Arhiv zadarske Partije dugačak je 22 metra, čuva se u 92 knjige i 119 kutija

Plenkovićeva najava donošenja novog Zakona o arhivu mogla bi izazvati veliko zlo u društvenom i političkom životu i Zadra i Hrvatske – poručuje bivši čelnik zadarskog SDP-a Romano Meštrović, koji je prije 1990. obnašao dužnost izvršnog sekretara Općinskog komiteta SKH u Zadru.
Jedan od najutjecajnijih SDP-ovaca iz Račanova vremena otvoreno je za naši list progovorio o vremenu čiji je bio sudionik, a koje bi se danas trebalo aktualizirati kroz otvaranje partijskog arhiva, za koje se zalaže vladajuća koalicija. Iako Ministarstvo kulture radi na potpuno novom zakonu, a mostovci najavljuju izmjene starog zakona, već sada mnogi negoduju smatrajući da bi otvaranje građe iz razdoblja komunističke vladavine samo donijelo nove podjele u hrvatskom društvu.
Sve zbog naslađivanja?
Riječ je, naime, o građi svih državnih arhiva nastalih do 22. prosinca 1990. godine na području bivše Jugoslavije, a koji bi građanima putem novog Zakona o arhivima omogućio pristup svim dokumentima pohranjenim u područne državne arhive. Time bi postala dostupnom i arhivska građa svih državnih tijela i političkih organizacija, poput Saveza komunista Hrvatske.
Bivši izvršni sekretar Općinskog komiteta u Zadru, Romano Meštrović, još je 1990. godine u zadarskom omladinskom listu Fokus izjavio kako je kompletnu arhivu Komiteta predao Državnom arhivu u Zadru, te da mu kasnije nije bila poznata njegova sudbina, odnosno ne zna je li itko iz te građe kasnije nešto koristio. Za dokumentaciju SKH u Zadru nitko ga nikad iz zadarskog Državnog arhiva nije nazvao, bilo za pojašnjenje ili što drugo, napominje, a o najnovijoj najavi otvaranja arhiva Partije Meštrović kaže:
– Ja jesam za otvaranje partijskih arhiva, ali samo uz uvjet da se tome znanstveno pristupi i da se građa koju sam i ja osobno predao Državnom arhivu u Zadru koristi isključivo za proučavanje jednog povijesnog vremena. Međutim, ako će netko otvarati arhiv Partije samo zato da bi se time naslađivao i nanosio štetu drugima, odnosno koristio je za političke obračune, to može samo donijeti veliko zlo. Oni koji iniciraju otvaranje arhiva o tome bi trebali strogo voditi računa, jer može doći do velike štete za mnoge u današnjem društvenom i političkom životu Hrvatske – upozorava Meštrović.
Kome sve to koristi?
Na pitanje je li ikad kasnije provjeravao stanje građe koju je predao zadarskom Državnom arhivu, pojašnjava kako je čuo da je građa sređena i dobro pohranjena:
– Takva bi i trebala ostati jer u ovoj ideji o njezinom otvaranju vidim samo nečiji predizborni trik pomoću kojeg inicijatori ove ideje žele eliminirati svoje protivnike iz političkog života Hrvatske. A druga stvar, zar itko vjeruje da bi otvaranje tih arhiva ikome koristilo kada znamo da većina ljudi koji su se u to vrijeme bavili politikom više nije među živima? Kako god okrenemo, onaj tko je ovo predložio sigurno ima neke svoje motive, a sve više mi se čini kako je priča o partijskim arhivima samo pokušaj skretanja pažnje javnosti s nekih drugih puno ozbiljnijih problema – naglašava Meštrović.
Upitalis mo Meštrovića i koja bi povijesna razdoblja i događaji u partijskoj građi SKH u Zadru današnjoj javnosti mogla biti najintrigantniji.
– Mislim da bi javnosti bila najzanimljivija dokumentacija iz 1971. godine te vrijeme Golog otoka. No, još jednom napominjem da osoba kojih se ti događaji tiču više nema, pa zaista ne vidim nikakvog smisla u ideji otvaranja tih arhiva – zaključuje Meštrović.
Gverić član Radne skupine
O sadašenjem stanju partijskog arhiva i eventualnim zahtjevima Zadrana za uvid u dokumentaciju, razgovarali smo i s ravnateljem Državnog arhiva u Zadru, dr. Antom Gverićem. Naime, tek mali broj Zadrana zna da je dr. Gverić član Radne skupine Ministarstva kulture upravo za izradu izmjena i dopuna Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, pa je s ovom temom vrlo dobro upoznat. Napominje kako je Radna skupina započela s djelovanjem još u ljeto 2015. godine, ali zbog izmjena triju vlada posao nisu priveli kraju.
– Arhivsko gradivo nastalo radom Općinskog Komiteta SKH Zadar, nastalo u razdoblju od 1955. do 1990. godine, primano je u Arhiv u više navrata od 1975. do 1998. godine. Riječ je o 22 dužna metra gradiva koje uključuje 92 knjige i 119 kutija i svežnjeva. Gradivo nije arhivistički sređeno. S obzirom na dostupnost, primjenjuju se odredbe Zakona o arhivskom gradivu i arhivima i Pravilnika o korištenju arhivskog gradiva kao što je to, uostalom, slučaj i sa svim drugim gradivom. U ovom slučaju riječ je o javnom arhivskom gradivu koje je u pravilu dostupno 30 godina nakon svoga nastanka. Ukoliko ono sadrži i osobne podatke, a sadrži ih, isto nije dostupno za korištenje prije isteka roka od 70 godina od njegova nastanka, odnosno 100 godina od rođenja osoba na koje se odnosi. Osim u slučaju odobrenja tih osoba odnosno njihovih sljednika – kaže dr. Gverić, a o tome je li dosad netko iz Zadra tražio na uvid partijski arhiv te je li mu to omogućeno, odgovara:
– Ukoliko netko od korisnika ili građana zatraži ili je zatražio to gradivo, postupit će se sukladno prethodno navedenom postupku. Sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka ne mogu iznositi osobne podatke naših korisnika – zaključuje ravnatelj Državnog arhiva.