Novi Bokanjac bez pošte, banke, vrtića, škole…

Ovdje živi oko 3.500 ljudi koji uredno plaćaju komunalnu naknadu, a od toga im se ne vraća ništa. Trebali bi nam pošta, banka, vrtić, škola, ambulanta, ljekarna, a jedan od najvećih problema je ulaz u naselje
Dok se brojna mjesta Zadarske županije svojim razvojem sve više približavaju Zadru, stanovnici Novog Bokanjca, koji je dio Zadra, imaju osjećaj da nikad nisu bili dalje. Komunalno opremanje Novog Bokanjca zaostaje za užurbanim razvojem Zadra pa nezadovoljni građani imaju osjećaj da im je gore nego na selu. Član MO-a Novi Bokanjac Pave Ivić kaže da je Novi Bokanjac na kraju svijeta.
Čekanje na kiši
– Ovdje živi oko 3.500 ljudi koji uredno plaćaju komunalnu naknadu, a od toga im se ne vraća ništa. Trebali bi nam pošta, banka, vrtić, škola, ambulanta, ljekarna, a jedan od najvećih problema je ulaz u naselje. Postoji samo jedan ulaz, to jest izlaz, na kojem se ujutro, kad ljudi idu na posao, stvaraju velike gužve i čeka po pola sata. To je kao da nismo u gradu, ističe Ivić, razočaran u neispunjena obećanja.
Novi Bokanjac se počeo naseljavati 1990. godine, a kako kaže Ivić, stanovnici su svojim sredstvima financirali dovođenje vode, struje, telefona i asfaltiranje kroz naselje, a kasnije su sami uredili i šumu.
– Kuće još uvijek samo niču, a stvari napreduju presporo. Urbano je dobro riješeno, lokacijski sve predviđeno, no investitor, to jest Grad, za Novi Bokanjac izdvaja minimalna sredstva, kaže Ivić.
– Još jedan problem je što na Novom Bokanjcu nema ugibališta za autobuse, niti nadstrešnice za autobusne stanice.
Ljudi čekaju autobus na nekoliko mjesta, često i na kiši, još veliki dio naselja nema ni javnu rasvjetu, a i prvi nogostup je napravljen tek prošle godine.
Nemoć MO-a
Ivić kaže da je uime MO-a slao brojne dopise na razne adrese kako bi se stanje na Novom Bokanjcu popravilo.
– Gradu sam slao dopise za uređenje makadamskog prilaza, za uređenje pješačke staze u Parku dobrosusjedskih odnosa, za postavljanje ležećih policajaca u glavnu ulicu Franje Franceva te Liburniji za uvođenje dviju novih autobusnih linija, objašnjava Ivić.
Predsjednik MO-a Novi Bokanjac hadezeovac Ivan Čular kaže da u potpunosti razumije građane.
– MO kao spojnica između gradskih vlasti i građana radi sve što može da se situacija promijeni. Razgovaramo, šaljemo dopise, potičemo na suradnju, ali u većini stvari Vijeće MO-a je nemoćno, ističe Čular.
Haeselesovac Stipo Grgić, također član MO-a Novi Bokanjac, slaže se da na Novom Bokanjcu nedostaje puno toga.
– Najveći problem je ipak makadmski prilaz naselju na kojem se stvaraju nepodnošljive gužve, kaže Grgić.
Jedna od svjetlijih točaka Novog Bokanjca je zona malog gospodarstva u kojoj je zaposleno mnogo ljudi, a ne ometa miran život stanovnika tog predjela. Da nije sve tako crno, vidi se na primjeru Crkve Svetog Pavla na Novom Bokanjcu.
– Montažna crkva je prerasla potrebe našeg stanovništva i prostorno i funkcionalno. Zato me veseli što je Zadarska nadbiskupija otkupila taj prostor od 5.000 četvornih metara, na kojem će se izgraditi prava crkva i pastoralni centar, kaže Ivić.