Nađene noge, za odrubljenom glavom i rukama još se traga

Pronalazak nogu patolozima ne pomaže mnogo. Da su nađene ruke, uzimanjem otisaka prstiju moglo bi identificirati žrtvu, a da se pronašla odsječena glava otisak zubala bi dosta pomogao u postupku identifikacije
Osakaćeni leš muškarca pronađenog u Jarunskom jezeru u ponedjeljak navečer jučer je čitav dan zaokupljalo patologe na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, a identitet još uvijek nije utvrđen. Obavlja se i DNK analiza koja traje par dana, ali čak i to ne garantira rezultate.
Iako policija još uvijek nije službeno okarakterizirala ovaj slučaj kao ubojstvo, neslužbeno se saznaje kako su šanse da se radi o bilo čemu drugom izuzetno male. Tim prije što su policajci jučer poslijepodne u grmlju pored jezera, blizu mjesta pronalaska osakaćenog leša, pronašli i noge od ubijenog. I one su odmah prevezene na Patologiju na Šalati, a svjedoci izvlačenja potvrdili su kako su ta dva ekstremiteta odrezana oštrim rezom. To samo dodatno potvrđuje sve izvjesniju teoriju o ubojstvu.
Podsjetimo, tijelo je pronađeno u ponedjeljak oko 17.30 sati, nakon što su ga uočila trojica kajakaša iz Veslačkog kluba Končar. Jedan od njih je već dan prije zamijetio nešto sumnjivo na jezeru, a dan poslije su pošli provjeriti i pronašli leš. Nakon toga je uslijedilo pozivanje policije i vađenje ostataka tijela, što su obavili vatrogasci, a jučer su policijski službenici provjeravali Jarun, tražeći ostatke. Do zaključenja ovog izdanja našeg lista pronađene su noge, ali to patolozima ne pomaže mnogo. Naime, da su pronađene ruke, uzimanjem otisaka prstiju moglo bi identificirati žrtvu, a da se pronašla odsječena glava otisak zubala bi pomogao postupak identifikacije. Ovako sve ostaje na DNK analizi, ali iz visokih policijskih krugova ističe se kako ni to ništa ne treba značiti. Jer, ukoliko DNK ubijenog nije već spremljen u bazama podataka policije, nikakva analiza neće pomoći u identifikaciji.
Policiju tako još uvijek iščekuju dva posla: utvrditi tko je uopće ubijeni, a potom ustanoviti kako i tko ga je ubio. Iako iz policije ne žele priopćiti službeno radi li se o ubojstvu, gotovo svi iz sigurnosnog sustava smatraju kako se radi o tom kaznenom djelu. Tim prije što se neslužbeno moglo saznati da su i policijski tehničari koji su sudjelovali na očevidu na osnovu svog iskustva zaključili kako je rezanje ili cijepanje ekstremiteta obavljeno nakon smrti.
U Zagrebu se jučer dosta raspravljalo o ovom slučaju, a većina ljudi iščekuje daljnje službene informacije. Jasno je kako se navjerojatnije radi o jednom od dva scenarija: ili mafijaško ubojstvo ili je ubijeni bio žrtva monstruma koji ima karakteristike serijskog ubojice. No, takva predviđanja već su se jednom u bližoj prošlosti pokazala promašenima. Radi se o slučaju ubojstva Ivane Hodak, za što su svi smatrali da se radi o mafijaškoj likvidaciji, da bi na kraju službena policijska verzija bila kako se radi u ubojici beskućniku.

Dva osakaćena leša isplivala kod Mljeta

Iako se radi o raritetnom zločinu koji se ne bilježi često, stranice crnih kronika već su u nekoliko navrata u prošlosti imale slične priče. Prije svega, tu se radi o dva osakaćena leša koja su 2005. godine isplivala kod Mljeta, a za koje se do danas nije utvrdio identitet. Obzirom na struje u tom dijelu Jadrana, ostala je mogućnost da se radi o žrtvama obračuna unutar krijumčarskih skupina na ovom djelu Balkana.
U srpnju 1996. godine kod Petruševca u blizini Zagreba pronađen je pak leš Mirka Bedanjeca, vozača kojem su bile odsječene šake i glava. Identitet je ipak utvrđen DNK analizom, ali ubojice do danas nisu pronađene. Jedno se vrijeme spekuliralo kako je postao žrtvom švercera cigareta, koje je kao povremeni učesnik navodno namjeravao raskrinkati.
Ljubavna nerazumijevanja nagnala su 2003. godine Davora Celčića da ubije svoju djevojku Luciju Topalović, i to kada je saznao da je trudna. Studenticu kriminalistike Celčić je ubio kod Mićevca gdje su oboje živjeli, a tada ju je zakopao u obližnjoj šumi, ali nakon što joj je odsjekao dijelove šaka. Nakon par mjeseci tijelo je ipak pronađeno, a Celčić je priznao svoj zločin.

Mafijaška likvidacija ili novi monstrum?

Dosadašnja praksa policija u svijetu govori kako leševe poput jarunskog iza sebe ostavljaju tri vrste ubojica. Prvi su monstrumi koji najčešće prerastu u serijske ubojice, a kasapljenje žrtava mnogo je više ritual negoli želja za otežavanjem posla policiji. Ovakav bi scenarij potencijalno bio najgori jer bi izazvao pojavu straha na zagrebačkim ulicama. “Jarunski kasap” tako bi postao prvi pravi serijski ubojica, s obzirom da su se tome do sada u recentnoj prošlosti na ovim prostorima približili tek Vinko Pintarić i Ivan Korade.
Druga opcija je mafijaška likvidacija, s obzirom da su brojne podzemne grupacije sklone ovakvim ubojstvima. Prije svega tu se radi o meksičkim, kineskim i pojedinim frakcijama albanske mafije. I dok je malo teško vjerovati da na ovom području ima djelovanja Meksikanaca i Kineza, albanski kriminalci godinama već “posluju” u ovom dijelu Europe. U ovom scenariju odsijecanje udova i glave igra dvostruku ulogu. Umanjuje mogućnost identifikacije leša, što otežava posao policiji, ali i šalje poruku svima koji rade s kriminalcima.
Treća je opcija kako je odsijecanje udova tek “tehnička” pojedinost uklanjanja dokaza, odnosno da je ubojica iskasapio tijelo tek kako bi otežao posao istražiteljima. Ova treća opcija je za dosadašnje hrvatske prilike najizvjesnija, uz jednu ogradu. Naime, odsijecanje nogu ne igra nikakvu ulogu za otežavanje identifikacije.