Bob Watson: Izazov nije u tome da zaustavimo turizam, već da on bude održiv

U Arsenalu se uz sudjelovanje oko stotinu sudionika iz gotovo 50 zemalja, održava poseban petodnevni skup znanstvenika i stručnjaka koji se okupljaju oko specijalizirane organizacije IPBES (The Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services odnosno Međuvladina znanstveno-zakonska platforma o bioraznolikosti i ekosustavu), unutar UN-a. Znanstvenici u Zadru rade na izvještaju regionalne procjene bioraznolikosti i usluga ekosustava za Europu i Srednju Aziju.
Glavni čovjek IPBES-a je Bob Watson i, iako je cijeli događaj zatvoren za javnost, dao nam je intervju koji vam donosimo.
Kemikalije i pesticidi
Koji je cilj ove konferencije, odnosno znanstvenog skupa?
– Pokušavamo razumjeti kako ljudska aktivnost utječe na ekosustave, kako utječemo na bioraznolikost, šume, poljoprivredu. Pitanje je što mi ljudi radimo ekosustavima i kako to utječe na takozvanu dobrobit ljudi. Što to znači za našu sigurnost po pitanju energije, vode, hrane… Ovdje je oko stotinu znanstvenika koji promatraju zapadnu i istočnu Europu, te centralnu Aziju, pitajući se umna pitanja – što radimo našem okolišu i kakve su povratne implikacije na nas ljude.
Koje navike ljudi trebaju mijenjati da bi promijenili negativan utjecaj na okoliš?
– Pokušavamo dokučiti zašto gubimo bioraznolikost, budući smo u zadnjih pedesetak godina i u Europi i u Aziji uložili silne napore kako bismo proizveli više hrane. Izgubili smo dio šuma i zelenila i sad se pitamo kako možemo prehraniti ljude bez ostavljanja prevelikog otiska, osnosno negativnog efekta na šume, travu, rijeke i tako dalje. Kako koristimo sve više kemikalija i pesticida za uzgoj hrane, to vodi do zagađenja zemlje i vode. Kako možemo proizvesti hranu bez negativnih efekata? Pokušavamo pronaći trendove u načinu proizvodnje hrane bez loših utjecaja na ekosustav.
Deset milijardi
Nedavno je na Avvantura Film Festivalu u Zadru gostovao britanski redatelj Peter Webber sa filmom Ten Billion koji govori o porastu populacije Zemlje na deset milijardi do polovice ovog stoljeća. Mislite li da je porast populacije Zemlje jedna od najopasnijih stvari koja nam se događa?
– Dvije stvari su tu povezane. Imamo sve više ljudi, a kad je više ljudi, više je potrebe za hranom, čistom vodom i energijom. U isto vrijeme tu je ekonomski rast. Između danas i, recimo, 2050. godine, broj ljudi mogao bi porasti od današnjih sedam na deset milijardi. Isto tako, svjetska ekonomija porast će tri ili četiri puta. Imat ćemo dakle više ljudi sa više novca i mogućnosti kupnje, što tada dovodi u pitanje održivu proizvodnju i održivu potrošnju. Dakle nije u pitanju samo broj ljudi, već i njihova mogućnost potrošnje.
Webber kaže da jedno dijete u Europi troši više resursa nego, primjerice, desetoro djece u Africi.
– To je uistinu tako. U zadnjih nekoliko desetaka godina uvjerili smo se u moć konzumerizma. Bogati Europljanin ili bogati Amerikanac… Da se ispravim, Europljanin ili Amerikanac srednje klase konzumira daleko više svega nego prosječan čovjek u Africi ili Indijac. Tu su veliki problemi jednakosti. Mnogi su skloni okrivljavanju rasta populacije u zemljama u razvoju. Pitanje je kako možemo zadržati dobar standard života u Europi i Sjevernoj Americi, ali i dovesti dobar standard života u zemlje u razvoju, bez degradacije okoliša. To je veliki izazov. I kad se ljudi prepiru oko toga je li ukupan broj ljudi glavni problem, dok je konzumerizam najizraženiji u najrazvijenijim zemljama.
Pisanje dokumenta
Što je s turizmom kao dijelom ekonomije? Na primjer, u Grčkoj pilaju stabla kako bi proširili apartmane, pa moraju postavljati klima uređaje, kod nas dolaze kruzeri koji zagađuju more… Treba li turizam prestati u obliku kakvog ga znamo i postati grana koja njeguje održivi razvoj i ima jasan plan?
– Nisam stručnjak za turizam, ali znam da ekoturizam može biti jako pozitivan. Mnogi od nas koji putujemo volimo vidjeti prirodne ljepote. Opet je pitanje – kako možemo proširiti ekoturizam bez negativnog utjecaja na okoliš. Mnoge zemlje imaju vrlo stroga pravila o turizmu. Nedavno sam bio na Galapagosu i tamo imaju ograničenje ljudi koji ih na dan posjećuju. Imaju stroga pravila o kretanju stazama kako ne bi utjecali na staništa životinja. Moje mišljenje o turizmu je pozitivno ako se on radi dobro, kao i sve drugo. Ne smijemo dozvoliti da turizam ugrožava vegetaciju i staništa, da osiguramo to da ljudi koji idu na kupanje ne uništavaju plaže. Izazov je u tome da ne zaustavimo turizam, već da on bude sasvim održiv.
Jeste li došli do nekih odgovora na ovoj konferenciji?
– Dokument na kojem radimo bit će dovršen za oko osamnaest mjeseci. Ključno je iščitavanje literature kako bismo utvrdili što sa sigurnošću znamo da je znanstveno dokazano. Stotinjak ljudi piše dokument i mi ćemo ga poslati svim vladama svijeta. Želimo osigurati to da smo napravili dobro iščitavanje znanstvenih radova i dobro istraživanje. Nećemo vladama ili privatnom sektoru reći što trebaju raditi, ali dat ćemo im opcije – ako želite izbjeći ove negativne efekte, ovo su opcije koje imate, odnosno zakoni i tehnologije. Nećemo propisivati zakone ili im govoriti što da rade, nego ih usmjeravati prema opcijama koje imaju kako bi bili više održivi, a to će im reći kako razvijati gospodarstvo koje je u skladu s prirodom i koje je društveno odgovorno.