Skromna, zastarjela, više socijalna nego tvornička ustanova, djelovala je od gladne 1946. do Domovinskog rata kada nas preplaviše humanitarni paketi s Barillom, sveopći uvoz i ekonomska politika s kojom se ovdje baš ništa ne isplati proizvoditi
Tvornica tjestenine Jadranka otišla je u prošlost poodavno, ali je i formalni nestanak dovršen prošlog tjedna rušenjem i početkom realizacije projekta Jadran Investa.
Treba ju zamijeniti, lokaciji apsolutno primjereniji, set luksuznih stanova. No odlazi jedan djelić prošlosti Zadra, za vašeg autora koji je odrastao u njenom susjedstvu i dio života.
Ništa novo, naime u Zadru su stambeni objekti naslijedili mnoge bivše tvornice nevezano za njihovu daljnju sudbinu, izmještanje ili potpuni nestanak. TIZ, kako još zovemo kompleks stambenih zgrada nad bivšom tvornicom najduže znanom kao “Boris Kidrič”, svakako je najznačajniji takav projekt. Jadranka, odnosno tvornica tjestenine mali je kotačić, po svemu možda i nebitan, u ovom preslagivanju.
Paradigme i zablude vremena
Tvornica tjestenine zanimljiva nam je kao paradigma jednog vremena. Vaš je autor odrastao uz nju, poznavao joj malobrojne radnike i prijateljevao s njihovom djecom – susjedima.
Nikad nije bila posebno značajna, a zaposleni u njoj većinom su bili zaposlenici na rubu socijale. Brojila je tek nešto ljudi uvijek tankih plaća, a družili smo se najviše s ložačima jer tehnologija je tražila da stalno “dimi”. Oprema je zastarjela, a ni Zadrani nisu bili previše naklonjeni kupnju “naše pašte”, češće u to socijalističko doba kupujući riječku ili zagrebačku. Ovu naši pokatkad na “akciji”. Ljudi moji, lijepila se, ne uvijek, ali prečesto.
Tvornice ili tvorničice tjestenine imaju svoju prošlost u Zadru. U upisu za talijanskog pripadanja Zadra između dvaju svjetskih ratova ovdje se navodilo – šest tvornica tjestenine? Razlog je ipak prozaičan. Kako je Zadru dan status bescarinske zone (Porto Franco) kako bi kao enklava daleko od matice mogao preživjeti ovdje je ogroman dio proizvoda bio iznimno jeftiniji nego u Italiji. To je pogodovalo švercu i trgovini pa i djelomičnoj “industrijalizaciji”, odnosno proizvodnji. S jeftinim sirovinama isplatilo se pokušati s doradom zarađivati i na finalnijem proizvodu.
Nekad šest tvornica tjestenine?
Šest tvornica u stvari su bili mali pogoni za proizvodnju tjestenine koji su koristili svoju carinsku povlaštenost, jer su ovdje brašno, odnosno krušarice iz Italije bile jeftinije nego u Italiji, pa su trgovci dolazili kupovati ga tu i prebacivati natrag, a u ovom se slučaju uz doradu plasirala tjesteninu.
Povijest trgovine priobalja i život ljudi na ovim prostorima određivan je uvelike kroz povijest trgovinom žitaricama, odnosno krušaricama. Ma što mi mislili o povijesti svog kraja u primorju su uvijek gladne godine bile brojnije od onih podnošljivih. Iako su Ravni kotari nizinsko i klimatski povoljno područje za uzgoj krušarica ovdje su količine koje je bilo nužno osigurati uvozom bile nadmoćne proizvodnji. Za dio tog povijesnog usuda svakako su krivi konstanti ratovi, stalna depopulacija, a i doseljavano stanovništvo i samo je bilo sklono ekstenzivnom stočarstvu, kao što su i prilike nesigurnosti poticale takvu ekonomiju. Sa stokom, ovcama i kozama moglo se pobjeći i skloniti, a žita nitko nije mogao odnijeti pred paljevinom. Graničarsko kraško područje muku je mučilo s žitaricama pa nekih velikih tradicija u smislu naslijeđa raznoraznih vrsta tjestenina, kakvih desetke imamo u mnogim krajevima Italije, ovdje nemamo.
