Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Trebamo graditi mostove između cesta i između ljudi

08.04.2017. 22:00
Trebamo graditi mostove između cesta i između ljudi


Uz nazočnost brojnih lokalnih i državnih čelnika jučer je svečano obilježena 20. godišnjica izgradnje i puštanja u promet Masleničkog mosta, čija je gradnja započela nakon vojno-redarstvene akcije Maslenica. Stoga je svečanost započela odavanjem počasti i priznanja najzaslužnijima za gradnju novog mosta – hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u oslobađanju masleničkog područja, ali i radnicima koji su posao odrađivali često i u nemogućim uvjetima.
Iako su bili izloženi silovitim napadima neprijatelja, radove na izgradnji mosta koji povezuje sjever i jug Hrvatske dovršili su u četiri godine, a 8. travnja 1997., prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, otvorio je za promet četverotračni most preko Novskog ždrila, danas sastavnog dijela autoceste A1 Zagreb-Split.
Borba s nepogodama
Tonći Ljubetić, danas umirovljenik, a nekoć zaposlenik u Hrvatskim cestama, prisjetio se nedaća prilikom gradnje mosta, ali i dragog gosta, generala Ante Gotovine, koji je redovito obilazio gradilište.
– Osim što smo bili na dometu neprijateljskog oružja, susretali smo se s mnogim prirodnim nezgodama, burom, pa čak i potresom. Imali smo potres u trenutku sklapanja luka. Kad smo napravili dvije trećine luka, potres magnitude 4,2 stupnja po Richteru sve je to uzdrmao. Ali smo i to prevladali, što je bio dokaz da je i projekat i sve što radimo sigurno, ispričao je Ljubetić, prisjetivši se i Nove godine te davne 1997. kad su došli na gradilište i zatekli nevjerojatan prizor i situaciju – bura je puhala 240 kilometara na sat, a kabel-kran i toranjska dizalica bili su srušeni.
– Skupili smo se i gledali sve to onako zabrinuti, a onda je došao netko iz nadzora i rekao: »Nemojte biti zabrinuti. Uštedjeli smo na demontaži tih strojeva«, dobacio je Ljubetić, te dodao da su nakon početnog šoka ubrzo nastavili raditi kao da se ništa nije ni dogodilo.
Izaslanici predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića, ministri Goran Marić i Oleg Butković, istaknuli su kako im je čast nazočiti takvoj jednoj obljetnici, te su zahvalili svima koji su na bilo koji način sudjelovali i doprinjeli izgradnji ovog važnog projekta, za koji su istaknuli kako osim prometne važnosti on ujedno i upotpunjava krajobraz.
Svjedok povijesti
– Ovaj most nije samo impresivna tehnička, prometna i krajobrazna razglednica. On je čuvar našeg pamćenja, naše povijesti, kako je to govorio Ante Starčević. Ovo iskustvo neka i nama bude putokaz, nadahnuće i zaklon pred izazovima i zamkama u vremenu u kojem živimo i radimo. Ovo je i simbol slobodne Hrvatske, rekao je ministar Marić, dodavši kako nam u ovim turbulentnim vremenima treba još mostova – Čiovski, Pelješki ali i drugi.
– Trebaju nam i mostovi između ljudi, između nas samih, da povežemo onu realnu, stvarnu, živu Hrvatsku. Treba nam most između Hrvatske koja se još muči sa svojom prošlošću i sa svojom budućnošću, most kojim ćemo povezati sva udaljena odredišta. A za to nam trebaju graditelji kao s početka 90-ih i iz vremena gradnje Masleničkog mosta. Učimo se graditi od začetnika ideje o slobodnoj Hrvatskoj, ideje o tunelu kroz Velebit i mostu preko Maslenice, poručio je ministar Marić.
Na važnost Masleničkog mosta osvrnuo se i ministar Oleg Butković koji je, također, kazao kako on nije imao samo prometni značaj u spajanju dvaju dijelova Hrvatske i savladavanje fizičke prepreke – mora, već više od toga jer se gradio u vremenima kad se Hrvatska stvarala. Stoga je zahvalio prije svega hrvatskim braniteljima koji su ratovali na tom području, ali i projektantu, nadzoru i svim radnicima koji su most u tim teškim vremenima gradili i izgradili.
“Moj suprug je zaslužio da most nosi njegovo ime”
Svečanosti je nazočila i Jadranka Radić, udovica projektanta mosta Jure Radića.
– Stalno su ga gnjavili zbog bure, pa je on tražio da se pjeva »Vjetre s Dinare«, nek se čuje… Bio je jako ponosan, najponosniji, jer je to spoj sjevera i dobrog dijela juga Hrvatske. Jako je volio taj most i mislim da bi i on bio sretan, kao što bi bila i ja, da most nosi njegovo ime. To je i zaslužio, rekla je supruga pokojnog Jure Radića.