Makar je Paco mogao biti miran

Da. Imali su meč loptu u svojoj dvorani. Sve u svojim rukama. No, Cibona je sinoć jednostavno bila bolja. Možda i za veću razliku nego što u konačnici završila utakmica. Kao što je Zadar bio bolji u mnogim aspektima košarkaške igre u prve dvije, možda čak i u trećoj utakmici (osim šuta), Cibona je pred prepunim Višnjikom vrlo lako došla do pobjede. I to se mora priznati. Je li Zadranima jednostavno nestalo daha nakon naporne sezone i u ovoj utakmici jednostavno su bili premoreni protiv Cibonine mnogo duže klupe, ili je možda famozna nervoza učinila svoje, ili je ozljeda Boise bila nenadoknadiva šteta, teško je reći, ali Zadrani u ovoj utakmici apsolutno nisu mogli pogoditi apsolutno ništa. Kao da se radi o nekom niželigašu, a ne o sastavu koji je izborio meč loptu u svojoj dvorani. Tomislav Ružić i skok nisu bili dovoljni. Trebalo je igrati bolje. Trebalo se nekoliko igrača bar djelomično pridružiti kapetanu. Borbenosti nije nedostajalo. To je bilo sigurno. Na kraju krajeva deset skokova Zadra više dokazalo je da su Zadrani htjeli. Ali nisu mogli. I to je osnova sportske pripreme.
Mirnoća Zagrepčana
Nije važno samo htjeti, nego važno je i moći. A Zadrani u ovoj utakmici nisu mogli. Trener Cibone, koji je u prve dvije utakmice bio iznenađen i nije znao reagirati na neke Jusupove zamke, ovaj put je sastavio igru protiv koje Zadar nije mogao. Njegovi igrači cijelo vrijeme su skakali po Zadranima, NBA novinari bi rekli da su igrali obranu krvavih koljena. Čak i pod rizik osobnih pogrešaka. Perasović je redovito mijenjao, rotirao, dok je, logično, Jusup morao svoje glavne snage u igri držati većinu vremena. A onda nije lako igrati, ne u ovakvoj seriji i sigurno da je i umor koji je sve prisutniji kod igrača Zadra učinio svoje. Katastrofalan šut tome najbolje svjedoči. A svaki put kad je Zadar priprijetio, kada je podignuo razinu u obrani, kada je publika odreagirala, kada se došlo na -1, -2 ili -4, opet nije bilo mirnoće. A čak je i bilo prilika da se prijeđe u vodstvo, što bi onda na psihološkoj razini itekako moglo loše djelovati na igrače Cibone. A kada se to nije iskoristilo, onda su “vukovi” itekako to znali kazniti. Gotovo je nevjerojatna mirnoća i kvaliteta koju su pokazali Zagrepčani. I igrali su. Manje-više svi. I pogađali kad je trebalo. A to je manira velikih momčadi. Dobro, možda ne toliko velike, ali definitivno kvalitetnije. A Cibona definitivno je kvalitetnija momčad od Zadra. To je večeras i dokazala.
Kuna na Zadar
U četvrtak je na rasporedu majstorica. U Zagrebu. Probuđena Cibona protiv depresivnog Zadra. Tko će dobiti? Rijetko tko bi stavio i kunu na Zadar. No, isto tako rijetko tko bi stavio kunu na Zadar i prije finalne serije, a Zadar je već jednom dobio u Zagrebu. Bio u blizu i u drugoj. Treba biti i svjestan još jednu stvar. Nije samo Cibona izborila majstoricu. Ne. Izborio ju je i Zadar. I dobit će priliku igrati petu utakmicu protiv duplo skuplje momčadi. A u jednoj utakmici sve je moguće. Jer Zadrani sinoć sigurno nisu lagano zaspali, baš kao što i neće biti lako odraditi današnji trening. Ali kad nakon prvog podbacivanja sve se briše. Nije više važno tko je favoriti, a tko nije. Čak je i adrenalin itekako dobar blokator umora. Važno je tko će biti bolji u 40 minuta (ili nešto sitno više), a Zadrani nakon ovakve serije nisu zaslužili da ih se još pokopa.
Eto, bar je Paco de Lucia mogao u miru odsvirati svoje. A tko će odsvirati sutra?