Privatne arheološke tvrtke sve pohranjuju u muzej

Bilo bi protuzakonito i nemoralno da bilo što što se pronađe ne završi u muzeju. Danas se svijest promijenila i ljudi su sve više upoznati s pravom vrijednosti kulturne baštine. I sami javljaju ako im se učini da je nešto arheološki i povijesno vrijedno, a i investitori građevinskih projekata shvaćaju važnost arheološkog nadzora nad radovima i arheoloških istraživanja, ističe Damir Martinov, vlasnik privatne tvrtke Arheolog d.o.o.
Arheologija je znanost koja proučava i istražuje povijesne ostatke s ciljem rekonstrukcije cjelokupnog čovječanstva. Vjerno se skupljaju i najsitniji nalazi koji slažu mozaik povijesti. Objavljuje se to u knjigama, znanstvenim radovima, izlaže u muzejima kao javno dobro.
No ima i u arheologiji privatnoga.
Prve privatne arheološke tvrtke su se u Hrvatskoj počele otvarati prije 7 do 8 godina, dok je u Zadru, točnije na Ugljanu, prva otvorena 2008. godine pod nazivom Arheolog d.o.o.. Njezin vlasnik Damir Martinov diplomirao je arheologiju i povijest na Sveučilištu u Zadru i nakon toga radio po terenu, za fakultete, muzeje, privatne tvrtke…
Najopasniji kolekcionari
– Već je postojalo nekoliko privatnih tvrtki u Hrvatskoj i zapitao sam se zašto ne bih i ja nešto svoje otvorio. Glavni motivi su mi bili arheološki vrlo bogat Zadar i traženje posla u struci. Sad nas je u firmi pet diplomiranih arheologa od kojih su neki i diplomirani povjesničari i povjesničari umjetnosti. Inače, procedura za osnivanje privatne arheološke tvrtke je ista kao i za sve druge tvrtke, kaže Martinov.
Arheolog d.o.o. podjednako obavlja poslove i za naručitelje iz javnog i iz privatnog sektora.
– Ako se radi o državnoj firmi, ona raspisuje javni natječaj na kojem mi sudjelujemo ravnopravno s državnim institucijama ovlaštenim za arheološke poslove. U slučaju da radove naručuje privatni investitor, natječaj nije potreban i investitor sam odlučuje hoće li raspisati natječaj ili ne. U svakom slučaju, obvezan je konzervatorski nadzor koji provodi Ministarstvo kulture, kaže Martinov.
Kao i u svemu, i u arheologiji postoji crno tržište u kojem su “najopasnija” skupina kolekcionara. Želja za prastarom umjetninom koju nitko drugi nema kod pojedinih kolekcionara jača je od morala i zakona. Upravo to određuje visoku cijenu takvih predmeta, jer realno vrijednost povijesnih ostataka se mjeri samo nečem što se novcem ne može procijeniti – u očuvanju kulturne baštine i poznavanju povijesti.
Osim toga, povijesni ostaci se često otkriju pri građevinskim radovima, a arheološka istraživanja tih ostataka, da bi bila temeljita, kako struka i nalaže, ponekad znaju trajati dugo i tako kočiti građevinske radove. Tu se zna pojaviti želja za zataškavanjem pronađenih ostataka u cilju što skorijeg završetka radova. Upravo je zato arheološki i konzervatorski nadzor strogo uvjetovan.
Rade i rekognisciranja
– Bilo bi protuzakonito i nadasve nemoralno da bilo što što se pronađe ne završi u muzeju, no danas se svijest promijenila i ljudi su sve više upoznati s pravom vrijednosti kulturne baštine. I sami javljaju, ako im se učini da je nešto arheološki i povijesno vrijedno, a i investitori građevinskih projekata shvaćaju važnost arheološkog nadzora nad radovima i arheoloških istraživanja, govori Martinov, dodajući da, bez obzira na eventualne želje investitora, koji usluge njegove tvrtke plaća, pravila struke su uvijek na prvom mjestu.
Kako kaže, imaju svu opremu i mogu raditi koliko je potrebno da bi se arheološki radovi napravili kako treba u što je moguće kraćem roku.
A da bi ono što se pronađe ostalo javno kulturno dobro, i privatne arheološke tvrtke obvezne su obraditi svu dokumentaciju i pronađene nalaze te ih pohraniti u nadležnoj instituciji, to jest muzeju. Dokumentaciju o nalazima predaju i toj instituciji i Konzervatorskom odjelu i investitoru.
Uz arheološka istraživanja i nadzor, tvrtka Arheolog d.o.o. radi i rekognisciranja, to jest arheološki pregled terena prije samih građevinskih radova.
– Izrađujemo i orto – foto dokumentaciju, to jest fotogrametriju, mjerenje tahimetrom, totalnom geodetskom stanicom u kombinaciji s fotografiranjem. Time se izbjegava ručno crtanje nalazišta i arheoloških struktura na samom terenu, već se crta na računalu u uredu, čime se uvelike štedi vrijeme. To je primjer koliko je pomaka nova tehnologija donijela u arheološkim istraživanjima, govori Martinov.
Kako nastavlja Martinov, arheološka istraživanja provodio je po cijeloj Hrvatskoj, od Istre do Slavonije.
– Velika je razlika raditi na urbanim nalazištima i izvan urbanih sredina. Na urbanima je logistički zahtjevnije zbog osiguranja nalazišta, odvoza i deponiranja materijala… Iako se možda tako čini, ne mora značiti da je više nalaza u urbanim sredinama. Način života, proizvodnja hrane i komunikacije se kroz povijest mijenjaju i tako su ljudi u različita doba naseljavali različita područja. Primjerice do rimskog doba na našim prostorima ljudi su živjeli po manjim, većinom utvrđenim naseljima, a tada zajednice rastu, razvijaju se i osnivaju se nove, kaže Martinov.
Dok priča o lošim i dobrim stranama svog posla, Martinov kaže da se radi i u blatu, i po kiši, hladnoći i vrućini, ali pozitivna strana je, recimo, što je proputovao cijelu Hrvatsku.
– Uvijek smo u drugom gradu, upoznajemo najrazličitije ljude, od onih što obrađuju zemlju ili traže tartufe do biznismena. A ujedno i upoznajemo kako su u tim mjestima ljudi živjeli prije. Za arheologa je važno da je precizan i da ima dobro oko. U ovom poslu je najzanimljivije da bez obzira na to što imaš neke pretpostavke o tome što bi na određenom mjestu mogao naći, nikad ne znaš što ćeš zapravo otkriti sve dok ne zagrebeš dublje ispod površine, kaže Martinov.