Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

LOKOT

09.10.2013. 22:00


A di ćeš intrati šjor Marcela nego kod tribunala?
Jerbo, imenovani van je, dragi vi, vičiti porotnik na sudu.
Za reći pravicu, Marcelo nije od lažljive famelje, priča da mu je još pradid pod Austriju biran za porotnika ka čovik od ugleda i regvarda.
I tako, bila je deseta ura, pasali smo kaletom od Četiri kantuna ka tribunalu, moj kumpanjo Bepo, njegova šjora Eleonora i ja, a ono na porti Marcelo. Lipo, u veštidu, inkolani kolet, kravata, luštrani postoli, akt-borša…
Zove nas Marcelo na kafe. „U jedanajestu uru manje kvarat počinje mi rasprava u nastavcima, duža od suđenja u Ninbergu.”
Sidimo, časti Marcelo i drži litaniju: „I tako san ti bija prid par dana na otoku. Šjor službujući od suda, zapisničar i Marcelo, e ja, ka porotnik. Triba je biti sa nama i ovlašteni od suda meštar za ključeve. Da ima virozu, lipo, riceta od likara timbrana od države.”
„Podilila se dva brata na otoku. Sve na dva dila. Sestri u Kanadi ostavili, ako bi se kojom srićom vrnula, bokun njivice uz kabelsku kućicu i grob na staromu grobišću. Podilili i kamenicu od sto i dvadeset litara za maslinovo ulje na dva dila. Bravi, škarpelin im u miru ugradi kamenu pregradu, inkolana. Komisija od Mjesnog odbora utvrdila da kamena pregrada drži ulje u kap, marangun učini poklopac na dvi buže – za dva lokota.”
„Tuži brat brata da mu krade ulje iz kamenice. Pa puste fotografije od kamenice, sinjani poklopac, svaki brat svoj lokot. Špijaju jedan drugoga iza kantuna konobe, išću svidoke, svituju se oba kod ovih od bivše pulicije kako po tragovima prstiju uloviti lupeža, itd.”
„Došli u konobu u utvrđeni orarij. Stojimo uz kamenicu ap-tak. Ki soldati prid šturum. I neviste uz kamenicu. Držu u rukama teću, kacol, pirju, niki poti. Muži im do vrat konobe. Muču.”
„Molim, otključajte kamenicu!” – zapovidno će službujući.
„Da nimaju klučeve od lokota,” u glas će obe neviste.
„Čule ste zapovid! Molim na izvršenje!”
„Ja san izgubila ključ od lokota,” govori prva nevista.
„Meni su ga ukrali. I znan lupeža. Kurbin sin, niki dan je bio na ‘spovidi,” gromko će druga nevista.
„Znan zmijo otrovnice di pucaš. Mogla bi čapat ovi kacol po čunjki. A vi, šjor službujući tribali ste dovesti, a i obnigacija van je, meštra za lokote, ključi, kalauzi, imate državnu žurnatu. Anke, dotišni meštar je pod državnom prisegom, i te rabote.”
„Ne triba,” govori prva nevista. „Pogledajte u fuštan moje jetrve. Svas je na uljene maće. A u divera mi brageše ka karta geografika.”
 „Šjor službujući, moja jetrva, ova nesmoda, čini sapun od domaćeg ulja. E, moga, i ovoga buzda od muža mi, ča je na vratih konobe. I di ću onda imati maćani fuštan?” Lupežeca, i sve? Niman brižna ni za lumin pokojnomu svekru i svekrvi, Bog hi pomilova, i ono niko.”
„Nego, objasnite vi meni, poštovane gospođe, kamenica zaključana sa dva lokota, jedna krade ulje, drugoj maćani fuštan, obje nemate ulja ni za uljenicu upaliti na god vaših pokojnih, zar vi jedete puru blitvu, ribe bez kapi ulja, krumpir u kori?” pita službujući.
„Ja san na dijeti šjor,” reći će prva nevista.
„Eee! Je, osan, deset vrsti razni ašpirini, tablete, kapsule pije svaku uru ova dežgracijata. Ašpirin, pa žmu’ vina. Bravo! Cilo vino.”
„Ja kopan i trsje i masline. I nisan zaulila ni motiku ni veslo, ka ti pituranice.”
„Ma, ne škripi ti koćeta!”
„Škripi moja i u nedilju, i na državni blagdan.”
„Bašta! Bašta!” komandno će službujući. „Finita štorija. U idući utorak, pola sata iza dolaska broda u luku, svi imenovani u ovu konobu. I lokoti i ključevi i meštar od ključeva i šjor Marcelo i oba advokata.”
Šoto-škrito
Šjor Vice od butige Kalelarge