Bubrežni bolesnici zadovoljni uvjetima liječenja

Ne “fali” nama ništa, samo malo zdravlja – rekao je jučer 73-godišnji Đenko Šimunov, koji već više od deset godina živi bez oba bubrega, a njegov se život sveo na dane bez dijalize i na dane kada mora u zadarsku Opću bolnicu preležati četiri sata prikopčan na aparat za dijalizu.
Naime, i zadarska Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika priključila se obilježavanju Svjetskog dana bubrega svojim štandom na Narodnom trgu, gdje su članovi Udruge dijelili informativne letke, a učenici Medicinske škole Ante Kuzmanića svojim su sugrađanima besplatno kontrolirali šećer u krvi i krvni tlak.
Obilježavanje Svjetskog dana bubrega jučer je na Narodnom trgu realizirano uz pomoć Upravnog odjela socijalne skrbi i zdravstva Grada Zadra, Udruge te Odjela nefrologije zadarske Opće bolnice.
Hrvatska je tek jedina od brojnih država u svijetu koja redovito obilježava Svjetski dan bubrega sa svrhom i ciljem senzibiliziranja javnosti i podizanju svijesti o važnosti bubrega – tog, kako kažu i stručnjaci – čudesnog organa koji ima ključnu ulogu u održavanju života te širenju spoznaje o tome da su bubrežne bolesti nažalost, vrlo česte i opake, ali isto tako srećom i lječive.
Pa, se tako i Đenko Šimunov s “početka priče” liječi svaki drugi dan na Odjelu nefrologije zadarske Opće bolnice jer je ostao bez oba bubrega, a operirana mu je i žuč, no kaže kako je prezadovoljan uvjetima liječenja i tretmanom medicinskog osoblja nefrološkog Odjela.
– Ja sam doista prezadovoljan i mislim da je većina pacijenata zadovoljna. Imamo 20 aparata za dijalizu koji su raspoređeni u četiri bolničke sobe Odjela, a ima i jedna soba u kojoj je osam najtežih bolesnika koji su nepokretni ili pak, teško pokretni. Liječnici su vrhunski – ne samo da su dobri stručnjaci, nego su i ljudi što je najvažnije. Medicinske sestre su također, super. Odjel je u pogonu cijeloga dana jer pacijenti dolaze na dijalizu po točno utvrđenom rasporedu. U sobi su na dijalizi obično po četiri pacijenta i s vremenom smo svi postali kao familija – priča svoja dugogodišnja iskustva iz prve ruke Đenko Šimunov.
Dodao je kako – “bolest ne pita”, pa tako je najmlađem pacijentu koji dolazi na dijalizu tek 21, a najstarijoj pacijentici preko 80 godina.