Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Najbolja snaga je dobra čaša crnog vina i jedna slana srdela

09.11.2010. 23:00
Najbolja snaga je dobra čaša crnog vina i jedna slana srdela


Godinama doma ne pijem vino nego čaj. Poslije ručka popijem dvije šalice čaja i to ne bi vjerovao nitko na svijetu osim moje žene koja to može i potvrditi
Bepo hoćeš li izaći na izbore za Mjesne odbore?
– Hoću. A za koga ću glasati? E, pa to je vojna tajna. No, recimo da uvijek glasam za iste.
Bepo Matešić, koliko vina možeš popiti, iskreno?  
– Jednu dobru litru i po’, a s tri poludim. Obično kad tulumarim pa dva, tri dana onda skoro cijelu sedmicu mogu izdržati bez alkohola. I to na jako jednostavan i lak način. Nit’ me vuče, niti išta. Jednostavno sebi kažem da sam čvrst i da mogu bez toga. No, kada je veliko društvo onda te malo i povuče. Pa kada zabavljaš po četiri, pet sati ona polako zalijevaš grlo gemištom. Kaže Grdović: “Moraš uvijek u kontinuitetu imati jedan glas koji mora dominirati”. Gemišt u tome pomaže jer proširi glasnice, a bijelo vino je uvijek moj prvi izbor.
Bepo kada dolazite u Zagreb pjevati s Mladenom Grdovićem?
– Ispunio sam mu želju kada sam mu bio gost na njegovom koncertu u Ciboni. Taj koncert je prošao odlično. Bilo je dosta ljudi, koncert je uspio, imao sam ovacija i ovacija, jer to su bili većinom naši studenti iz Zadra kojima sam ja čest gost. Dobio sam jedan veliki pljesak, čak veći nego Mišo Kovač koji je nastupao iza mene, a koji je legenda. To mi je bilo jako drago. Ja i Mladen smo duet koji će se teško ponoviti i naše pjesme su uvijek dobro primljene. No, za nekoliko mjeseci ćemo ponovno nastupati u Zagrebu.
Kako ide s novom klapom?  
– Klapa dobro napreduje. Vježbamo, radimo… Ja i David Ricov smo tu glavni, a glazbenike uzimamo kako po potrebi. U klapi Zadar, najstarijoj klapi u Zadru, bio sam sedamnaest godina. Prije rata imali smo gala večeri od ponedjeljka do petka na Boriku za strance. No, nastala je svađa, razišli smo se i ja sam kroz mjesec dana morao napraviti drugu klapu Kantaduri. Članovi se izmjenjuju, a ja i David smo se dobro uklopili, evo ima već četiri godine.
Bepo, jeste li ikad išli u školu za pjevanje ili Vam je glas “od Boga dan”?   
– Prirodan je i od Boga dan, a tehniku pjevanja sam sam usavršio. U obitelji smo preko moje pokojne majke dobili taj dar glasa. Bilo nas je osmero i samo jedna sestra nije imala sluha. Svi mi ostali bili smo pravi pjevači, i braća i sestre. Moj brat Berto Matešić je bio u Zagrebu dosta godina operni pjevač te priznati tenor. Najbolje poduke primio sam upravo od njega. No, sada je otišao u penziju i naravno, kao što je i kod svih profesionalnih pjevača, kad više ne radiš, više nitko za tebe ni ne zna.
Otkrijte nam u čemu je tajna vaše vitalnosti i plodne moći. Način života, dobra spiza ili nešto treće? Mi pokušavamo, ali ne ide!  
– Najbolja snaga je dobra čaša crnog vina i jedna slana srdela. To je dobro za snagu, a posebno za moj glas. Što se tiče “spize” nisam izbirljiv. Volim tripice, i danas sam ih baš od gušta pojeo. No, ljeti znamo u kafiću Aba zapjevati do dva sata ujutro i za to treba energije, jer nema tu mikrofona… Ali, to čovjek treba imati u sebi. To su osjećaji.
Dokad ćeš pjevati Bepo?
– Pjevat ću dok god me glas bude služio, a budući da imam malu penziju sudbina će mi biti do sedamdeset godina. Jer, imam cijelu familiju na sebi, pa dokle bude, bude… Smatram da ću pjevat barem do sedamdeset. A sada imam šezdeset i pet. Pjevao bi ja i onako i ovako jer uvijek želim biti centar pažnje. I drago mi je kada idemo u disko poslije pjevanja pa omladina viče “Evo Bepa!”. Čovik sam od naroda i imam barem još nekoliko godina među Zadranima. Na Punta Bajlu imamo jednu lijepu konobu gdje se družimo i pjevamo. Tu dolazi i Grdović i tu će mi, mislim, biti i kraj mog života.
Ima li šanse da dođeš na Novi Zeland?  
– Kada bih dobio poziv, rado bih se odazvao.
Tko pjeva bolje? Bibinjci ili Arbanasi?   
