Na vlastiti gol

LJEPOTA NA ORIJENTALNI NAČIN
Danima i tjednima smo slušali o tome kako u Hrvatsku dolaze snimati reklamu Šeherezada i neki Omur, Ogun, Ugor ili tako nekako, kako su njih dvoje veliki zavodnici, ljubavnici, osobe nadnaravne ljepote i seksipila. Sliku te cure sam vidio i zbilja je lijepa, ali tog momka koji slama ženska srca nikako i nikada. I kada će više ta reklama s njime? – mislim ja. I onda su mi pokazali koja je to reklama i čudili se kako je ja koji pratim tv-program (a reklame osobito) nisam do sada primjetio. A radi se o tome da ženska ulazi u dućan i pada u nesvjest jer je vidjela nekog proćelavog bradonju koji izgleda kao svirač balalajke u ruskom narodnom orkerstru. A taj je upravo onaj gore pomenuti seksipilni zavodnik za kojim je poludjelo pola Hrvatica. I tada sam prvi put požalio što se nisam onomad počeo baviti manekenstvom, glumom ili nečim drugim gdje se traži muška ljepota i šarm. Jer, ako je za ovim ovakvim Ugorom poludilo pola hrvatica, za mnom bi sigurno i ona druga polovica.
SLAVLJENJE PORAZA U HRVATA
Primjećujem da su naši sportski novinari, ali osobito treneri, dužnosnici i ostali ljudi iz klubova, postali pravi majstori u jednoj sportskoj disciplini zvanoj “kako poraz interpretirati (slaviti) kao pobjedu”. Ovoga smo vikenda to vidjeli u dva navrata, prvo u srijedu kada je Hajduk izgubio od AEK-a, a onda i dan poslije kada je Dinamo ispušio od Villareala. Palim ja tako tv- na samom kraju utakmice i ne znam rezultat, ali svi hvale igru Hajduka, i kako je malo falilo da se “ostvare planovi”, i sve u tome stilu. Onda vidimo i gol koji su postigli pred kraj i tih par minuta što je još ostalo, tako da mi koji nismo gledali i ne znamo da su već primili čak tri gola i da ne postoje ni teoretske šanse za nekakav “povoljan” rezultat, da je već odavno “zbogom Europo” i sve što već uz to ide… I kao što to obično biva, ne govori se kako je propuštena još jedna sezona, već kako je ovo dobra škola za dogodine i slične nebuloze.
S Dinamovim porazom stvar je još ljepša. Danima su tako oduševljeno govorili o protivniku, u najmanju ruku kao da igraju protiv reprezentacije Brazila ili Španjolske, hvalili ih i uspoređivali s Barcelonom, tako da je malo falilo da počnu pucati na vlastiti gol samo da se ne zamjere velikim protivnicima. Spominje se i kako su odlično igrali prvih dvadesetak minuta, ali se zato mudro prešućuje ostalih sedamdeset u kojima su primili čak tri gola, i ukratko, čini se sve da se umanji poraz i nađe nekakvo opravdanje za vlastitu inferiornost.
LAKO JE ZA VODOVOD – ODAKLE KUĆE?
U “Potrošačkom kodu” prava drama. Negdje u Istri, kraj Medulina izgrađeno je cijelo jedno naselje, navodno s urednim papirima, ali stanovnici imaju problema s vodom, tj. nemaju je uopće. Vode nema. Svi ih zavlače, obećavaju, ali vode nema pa nema. Sve to ne bi bilo posebno zanimljivo, jer događaju se i gore stvari, da nije jednog malog, sitnog detalja. Ja sam naime, cijelo vrijeme priloga mislio da su to sve stanari jedne jedine ogromne kućerine koja se kočoperila u pozadini, a ispostavilo se da svatko od njih ima po jednu takvu, s već uređenim stanovima, apartmanima i čime sve ne. Ono što je tu iritantno, pitanje je kako netko u današnje vrijeme uopće može graditi takve objekte. Oklen pare? Predlažem posebnu emisiju o tome, a dotle neka im se lijepo po zakonu konačno dade ta voda. Neka se ljudi operu.
PRVI I JEDINI
Naši su sportski novinari baš jedinstveni. Uvijek znaju zapakirati vijest da izgleda jako seriozno. Prvo smo saznali veliku novost da je susjedna (i prijateljska) Slovenija dobila organizaciju europskog košarkaškog prvenstva pa onda kako je to najveći događaj u povijesti naših susjeda, pa ovo, pa ono i tek na kraju, onako usput, da je Slovenija u stvari bila i jedini kandidat koji se uopće i prijavio za domaćina. Zbilja krasno. Nitko to više ne želi ni organizirati. Popularnost košarke je sve veća. Tolika, da će uskoro domaćin izgleda biti i jedini sudionik, pa ćemo tako i mi jednog dana postati domaćini i europski prvaci. E, sada sam ipak malo pretjerao. Ispričavam se ljubiteljima košarke koji još postoje.
VODA DO GRLA! TKO JE KRIV?
Ovih smo dana svjedoci velikih poplava i svega onog što uz to ide. Ljudi su uspaničeni, voda je došla do grla, ne može se normalno živjeti, a televizija je stalno prisutna i uredno izvještava o svemu. A kroz ta izvješća stalno se provlače tenzije o tome tko je kriv. Jambo, “Kralj neretvanske doline”, direktno proziva “Kralja sabora” Luku Bebića, a ovaj mu ne ostaje dužan pa se prepucavaju i međusobno optužuju. A tko je kriv treba objasniti narodu, onome istome narodu koji ih već godinama bira na izborima. Ja im ne mogu odgovoriti, jer nisam dolje bio (u stvari jesam, ali samo sam proputovao kroz Metković i sigurno nisam tim svojim činom izazvao poplavu), nisam glasao, u politiku i stranke se ne razumijem (i ne želim), pa će biti najbolje da to nekako probaju riješiti sami. To, tko je kriv.