Sve je to proces

Sve je to proces, rekao je general Gotovina kad su ga prije nekoliko dana pitali što misli o neredima u Vukovaru i razbijanju ploča s ćirilicom. Izjava je na prvi dojam nedovršena, no u biti u njoj je sadržano sve što je general proteklih godina proživljavao, što misli o aktualnim događajima u Hrvatskoj. To je pogled s distancije, govori o iskustvu, saznanju da su neka događanja neminovna i da će vremenom sve to izgledati drukčije.
Na uzburkavanje tenzija oko ispisivanja nekoliko ploča državnih institucija na ćirilici u Vukovaru rade cijeli stožeri, okupljaju se braniteljske udruge, lome politička koplja. O nespretnosti izvedbe postavljanja ovih ploča ne treba trošiti riječi, zabrinjava nesposobnost odgovornih da se ovo osjetljivo pitanje mirnije riješe.
Sada se oni koji su uspjeli čekićem dohvatiti i razbiti ploče u dijelu javnosti već slave kao junaci borbe za hrvatstvo Vukovara. Na valu tog raspoloženja kreću akcije za moratorijem upotrebe ćirilice, za širenje zabrane upotrebe ovog pisma i u drugim dijelovima Hrvatske, stožer najavljuje nekakve akcije već ovaj tjedan. Nešto kao mitinge istine?
Kao da se hrvatstvo Vukovara brani zabranom upotrebe ćirilice a ne možda otvaranjem radnih mjesta, omogućavanjem uvjeta života kakvog nemaju oni koji su ga napadali.
Ova cijela euforija neodoljivo podsjeća na jednu situaciju u Zadru prije točno 60 godina. Tada su u atmosferi izazvanoj Tršćanskom krizom, najavom gubitka tzv. zone A organizirane brojne demonstracije protiv Italije i njene želje da Trst vrati u svoje granice. U jednoj takvoj euforiji su po Zadru porazbijani kipovi mletačkih lavova na nekoliko mjesta. Legenda kaže da je u tom naletu stradao i lav iznad Kopnenih vrata, u Foši, remek-djela talijanske renesanse iz 16. stoljeća. Tada nije bilo televizije i drugih brzih medija da se uživo prati razbijanje lava, ostalo je tako nejasno kako se to zapravo dogodilo. Tko je bio junak. Neki kažu da je razbijen macom, a drugi svjedoci kažu da su napad predvodili tadašnji ugledni srednjoškolski profesori, sama egzekucija lava obavljena je kamenovanjem.
Lav na Kopnenim vratima je bio bez glave skoro pola stoljeća, a onda je uslijedio napad četničke artiljerije početkom Domovinskom rata kad je ovaj povijesni spomenik još više stradao. A sad je u potpunosti obnovljen i dobro nam služi u turizmu. Nije nebitno reći da se to u Zadru dogodilo osam godina nakon rata, a da su već sredinom šesdesetih, dakle 20 godina od rata, mrski okupatori Talijani i Nijemci dočekivani kao dragi turisti.
Prosvjedi protiv ćirilice su sličan takav događaj kojeg se možda za koju godinu nećemo rado sjećati niti se hvaliti s onima koji su čekićem branili “hrvatstvo Vukovara”. Gotovina je shvatio proces i otišao loviti tune, red je na drugim sada glasnim “braniteljima hrvatstva” da nešto počnu uistinu raditi.