Novo triježnjenje

Gotovo je nemjerljiva količina nervoze i negativne energije koja se stvorila oko košarkaša Zadra. I jednostavno se mora priznati da ova momčad Zadra nema dovoljnu kvalitetu da okrene stvari kada krenu nizbrdo. A vrlo brzo je bilo jasno da će stvari krenuti na takav način. Zadar šuterski nije bio raspoložen, no nije jasno zašto su u trenucima kada su stvari još bile u egalu, prestali spuštati loptu u reket Bilanu i razigranom Ivi Ivanovu nego su se krenuli raspucavati s one linije s koje jučer ne bi pogodili niti kantu. I onda kada je bilo prekasno, lopta je ponovno krenula prema Bilanu i Ivanovu.
Nije to bilo to. Iako se mora priznati da je gotovo nevjerojatan postotak šuta koju je imala momčad Radničkog, a Zadar je preloš sastav da se može lako boriti protiv takve preciznosti. No, Radnički je počeo pogađati kada se Zadar počeo gubiti, a Zadar se nije počeo gubiti zbog velike snage Radničkog, već zbog ogromnog broja svojih pogrešaka, zbog nevjerojatnog broja promašenih šuteva, a čini se i zbog jednog stava “lako ćemo”, kada su stvari još bile dobre za sastav iz Višnjika.
Zakazala je i obrana, ono što Zadar mora imati. Ono, što Zadar manje, više je jedino i imao. A baš tom obranom i jedino njom Zadar se mora razigrati, a kada ti to stane, teško je očekivati pobjedu protiv bilo koga, a istini za volju, malo je momčadi za koje se u regionalnoj ligi može reći da su objektivno slabije od Zadra.
Jer, svi mi se moramo pomiriti s činjenicom da nas Zadar ove sezone neće oduševljavati vrhunskim predstavama, velikim pobjedama, a najvjerojatnije i nećemo na trgu svi zajedno proslavljati titule. Jer dugo momčad Zadra nije imala tako mladu i napadački lošu momčad. I to je ok. Zašto ne. Dugovi su ogromni, perspektive nema i pomlađivanje je nužno. Ali čelnici i trener Zadra na neki način su sami sebi stavili imperativ. Ovaj put javnost nije kriva. Ovaj put su krivi isključivo sami. Jer moglo se reći “presušili smo, igramo s mladima i rezultat nije imperativ”. I to bi bilo pošteno. No, prvo se doveo igrač od nekih 230 tisuća eura pa onaj od 180 tisuća pa jedan domaći kojem su plaćeni stari dugovi, a onda su sva tri igrača otpuštena. I onda se još hvali činjenicom da je Zadar dobro prošao zbog toga što je igračima isplatio, jednu, dvije ili tri plaće. Otprilike 100 tisuća eura. I to je bahato. Jer danas kada ljudi nemaju za kruh, reći da je dobro što je isplaćeno toliko novca je šamaranje ljudi u lice. A pogotovo zbog činjenica da trošite naše novce. I to nije u redu.
Nije tajna da dug nije nastao sada, za vrijeme ove uprave. I to je pošteno reći. Napravili su ga neki drugi. Ali greške je napravila i ova uprava i ovaj trener. I to se mora reći. Ne one rezultatske. Jer 2:4 s ovakvim sastavom nije neuspjeh. Isto kao što bi bio veliki uspjeh da se osvojila jedna ili dvije pobjede više. Ali gospodo, nemojte se prema našem novcu ponašati kao da je vaš. A vidljivo je da nedostaje malo i mudrosti, jer izbacivati toliko imena u javnost kao potencijalna pojačanja je suludo, pogotovo jer te jedan za drugim odbijaju. Začepite curenje. Ako netko dođe, dođe, a ako ne, ne. I to je to. Pomlađivanje i smanjenje troškova je nužno, a s tim dolazi pad rezultata i to je manje, više jasno. One druge stvari nisu nužne.