Otkriveni ostaci dviju crkava – jedna je sagrađena unutar druge

Nakon četiri opsežne kampanje istraživanja, nedavno su u potpunosti završeni konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima crkava na arheološkom lokalitetu Vir – Smratina. Prema riječima doc. dr. sc. Tomislava Fabijanića s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, bilo je to prvo sustavno arheološko istraživanje ikada obavljeno na otoku Viru.
– I prije istraživanja bilo je indicija da se na položaju Smratine nalazi arheološki lokalitet. Vlasnici terena i mještani Vira spominju grobove na koje se nailazilo tijekom obrade zemlje, a sam toponim Smratina povezuju sa smrću. Međutim, upravo je naziv lokaliteta ukazao na moguće postojanje nekog sakralnog objekta, što je pretpostavio i Ive Bašić u svojoj opsežnoj monografiji o otoku Viru. Naziv Smratina zapravo bi se trebao povezati sa sv. Martinom, vrlo popularnim kršćanskim svecem koji je živio u 4. stoljeću, a bio je biskup grada Toursa u nekadašnjoj rimskoj provinciji Galiji, tj. današnjoj Francuskoj. Njegov je kult vrlo rasprostranjen i u cijeloj Hrvatskoj, a često se javlja kao titular ranokršćanskih i/ili srednjovjekovnih objekata, objašnjava dr. Fabijanić.
A da se na terenu uistinu nalazi crkva, utvrdio je Mate Radović, još kao student prije 15-ak godina, što su potvrdili i tadašnji kustosi Arheološkog muzeja Zadar Radomir Jurić i pokojni dr. Zdenko Brusić. Ipak, dodaje, prva su istraživanja započela tek 2013. zahvaljujući razumijevanju vlasnika zemljišta i Općine Vir, najzaslužnije za uspješno provođenje projekta, koji može biti tek kotačić u promjeni imidža otoka bogatog i kulturno-povijesnom te arheološkom baštinom, još uvijek neprepoznatom u široj javnosti, ali i među stručnjacima.
– Prije istraživanja na terenu se uočavalo omanje uzvišenje koje očito nije bilo prirodnog postanka. Također, bio je vidljiv i mali dio polukružnog zida, u kojemu nije bilo teško prepoznati ostatak zida apside neke do tada nepoznate crkve. Zanimljivo je da se crkva na tom lokalitetu ne spominje ne samo u znanstvenoj literaturi, nego i u povijesnim dokumentima, čak niti kao ruševina. Istraživanja su započela upravo od vidljive apside, za koju se pokazalo da pripada jednoj manjoj longitudinalnoj, jednobrodnoj crkvi, koju preliminarno možemo datirati u razdoblje predromanike ili romanike. Njezina je unutrašnjost kontraforima podijeljena u tri traveja. Imala je bačvasti svod, a otkriveni su i ostaci podnice. Međutim, pravo je iznenađenje bilo otkriće da je ta crkva u potpunosti sagrađena unutar starije crkve puno većih gabarita. Ta starija crkva ima apsidu koja je iznutra polukružna, a izvana poligonalna, što jasno ukazuje na ranokršćansko porijeklo, najvjerojatnije na 6. stoljeće kao vrijeme njenog nastanka. Takav, vrlo specifičan način oblikovanja apside pokazuju i istovremene crkve sv. Marije u Ninu (danas nepostojeće), sv. Bartolomeja u Galovcu, sv. Ivana u Vlašićima, ali i katekumeneion zadarske katedrale. Ova je crkva imala i dvije bočne prostorije sa sjeverne strane. Po svemu sudeći, starija crkva ima više faza gradnje. U prvoj nastaje sama crkva s jednom bočnom prostorijom, zatim se dograđuje još jedna prostorija sa sjeverne strane, a crkva dobiva i predprostor, tzv. narteks, da bi se u posljednjoj građevinskoj fazi dogradio i egzonarteks (natkriveno predvorje crkve), možda u obliku trijema. Do kada je točno ta crkva bila korištena, teško je u ovom trenutku reći. Velik dio istovremenih crkava propada na razmeđi antike i srednjeg vijeka, a dio ih je uništen u provalama Avara i Slavena u 7. stoljeću. U svakom slučaju, od građe ove crkve u razdoblju predromanike ili romanike sagrađena je manja crkva, pri čemu su se graditelji obilato koristili i dijelovima ranokršćanskog kamenog crkvenog namještaja, kojih ima mnoštvo u zidovima mlađe crkve, otkriva dr. Fabijanić te dodaje kako je na lokalitetu dosad istraženo 17 grobova.
Uz mlađu crkvu, tj. uz srednjovjekovno razdoblje, može ih se povezati sedam. Svi su bili pojedinačni i bez ikakvih nalaza. Ranokršćanskom razdoblju pripada deset grobova, a posebno se ističu vrlo kvalitetno zidane grobnice u narteksu crkve, koji je tako dobio memorijalnu namjenu.