Tjestenina kao dio krušne priče
Tvornica tjestenine dio je šire priče, jedne od najstarijih – one o kruhu a njega je ovdje uvijek bilo malo – naravno u prosjeku koji nije smetao velebne uspjehe, kulturno i graditeljsko naslijeđe u recimo Zadru.
Tradicija tvorničica tjestenine datira iz međuratnog razdoblja. Nakon Drugog svjetskog rata u porušenom Zadru prvi gospodarski predvodnik bila je tvrtka Maraska iz tradicija stoljetne proizvodnje prvenstveno maraschina. Nju je dopala dužnost da oko sebe vezuje i dio drugih proizvodni, pa je tako u njenom sklopu jedno vrijeme djelovala i Tvornica čokolade, ali i Tvornica tjestenine uz ogradu Maraske.
Tvornica tjestenine obnovljena je i otpočela rad gladne 1946. godine kao samostalna tvornica Jadranka. Godine 1950. bila priključena je Maraski, a potom opet osamostaljena 1954. godine.
Mala i neatraktivna djelovale je sve do početka Domovinskog rata.
U nestanku daleko uzornijih, atraktivnijih, modernijih tvornica sudbina je Jadranke bila gotovo neminovna.
U jednom periodu tvornica dobiva pretvorbenog vlasnika. Procjena niza ekonomski potkovanih ljudi je bila kako bi ona morala imati budućnost. Nije previše stajala, osiromašeni radnici nisu sami mogli bog zna što. Istovremeno imamo ratno stanje u kojem kruh i tijesto fala bogu mogu imati svoj položaj. I postoji tradicija područja u kojem se jede iznimno značajna količina tjestenine u, recimo, mediteranskoj tradiciji prehrane.
Propadanje hrvatskih tjestenina s globalizacijom
No sve su to ispale puste sanje. Naime, u paketima humanitarne pomoći za prognanike dominantna je bila – tjestenina koja preplavljuje Zadar. Iz Italije stižu humantarni paketi nerijetko s Barillom, odnosno jednom od najcjenjenijih tjestenina uopće, a naša tjestenina, kao naizgled niti bilo što drugo kod nas proizvedeno, tome ne može konkurirati.
Konačan kraj u smislu preuzimanje lokacije i njene prenamjene u luksuzni stambeni kompleks bio je neminovan.
Nama iz blizine tvornice ostat će sjećanje na Pepeljugu koja nikad nije obula staklene cipelice. Na paštu koja se često znala i lijepiti, na dimne bombe svog zastarjelog postrojenja zbog kojih je bilo nemoguće osušiti robu na žici, a da ne bude prekrivena naslagom pepela. Da bi konačno došla naredba da se priključe na dimnjak Maraske s pročišćavanjem, ali bi se isključivali vikendom pa se vikendom na Brodarici nije prala roba i sl.
Paradigma njene propasti, osim uz rat, vezana je i za globalizaciju i tržišno otvaranje. Onog trenutka kada su prema nama nahrupile sve moguće tjestenine iz svijeta, bez ikakvih ograničenja, suprotno prethodnoj socijalističkoj tradiciji obrane vlastite proizvodnje, propale su puno uzornije tvornice od ove naše.
Ni naša sklonost jelima s velikim količinom tijesta, niti dominantna ponuda “pašta” na turističkim pijatima nije spasila, ne ovu malu tvorničicu već općenito hrvatsku proizvodnu tjestenine. Unatoč sve boljim pa i izvrsnim tjesteninama i danas uvozimo oko 60 posto potrošnje tijesta.
Zadar nije u potpunosti ostao bez svoje “pašte”, jer barem dio asortimana, a i s neupitnom kvalitetom imamo u Marex gelu.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU
najnovije
najčitanije
Košarka
Košarka
VIDEO Beogradska arena pljeskom dočekala Tonija Kukoča. Na utakmici bio i Dino Rađa
Novosti
U rimskom zatvoru
Papa oprao noge zatvorenicama
Zadar & Županija
ugovori za 16 projekata
Bolnici za ortopeiju Biograd sredstva za poboljšanje usluga
Sport
Golden fight
Zadarski borci Reljić i Ražov nastupaju u Zagrebu
Plodovi zemlje i mora
VINSKE KRONIKE
Zadarska Svrdlovina poput talijanskog Nebbiola!
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE
U Ričinima lopov iz kuće ukrao novac i ručni sat, krađa zabilježena i u Arbanasima…
Zadar
predizborni program