000 kuna za freske i nikad  takav iznos nismo dobili za  obnovu neke crkve u Zadru.  Sad nam je u planu završiti  injektiranje, ali da imamo više  novaca radili bismo i nešto  drugo što ne ovisi o restauratorima, zaključila je Magaš.

Freske “na restauraciji”

Usporedo s radovima na zidovima i krovištu crkve, u tijeku su i restauratorski radovi na restauraciji fresaka koje izvode stručnjaci iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. Početkom godine u potpunosti su završili restauraciju romaničke freske “Preobraženja” koja se nalazi na zabatu začelnog zida.
Krajem ovog mjeseca doći će stručnjaci doći će opet stručnjaci za restauraciju fresaka, a ovaj put će raditi na onima u sjevernom brodu. Tamo se u apsidi nalazi freska sv. Kuzme i Damjana.
– Nadamo se da će sljedeće godine u potpunosti biti završena obnova fresaka. Restauratorski zavod financira Ministarstvo kulture i novac koji je odobren za ovu godinu neće biti dovoljan za dovršedak radova, ali od novca koji bude odobren za iduću godinu mogu se završiti, kaže Magaš.

Crkva sv. Krševana je najljepši i najreprezentativniji spomenik zrele romanike u Hrvatskoj

Profesor Emil Hilje sa Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta  u Zadru smatra da su glavni razlozi sporosti radova  financiranje koje ide u godišnjim etapama, kao i to što crkva  nije u funkciji.
– Većina spomeničkih cjelina, recimo u Italiji, održava sam  sebe. Kod nas taj model ne funkcionira. Nema spomeničkog  poreza. Postoji spomenička renta ali ona je prebijedna da bi  na toj razini mogla funkcionirati. Mi bismo se prvi pobunili kad  bi kava na Forumi koštala 50 kuna jer tu kavu ionako ne piju  stranci, nego mi. Kava na Forumu košta jednako kao i na  Stanovima. Kava ispred San Marca košta 5 ili 6 eura, a u  predgrađu Venecije 1 euro, ali nijedan stanovnik Venecije ne  pije kavu na Piazzi San  Marco. A zašto crkva nije u  funkciji? Tužna je istina da u  ovom gradu nema onoliko  vjernika koliko ima crkava,  kaže Hilje.
Najljepši i povjesničarima  umjetnosti najzanimljiviji  artektonski dio crkve su  apside koje su ranije  obnovljene i prije par godina  zabljesnule bjelinom  kamena.
– Crkva sv. Krševana je  najljepši i najreprezentativniji  spomenik zrele romanike u  Hrvatskoj. Građena je po  uzoru na katedralu sv. Stošije i malo poslije nje. Artikulacija  apsidalnog prostora je u likovnom smislu čini jedinstvenim  spomenikom u Hrvatskoj. Jedino katedrala i crkva sv.  Krševana mogu biti al pari romaničkim građevinama u Europi.  S tim da je sv. Krševan sačuvao izvorni izgled iz 12. stoljeća, a  katedrala je pregrađena i danas nema izvorni izgled. Crkva je  možda šuplja, prazna i beskorisna, ali nije nebitna. U sv.  Donatu se održavaju koncerti, izložbe, tamo se pjeva i svira ali  sv. Krševan ima oltar na kojem se može držati misa i ne  možete tu crkvu sad pretvoriti u kazalište lutaka, ističe Hilje.
Ipak, spomenuti talijanski model osim poreza funkcionira i po  principu plaćanja ulaznica u crkve, klaustre, krstionice…
– Jedno dvadeset godina sam ja zastajao ispod našeg zvonika  nakon što je Pavuša (prof. Pavuša Vežić, op. a.) uredio skale  da se može popeti, i mislio koliki novci godišnje propadaju  zato što nisu bili u stanju tu staviti jednog čovjeka s kartama  ispred vrata.
I on se slaže da obnova treba ići onoliko sporo koliko to  stanje sam crkve zahtjeva.
– Držim kolegij romanike i vodim studente i ne mogu im  pokazati apside sv. Krševana. Ali to je tako, treba biti strpljiv.  Pa portal crkve sv. Marka u Zagrebu preko 20 godina bio je  sakriven skelom. Čim su je skinuli išao sam ga fotografirati da  ga mogu studentima pokazati na nastavi. U crkvi sv. Krševana  je prekrasan oltar. Kolegi je prije par godina trebala neka  mjera i ja sam se išao popeti, ali s takvom panikom jer se  svaki kamen klimao. No tako je klimava bila i katedrala prije  obnove pa je sad u odličnom stanju, kaže Hilje.