Vidjeti, biti viđen i – pojesti sushi

Na netom završenom Sushi, tuna & wine festivalu bila je i Jo Ahearne, Engleskinja irskih korijena koja posljednjih nekoliko godina živi na Hvaru i bavi se vinarstvom i vinogradarstvom. Njezina čudesna priča ukratko kaže – preselila se na Hvar, u Svetu Nedjelju i to u vinski jako lošoj 2014. godini. Korak po korak počela je proizvoditi plavac, a uz njega je paralelno, od gotovo izumrle i zaboravljene sorte drnekuša napravila rose kojeg je nazvala Rosina, po svojoj majci, i s kojim je već osvojila vinoljupce. Ahearne pripada elitnom skupu vinskih profesionalca koji nose uvaženu titulu Master of Wine. Njih samo 328 diljem svijeta prošlo je zahtjevne testove koje je Institute of Masters of Wine ustanovio.
U Zadar je došla jesti tunu, kušati vino, ali i – uživati u tartufu.
Odličan potez Kali tune
– Obožavam tartufe i nisam ni znala da ih ima u zadarskom kraju. To je odlična vijest, kaže Ahearne koja nije propustila ni gala večeru u Arsenalu, a o cijelom festivalu piše i fotografira za svoj blog.
– Vidim da ljudi dosta vole tunu, ali da većinom izbjegavaju tartar i jedu pečene steakove i slično. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da je ovolika masa ljudi na večeri znak da bi u Zadru mogao raditi sushi restoran ili riblji restoran koji bi u svojoj ponudi imao i sushi.
Na gala večeri u Arsenalu bilo je preko 1.200 ljudi. One koji su pristigli iza 20 sati i 10 minuta (početak službenog dijela zakazan je bio za 20,30) dočekao je na ulazu stol s bijelim stolnjakom. Ako i dalje ne znaju što je na tom stolu ranije bilo – bila su to Maraskina pića dobrodošlice. Količina ljudi je možda ipak bila prevelika jer je neko dulje vrijeme bilo gotovo nemoguće kretati se, a redovi pred stolovima s hranom koju su pripremili zadarski ugostitelji bili su dugački. Zapravo, to čak nisu bili niti redovi, već nagomilani ljudi koji su na plastične tanjuriće stavljali ono čega su se u tom trenutku uspjeli dohvatiti. Pa iako je na ovogodišnjoj i prošlogodišnjoj večeri jasno da je važno vidjeti i biti viđen, pa makar (ili baš zato) i ništa ne pojeli, u redu za sushi čekalo se i do 45 minuta, što samo za sebe dovoljno govori.
Kali tuna, kao jedan od sudionika festivala s gospodarske strane, napravila je dva zanimljiva poteza koja su urodila plodom. Prvi je bio organizirani posjet uzgajalištu Mrđina za hrvatske i japanske novinare te japanskog veleposlanika Keijija Takiguchija. Na brodu, točnije u brodskoj kuhinji, skrivalo se iznenađenje – sushi majstor Taro Arai i njegovih ruku djelo – tuna tartar i sushi.
Upravo prilikom tog posjeta Jiro Kombe, vlasnik Kali tune, uputio je javni poziv na njihov drugi događaj, večeru u hotelu Bastion na kojoj su kuhali Arai i još jedan star chef, Kanađanin Seigo Nakamura. Na besplatno druženje uz sushi za koje su se dijelile pozivnice, a kojih zaista nije nedostajalo, skupila se sva sila svijeta ljubitelja sushija iz Zadra, ali i onih koji su iz drugih gradova potegli da bi jeli sushi, poput ekipe iz Dubrovnika.
Sushi se na toj večeri uistinu približio Zadranima i jeli su ga svi, mnogi i prvi put. Chefovi su iskoristili priliku za promociju brenda ToroCro Maguro (na japanskom toro znači panceta od tune, a maguro znači tuna) i upravo s pancetom radili ukusne sushi smotuljke i razne varijacije na temu.
Večer je bila potpuni uspjeh, a višesatno druženje donijelo je nova poznanstva i poslovne susrete.
– Neki nemaju 120 kuna za gala večeru i zato smo se odlučili na ovaj potez, kazala je Tanja Dragaš, upraviteljica financija Kali tune.
Velika bi šteta bila da ovog događaja nije bilo jer se već tad, u petak popodne, “zbog najavljene kiše” bespovratno otkazao središnji događaj s tunom, sushijem i vinom koji je u subotu ujutro trebao biti na Narodnom trgu.
Sunčana subota, ali bez sushija
Subotnje jutro je, unatoč nekim prognozama, osvanulo okupano suncem, no sushija na trgu nije bilo, kao ni borilačkih vještina na Forumu. Šteta.
Za pohvalu je svakako bila radionica koju je tri dana sa svojim pomagačima u hotelu Adriana pred učenicima Hotelijersko turističke i ugostiteljske škole već drugu godinu zaredom vodio chef Tashihiro Nakatsuji.
Na konferenciji za medije prije početka festivala postavilo se pitanje smisla samog događaja u turizmu, odnosno koje bi točno turiste on trebao privući, budući to vjerojatno neće biti Japanci, iz očitih razloga.
Predsjednik Turističke zajednice Grada Zadra Ante Rados kazao je kako ovakve manifestacije trebaju nekoliko godina da se “uhodaju” te da je konačni cilj da festival privlači ljude u Zadar u mjesecu koji je u cijeloj godini prema posjetama ili najgori ili drugi najgori nakon siječnja.
– S time bi nam se sezona zatvorila i više ne bismo imali turističku sezonu, nego turističku godinu, kazao je Rados.
I uistinu, mogli bismo reći da se festival standardizirao i postao vidljiv domaćim ljudima. Pretpostavimo da je cilj festivala da bude dio grada u kojem se provodi. Ipak, nakon otkazivanja događanja na trgu i ostalih aktivnosti koje su većinom bile za novinare, postojala je šansa da, poput nekih drugih festivala i manifestacije bude potpuno otuđen domaćem svijetu, čak i ako je nešto što se na njemu nudi – besplatno. Nadamo se ipak da to tako neće biti te da će Zadrani uživati u specijalitetima japanske kuhinje i više od ova četiri ukusna i intenzivna dana u godini.