Brodićem od 6 metara na putu do pacijenata prolazimo pokraj luksuznih jahti

Do ambulante se penjemo krnjim stubama po kojima leže komadi oguljene masne boje sa zidova. Zahod nema vode i vrata se ne mogu zatvoriti. Hladno je kao u rogu, a protiv hladnoće se u lukoranskoj ambulanti bore malim konvektorom. Bjalina zidova malo nas je iznenadila. To je, kaže doktor, Hebrang pomogao. Da, političar ima vikendicu u Lukoranu pa su mu se žalili i dobili okrečene zidove
Za nas novinare bilo je rano ujutro, oko 7.20 sati dok smo na čekali trajekt. U jedno od onih maglenih jutara nasuprot sad već nekadašnjeg Zaraušeka stajali smo na pristaništu, do zadnjeg časa ne znajući kojim ćemo trajektom do Preka. “Juraja Dalmatinca” usporila je magla. Ipak, stigao je na vrijeme i rijeka ljudi počela je izlaziti iz utrobe velikog broda. Za sve nas koji ne putujemo trajektom na posao i s posla, pogotovo ne na toj liniji, tolika gomila je iznenađujuća. Ništa manje ljudi s nama se ukrcalo za Preko. Svaki dan trajektom putuje i poznati zadarski liječnik, dr. Zvonimir Mišlov.
Hebrangovi okrečeni zidovi
Još dok se uz kavu i jako jutarnje sunce pomalo budimo u salonu trajekta, dr. Mišlov već se pozdravio sa brojnim prijateljima i pacijentima. Svi imaju nešto za reći, na nešto se požaliti. Doktor ne gubi ni trena, priča nam o lošem stanju ambulanti i uvjetima u kojima prima pacijente… Ništa se, kaže, godinama nije promijenilo, kao da otoci ne vrijede, kao da nisu bitni.
Nakon 25 minuta stigli smo u Preko i prvi put taj dan promijenili prijevozno sredstvo – sjedamo u doktorov Fiat uno. Da, njegov osobni automobil kojim ide od pacijenta do pacijenta, kojeg je u tu svrhu sam kupio i u koji sam lijeva gorivo.
Prolazimo Sutomišćicu, ali skrećemo u Lukoran. Tamošnja ambulanta skrivena je stablima i nislim raslinjem, a ulaz dijeli zajedno sa poljoprivrednom zadrugom, mjenjačnicom i poštom. Hladno nam je pa smo naručili čaj u malom kafiću drvene unutrašnjosti, na drugom kantunu iste zgrade u kojoj je i ambulanta.
– Doktore, mati mi je malo slabo, oćete je pogledati? pita navirujući se s vrata čim smo sjeli prodavačica iz dućana na trećem kantunu zgrade.
Dr. Mišlov taj dan nije trebao biti u Lukoranu, doveo nas je samo da nam pokaže derutnu ambulantu, no pacijente nije mogao zaobići.
Turisti se redovito šokiraju
Ambulanta je na katu. Čekaonica i ordinacija. Do nje se penjemo krnjim stubama po kojima leže komadi oguljene masne boje sa zidova. Zahod nema vode i vrata se ne mogu zatvoriti. Hladno je kao u rogu, a protiv hladnoće se u lukoranskoj ambulanti bore malim konvektorom. Bjalina zidova malo nas je iznenadila. To je, kaže doktor, Hebrang pomogao. Da, političar ima vikendicu u Lukoranu pa su mu se žalili i dobili okrečene zidove.
– Kad nam ljeti u ambulantu dođu turisti, na licima im se vidi šok i ne mogu vjerovati da ljudi kod liječnika dolaze na takvo mjesto. Pokušavamo ih smiriti profesionalnim pristupom, ali to ipak nije dovoljno. I oni i mještani ovih otoka zaslužuju bolje. Ljudima na otocima sigurno više vrijedi kvalitetna zdravstvena pomoć koja im stiže na vrijeme nego riva od nekoliko milijuna koju netko otvori par dana prije izbora, kaže Mišlov.
