Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

FONTANA

08.09.2016. 22:00


Bilo je točno sedan i po uri pridvečer.
Misto: klupa najbliža onoj špini na Forumu, koja teče ka da broji kaplje u predizbornoj aktivnosti, napija vrapce, golube, čini zabavu dici perući im ruke u razdraganosti i vriski.
Vrućina, sunce a i portafoj činu od nas mone od šete kolpi.
E, a kuš?
Da će prešident od Zagreba, oni Bandić učiniti širom grada barenko trideset fontana, govori u nikoj krijanci, strahu, ča li, Miće, građevinar, čini je posa na betonskoj mišalici, e, živi u Gradu sam, Marta, žena mu umrla, dica simo-tamo po svitu. “Ugasi san i radio, i televizuju. Ja i kanarin, i papagaj Lola mi umra, doleti mi golub na ponistru, zna furbo da ga sleduje šaka riži oli feta škuroga kruva.”
Činin se duro, otmjeno.
Jerbo, ja san ka, ovi, po užanci niki vođa od škvadre, onda je još bi Mikula, onda Paško, Joško, Zorzi… Fali je Bepo, Šandre i Mate. Onoga Simu orba, kuš?
O umrlima, cotavima, kolpanima, i još, i još imenovati škartine od klape bio bi broj ka da smo zvani u vojnu rezervu prvog poziva.
Ma nećemo sad ni u kope, ni u špade.
Mola ća.
Eee, ovo za fontane. – Osićan se ka grof, – govori Joško. – Ova naša špina, ka, ovi, broji nam kap po kap lipotu življena. Meni je svako jutro do peškarije, pa do onog moreskoka kod Lipotice. More ka da pleše valcer u kolurima, osićan se da misto po kila srdelica nosin u ruci škarpinu, svratin do podne do one fontane u parku, pa na Kolovare, ćutin u fontani frišku janjetinu, gledan u more, pa ka snivan u Zadru gradu na svakom prigodnom mistu fontanu, oće to naši glavari posli izbora, slapovi fontane te situ, meni lipo, mir u duši, eee, glasa san za svoga umna kandidata…
– Ti se Joško zajebavaš, – gromko, autoritativno će Mikula. – Pripostavimo, nas je ovdi svaki dan u ovu uru i do desetak. Sve se zna, i svi znamo da ćemo večerati ono što je ostalo od ručka. Ali kad misto ove špine bude fontana, di je Amerika? Di je San Francisko? Di je oni moj brat Dane, buzdo a ne čovik ne sititi se prigodno svoga brata. Nako, dolar, dva, do duzine za državni praznik, za crkveni blagdan moga bi i ček…
– Da san ja vlast – tiho će Zorzi, – ja bi ovdi na Forumu meknuja tri fontane. Za golube, za ljude, za dicu, za repce, zaaa… Onda bi jednu kod crkve Gospe od zdravlja, do onih desetak bista, neka žednih i gladnih, pa na pjacetu Marina, pa na Pjacu populare, i na Pet bunara, u Varoš na svaki kantun, i uz svaku fontanu klupu, sidne gladni, suhi kruv umoči u fontanu i sanja ovozemaljski raj…
– I dođe pulicman, izvadi notes i pribiliži štovanog Zorzija radi zagađenja okoliša – zajebantski će Paško.
Uze je rič jopeta Zorzi:
– Triba u ovoj kriznoj situaciji činiti posa kolektivno. Ako, pripostavino, bude nas desetak i svi uz fontanu jedemo suhi kruh, nako, mrvice kad i kad itnemo repcu, golubu, može se naći i galeb, jači smo od državnog organa. Možemo, e, i to, ponudimo i državnog čovika, ljudi smo, nismo beštije, jel tako, prođe pored nas turist, more pasati i cila grupa turista pa nas slikaju, e i za dugo sićanje najlipše rive na svitu, sićanje ih vraća na Orgulje, ako se itendu u pulitiku sićanje ih vraća i na naše višestranačje, izbore, na suhi škuri kruh, na pismu: …”Fetu kruva. Zrno soli. Nek nan kušin bude stina, Al…(oću brus, ono: H…)
Tuklo je s kampanela osan i po uri…
Mi u koloni uno per uno – doma.
Daaa vičera?
Hote zbogun i božjin blagoslovun!