– Za Bibinje se tek kasnije pročulo da su dobri pjevači, dok su naši stari arbanaški djedovi odavno pjevali ka’ grdelini. Ove mlađe generacije naučile su pjevati od nas starijih. Danas Bibinje imaju Bralića, Iću Sikirića, Antu Sikirića, no prije trideset, četrdeset godina to nije bilo tako. U Arbanasima je od pamtivijeka bilo dobrih pjevača. Moj djed je bio jedan strašan tenor. Bio je poljoprivrednik koji, kada bi išao kopati, masline bi se zaljuljale kada bi on pustio svoj glas.
Šjor Bepo! Hoćete li nam otkriti tajnu vašeg izgleda… Na koji način dolazite do vašeg preplanulog izgleda. Prirodnim putem ili su u pitanju kozmetički preparati? 
– Kada imam dosta posla, onda dobijem četiri, pet kilograma, jer ne deblja hrana, već alkohol. I to je činjenica. No, kada manje posla ima, onda i gubim kilograme. Nećete mi vjerovati, no godinama ja doma ne pijem vino nego čaj. Poslije ručka popijem dvije šalice čaja i to ne bi vjerovao nitko na svijetu osim moje žene koja to može i potvrditi. Moram čuvati sebe, sada su to već opasne godine, pa idem i na masaže zbog kralježnice.
Je li istinita anegdota koju ste doživjeli na jednom od vaših putovanja po Americi kada su vas i vaše kolege zaustavili policajci i izveli iz auta na rutinski pregled i alkotest. Vi ste na taj njihov čin, vjerojatno i pod utjecajem alkohola jednom od njih navodno rekli “Momak, dat će ti sutra Vrsaljko”, inače tadašnji šef PU zadarske.
– Da istina je, a istina je i da smo tada prespavali jednu noć u zatvoru. Bio sam ljut, jer su nas odmah izbacili van iz auta. Ali tamo je policija takva i tamo trebaš šutjeti. A kod nas kada nas zaustavlja naša policija, još se s njima i svađaš, umjesto da se lijepo ispričaš. A tamo ti dođu s pištoljem. I tad su nas počeli pipati pa sam rekao ovom do sebe “ovo su su ti homoseksualci, još ćemo i naj… mi!” i tada sam se okrenuo i rekao “Dat će vam pobogu Vrsaljko”. Smijao se kasnije cijeli grad. No, mi smo tada prespavali tu večer u zatvoru. Bilo me strah naravno, no sutradan je po nas došla žena vlasnika mjesta gdje smo nastupali i platila tisuću dolara za svakog. Da nije, prebacili bi nas u drugi zatvor, pa onda u treći… I onda bi već bio “gay guy”! (smijeh).
Šjor Bepo, pazite li i kako na svoje zdravlje?
– Šjor Bepo se svake godine pregleda od glave do pete. Poslije nove godine ću opet na kompletan pregled.
Kada ćete početi pjevati napolitanske pjesme? 
– Te pjesme su lijepe, ali kod nas u današnje vrijeme nisu tako pjevane. To su teške pjesme koji pjevaju tenori, a oni su se polako počeli gasiti. Pavarotti je umro, Domingo je ostavio te koncerta kao jedan od tri tenora…
Zašto vi i Mladen Grdović više volite Hajduk nego Zadar? Mislim da je sramota da volite više Hajduk od NK Zadar pa taman bio posljednji i nikakav, ali Zadar je uvik Zadar. Kunete se u ovaj grad, a volite Hajduk.
– Nisam navijač Hajduka, niti mi je Split u srcu. Volim svoj grad više od svega, a što se tiče Grdovića on mora navijati za Hajduk jer ima interesa. Puno njih ne zna kada su nam ’56. odnijeli Grgura Ninskog, a nama poslali plastificiranog. Tada sve što je bilo iz Zadra išlo je u Split. Nije tu narod kriv, no puno toga mi je tada smetalo.
Šjor Bepo, što mislite o našim mladim uzdanicama kao što su SexyMotherFuckers i Postolar Tripper? 
– Drago mi je da uspijevaju na glazbenoj sceni jer su naši Zadrani i zato želim i da idu dalje.
Dragi moj Bepo kada ćeš više postati dida?   
– Sada već mogu otvoreno izjaviti da imam kćer od tri godine, zove se Iris. Ona je izvanbračno dijete, no uvijek se vidim s njom. Živi u Zagrebu sa svojom majkom i dobro joj je. Kada uhvatim malo vremena, odem je vidjeti. Nekad prođe mjesec, nekad dva ili tri, ovisno kako idem prema Zagrebu. No, vikendom uspijem ukrasti malo vremena pa budem s njom. Ali zadovoljan sam, popio sam gorkih kava kući, ali to se sve polako smirilo. Griješio sam, bio sam čovjek. Sada mi sin ima djevojku, živi s njom i bilo bi mi drago ipak da postanem i djed. Iako imam kćer od tri godine i to je isto jedna velika draž. No, kada bih imao unuka ili unučicu, to bi mi bilo jednako drago.


