Nasilje, seks i psovke

IPAK SE POJAVIO!
Evo smo doživjeli kraj serijala “Vjerujem u anđele” o kojem smo već divanili, ali ja ne mogu a da ne napomenem jednu stvar. Napisao sam već da Čubi i Mile Kekin glume bolje nego pravi glumci koji su završili akademiju (to je ona čuvena akademija koju završiš pa ne znaš navesti nijedan film Vittoria De Sice) i to da je Lambašicu neobično vidjeti u društvu muškarca mlađeg od 170 godina, ali jednu sam stvar preskočio. Ovo je bila prva serija (pa i film) u kojem Vedran Mlikota ne glumi uz Filipa Radoša. Oni su, naime, sudbinski povezani. “Naši i Vaši”, “Oprosti za kung fu”, “Stipe u gostima”, “Periferija city” i da ne nabrajam više. Gdje je jedan, tu je i drugi. Oni jedan bez drugoga ne mogu.
I gledam tako Mlikotu u ovoj seriji i nekako mi nije potpun. Sve mi nešto nedostaje, nešto mu fali. I onda shvatim. Nema Radoša! Kako to? Da se nisu posvađali? Ali, briga je bila bezrazložna. Okrenem program na drugoj ili trećoj epizodi, a kad tamo – naš Filip živ i zdrav, u ulozi svećenika ili nečeg sličnog. Odmah sam odahnuo. Tradicija se nastavlja.
JOŠ MALO EKSPLICITNE EDUKACIJE
Evo se povijest ponavlja već treću nedjelju zaredom. Prvo smo imali epizodu “Anđela” nakon koje je išao film “Neka ostane među nama” u kojem je bilo seksa “na lopate”, pa opet, prošle nedjelje “Anđela” nakon kojega je išao onaj film o navijačima i huliganima u kojemu je bilo psovki i batina “na kante”, a ove smo nedjelje nakon “Anđela” (sreća što je ovo bila zadnja epizoda, jer tko zna što bi gledali iduće nedjelje) mogli uživati u Matanićevu filmu “Kino Lika” u kojem je uistinu bilo svega i svačega “na vagone”. Od običnih psovki pa do zoofilije (scena valjanja po blatu sa svinjama je uistinu degutantna). Nije mi jasno zašto su svi naši filmovi prepuni takvih stvari, ali ovo je zbilja zanimljivo. Radi se o kvalitetnim filmovima s odličnim glumcima (Krešimir Mikić uistinu briljira), ali bez nasilja, seksa i psovki izgleda da ne može. Šteta.
RAZBIJANJE PLOČA I USPOMENA
Često mi poznati ljudi skreću pažnju na neke emisije koje bi trebalo malo “proanalizirati”, ali usprkos navaljivanjima, “Doru” zbilja nisam mogao gledati. Ja, naime, jesam malo opsesivno kompulzivan, ali nisam mazohist pa da mučim sam sebe takvim stvarima. U stvari, lažem. Gledao sam par minuta kada sam slučajno okrenuo program i ono što sam vidio me je postaralo bar za desetak godina. Na pozornici zajedno stoje Petar Grašo, Tonči Huljić i Goran Bregović i poskakuju uz neki “novokomponovani” drmež. Pa sam se sjetio kako sam s desetak godina išao u Jazine na koncert Bijelog Dugmeta i gledao u tog istog Bregovića s električnom gitarom kao u Boga, a danas ga gledam ovakvog. I što sam mogao u ovoj teškoj situaciji? Ugasio sam televizor i otišao porazbijati one njegove ploče koje su mi ostale još od onda. Huljićeve nisam razbijao jer ih naravno, nikada nisam ni imao u rukama, a pogotovo ne u kući.
STRAŠNA TRAGEDIJA! DIZAJNER DOBIO OTKAZ
Da u ovom licemjernom, korumpiranom svijetu baš svaka glupost može postati globalna vijest mogli smo se uvjeriti prošlog tjedna kada su svi, ali ama baš svi svjetski (shodno tome i domaći) mediji bili opsjednuti otkazom koji je dobio izvjesni John Galliano. Ja za dotičnog gospodina u životu nisam čuo, a nisam, jer me nikada nisu zanimale budalaštine. Nikada nisam, naime, razumio ljude koji se bave modom. U stvari, ne one koji kreiraju, već više one koji ih slijepo slušaju. Sama pomisao da je netko toliko bahat i glup, da svake nove sezone baca odjeću iz ormara da bi kupio novu, onu koju mu nameće netko kome je poremećeni sustav vrijednosti dao tu mogućnost, mene užasava.
Radi se o tome da je dotični gospodin dobio otkaz tamo gdje je radio (moš mislit izraza – “radio”), a zbog toga što je nekog izvrijeđao u javnosti. Ono što je u cijeloj priči pozitivno, to je činjenica da zbog bahatog i nekorektnog ponašanja netko dobije otkaz. Kada bi se to uvelo kod nas, oslobodilo bi se puno radnih mjesta za one koju imaju kućni odgoj, ali im nedostaje zavičajno – političko – klanovskih veza i poznanstava. Ono što užasava, to je činjenica da se nekoga poput ovoga iskomplesiranog idiota uopće i dovodi na poziciju da se njime bave mediji i da mi o njemu slušamo, ne samo u opskurnim “fashion – trendy” emisijama, nego čak i u dnevnicima i vijestima, gdje je važniji otkaz koji je dobila neka ljudska karikatura nego, recimo, stotinjak radnika u nekom namjerno upropaštenom pogonu. Da bi stvar dodatno iritirala, za mišljenje se pita Ciganovića koji dobro kaže da se tip obahatio i da ga je uništila droga, ali u isto vrijeme izjavljuje da ga je “imao čast upoznati”. Ako mu je to “čast” onda nazdravlje. Što mu je tek sramota?
[email protected]