Kad ne znaš gdje je nebo, a gdje zemlja

Noćno letenje je specifično, učenici prolaze one elemente letenja koje su do tad učili i primjenjivali, no sada u noćnim uvjetima. U te uvjete spadaju i iluzije koje se događaju noći, a jedna od glavnih je da sve izgleda puno bliže nego što stvarno jest. Čovjek ima osjećaj da leti puno niže

Jedan od najsloženijih dijelova obuke budućih vojnih pilota zasigurno je noćno letenje. U školovanju pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva taj dio obuke dolazi odmah nakon instrumentalnog letenja. Prije diplome svaki učenik mora “odletjeti” 27 sati noću na Pilatus PC-9 avionima, švicarske proizvodnje. Obuku u noćnom letenju, koja se ovih dana provodi u 93. zrakoplovnoj bazi Zemunik, vodi bojnik Matija Vrđuka, ujedno i vođa proslavljene akrogrupe HRZ-a Krila Oluje.
– Noćno letenje je specifično, naravno po uvjetima letenja. Učenici prolaze one elemente letenja koje su do tad učili i primjenjivali, no sada u noćnim uvjetima. U te uvjete spadaju i iluzije koje se događaju noći, a jedna od glavnih je da sve izgleda puno bliže nego što stvarno jest. Čovjek ima osjećaj da leti puno niže, da su vam mjesta u daljini bliže nego što zapravo jesu, rekao je Matija Vrđuka.
Vrđuka dodaje kako postoji vrlo laka mogućnost zamjene neba i zemlje zbog vrlo sličnog svjetla, a time i položaja aviona u prostoru. Zbog vrlo smanjenog broja orijentira noću, posebnost noćnog letenja je baš u tome da se pretendira veće korištenje instrumenata.
Letenje noću odradi se kroz pripremu. No problem je što u praksi, poglavito na borbenim zrakoplovima MiG 21 BIS i UMD, koje ima HRZ, ne skupe mjesečno toliki broj sati naleta koliko učenik mora skupiti u noćnom letenju. Bojnik Vrđuka kaže da piloti na školskim zrakoplovima Pilatus PC-9 inače imaju veći broj sati naleta, a da se tijekom školovanja moraju zadovoljiti kako vojni, tako i civilni standardi obuke i sigurnosti. To u konačnici zahtijeva i letačka dozvola koju na kraju obuke dobiju učenici Pilotske škole u Zemuniku.
Stoga u tom dijelu obuke ima puno „padanja” i to nekoliko puta, iako nastavnici ne vole reći da je noćno letenje nešto posebnije od ostalih dijelova obuke.
Za učenika letača Luku Šapinu, koji se polako pripremao za start, noćno letenje nije neki problem. Iako je tek učenik-pilot već je skupio oko 190 sati naleta na zrakoplovima Zlin 242 i Pilatus PC 9.
– Naši nastavnici su nas upozoravali na gotovo sve redovne i izvanredne postupke u letenju. Noć je ipak drugačija, pa se poseban naglasak daje na otkaze i izvanredne postupke u letenju. Dan prije letenja uvijek imamo pripremu nakon čega slijedi razigra u kojoj naši nastavnici vide jesmo li usvojili sve elemente potrebne za tu vježbu. Nakon toga je izvršna priprema, neka vrsta „brifinga” na kojem nas ispitati može i rukovoditelj koji radi na tornju, ako ocijeni da je to potrebno. Nakon tog slijedi dopuštenje za let, rekao je Luka Šapina iz Zagreba.
Nastavnik Darko Belančić, poznatiji kao „konferansje” i glavni foto-video snimatelj Krila Oluje kaže da su njihovi učenici spremni za let, međutim, gledajući sa strane, sve to liči na pravi vojnički dril. No nastavnici kažu da tijekom školovanja učenici moraju biti sto posto u letenju, jer jednostavno, to je takav posao.
– Ovdje nije kao u automobilu. Dogodi se nešto i ja ću samo parkirati sa strane. Ovdje morate biti non-stop spremni. Obuka jest teška, ali naši momci to mogu izdržati što nam pokazuju i sva prethodna letenja, ali i mišljenja liječnika, rekao je Darko Belančić.