Bepo za festival sprema duet s Davidom Ricovom


Bepo Matešić na Festivalu zabavne glazbe Zadar 2010. nastupa s Davidom Ricovom u duetu s pjesmom “Kad si otišla ti”. S njom će nastupiti u petak u sklopu Večeri dalmatinske i mediteranske glazbe, a zajedno s Igorom Jelinićem Totom zapjevat će i na koncertu posvećenom zadarskoj pjevačkoj legendi Tomislavu Ivčiću.
– Želim se ovom prilikom zahvaliti velikom glazbeniku, alfi i omegi ansambla Lado gosp. Niki Buliću koji nam je dao pjesmu, ali i Igoru Ivanoviću kod kojeg je ona i snimljena i koji nam je napravio aranžman. Kako s Davidom radim dugi niz godina, odlučili smo snimiti pjesmu u duetu i vidjet ćemo što će biti. Vrijeme će pokazati svoje, kazao je Bepo.
Kao i brojne druge zadarske pjevače, i on ima svoje uspomene vezane uz Tomislava Ivčića.
– Ja i Tomislav smo puno puta surađivali. Putovali smo zajedno po Americi tako da mi je drago što ćemo ove godine pjevati njemu u čast, jer ipak je on hrvatska i zadarska legenda. Da je Tomislav živ vjerojatno bi i ja više postigao u karijeri. On je čak zamislio sa mnom s jednom pjesmom poći i na Sanremo. Kod njega u Zgrebu smo tu pjesmu i uvježbavali. Imao je jedan bijeli klavir na kojem smo vježbali i imali smo planove. No, dogodilo se što se dogodilo. Govorio je “Kad umrem, pjevat će mi Bepo na grobu”. I to se i dogodilo. Na Mirogoju sam pjevao pred trideset tisuća ljudi, no, izdržao sam.
Što se pak tiče nagrada, očekivanja nema.
– Nagrade mi više ne predstavljaju toliki značaj. U ovim vremenima bio više trzao, a vjerujem i mnogi drugi, da je glavna nagrada deset tisuća kuna (smijeh). Doma imam nagrada, ni sam im više ne znam broj. Neka sada nagrade dobivaju mlađi. Meni je samo bitno da dobro izvedem pjesmu i to je to, poručio je Bepo.
Irena JURJEVIĆ




 
 


Kad si otišla ti


Kad si otišla ti
Tad su došle jeseni
Prošla su ljeta
Sva tuga svijeta
Sad živi u meni
 
Kad si otišla ti
Kad život nas rastavi
Samo je more znalo za tajnu
Skrivene ljubavi