Dr. Mišlov, rodom Kaljanin, bavi se i politikom. U zadarskom je HNS-u, no politiku, osim gorespomenute rive, za našeg posjeta nije spominjao.
Iz Lukorana žurno odlazimo u Muline. Tamo nas već čeka simpatični Šime Radulić iz Rivnja koji doktora svih dvanaest godina koliko obilazi otoke, dva puta mjesečno vozi do Sestrunja i Rivnja.
Ukrcavamo se na brodić i smještamo se u malu vjetrovitu kabinu. Teško nam je zamisliti da su nekoliko puta baš u njoj prevozili pacijente u teškom stanju, istim putem natrag – u Muline, pa u Preko, pa u Zadar…
– Danas je mirno vrijeme pa ćemo lako stići, ali bilo je u ovih 12 godina i nevera, jakog juga, velikih valova, svega, priča nam dr. Mišlov u tijesnoj kabini dok barba Šime vani upravlja brodom.
Komadi stropa na “krevetu za pacijente”
– Muka mi onda dođe najviše njega, obično oba pokisnemo i smrznemo se dok dođemo do Sestrunja, onda još do Rivnja pa nazad…, priča dr. Mišlov o svom suputniku i uvjetima liječničkog posla u kojima, srećom, u Hrvatskoj radi tek možda još par njegovih kolega.
– Na Ugljanu radim već dvanaest godina i redovito dva puta mjesečno obilazimo Rivanj i Sestrunj, a po potrebi kućnih posjeta dolazimo i češće. Čamac nam je glavno transportno sredstvo. Uvjeti su ponekad zimi, a i ljeti zna biti tako, vrlo teški. Zahvaljujući uspješnosti našeg moreplovca Šime, uspjevamo odoljeti vremenskim nepogodama. Ponekad je teško kad vidimo da se pokraj nas kreću mnoge luksuzne jahte, a mi danas u 21. stoljeću na ovaj način pružamo zdravstvenu zaštitu i ovako dolazimo do pacijenata.
Iako je među otocima slab signal, doktoru mobitel zvoni u prosjeku svakih pet minuta.
Nakon četrdeset i pet minuta poprilično spore vožnje kaićem od šest metara stigli smo u Sestrunj. Iskrcavamo se u lučici i ukrcavamo u Renault 4 kojim upravlja mještanin i odvozi nas “u brdo”, u mjesto. Idemo do tamošnje ambulante. Zgrada u kojoj je smještena je stara i derutna, ali krenula je nedavno obnova. Za sad su na mjestu PVC prozori. U samoj ordinaciji, na “krevetu za pacijente”, leži komad stropa. U ambulante u Lukoranu, Rivnju i Sestrunju se nije ulagalo od sredine prošlog stoljeća. Zbog komada stropa koji padaju i mogu ozlijediti ljude tako da im ni pomoć dr. Mišlova ne bi bila dostatna, liječnik zasad prakticira kućne posjete svojim pacijentima. Doktor nerijetko svojim pacijentima sa Rivnja i Sestrunja trajektom šalje lijekove.
– Uvijek sam imao posebnu ljubav za otoke i za otočnog čovjeka jer sam i sam otočanin i jed vidim nedostatke i teškoće života na otoku i htio bih da se to promijeni.
Na provratku stajemo i na Rivanj. Još se vide tragovi preklanjskog požara. Doktor kreće u obilazak svojih “stalnih” pacijenata. Debelo probijamo termin novinarskog terena za taj dan, no gledajući unatrag, posjeti i nisu mogli trajati manje nego su trajali. Oko svakog pacijenta ima posla. Mnogi od njih jedva čekaju posjet liječnika. On ih pregleda, napiše uputnice i popriča s njima. A to se, iako malo, itekako čini puno na usamljenim otocima.