Za poeziju nikad nije kasno

“Glasnija od otkucaja… Riječ”, četvrta zbirka poezije Zadranina Borisa Ostojića predstavljena je u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice. Na predstavljanju su uz samog autora sudjelovali i članica udruge ZaPis i novinarka Zadarskog lista Valentina Mlađen, poeziju su čitali Katarina Surać i Vlado Brkulj, a nastupio je i zbor i orkestar mladih Župe Presvetog Srca Isusovog.
Ostojić i u ovoj zbirci nastavlja objavljivati poeziju koju je poečo pisati još od 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, a uvrštene su i pjesme novijeg datuma. Posvetio ju je, kako je naglasio tijekom predstavljanja, svojoj obitelji – djeci kako bi vidjeli svoga oca i na drugačiji način od onoga na koji ga kao djeca doživljavaju, a osobito supruzi koja mu je kroz život bila velika podrška.
I ovoga puta Ostojić piše o ljubavi, prijateljstvu i životu, a kako i sam naziv zbirke daje otkriti nekoliko pjesama posvećeno je i kontemplaciji o samoj riječi i potrebi pisanja kao takvoj.
Iako Boris godišnje objavljuje u prosjeku jednu zbirku tijekom predstavljanja je naglašeno kako se ne radi o hiperprodukciji već jednostavno sabiranju cjeloživotnog rada koje je pjesnik odlučio objaviti.
– Da je objavljivao u ono vrijeme kada je pisao zasigurno bi Boris bio zapažen u časopisima i drugim publikacijama te bi bio važan dio dalmatinskog književnog kruga, no za poeziju nikad nije kasno. I mada pisanje pjesama nije isplativo, a tu je i rizik vlastitog ogoljavanja pred čitateljima poezija mijenja svijet na bolje o čemu mogu svjedočiti svi koji su ovdje čuli par Borisovih pjesama, zaključila je predstavljačica.
Autor je u međuvremenu pročitao i jednu svoju “psihološku crticu” najavivši njome mogućnost da iduća knjiga objedinjuje upravo crtice koje također piše čitavog svog života. A kako je i započelo, predstavljanje je završeno poezijom iz navedene zbirke.