Gerilske kampanje civilnog društva

Deset godina u Zadru se održavaju Eko dani Prirodoslovno – grafičke škole i svake godine zanimljivim aktivnostima na zadarskim ulicama bude ekološku svijest – biciklijada, glazba i promotivni štandovi na ulicama, traka duž Kalelarge za ispisivanje poruka… Ipak, najveću pozornost privlači njihova akcija koju provode na Dan planeta Zemlje “Zagrlimo Zemlju” pod geslom “Za(dar) Zemlji”

U dvadeset godina dugoočekivane demokracije koja je uslijedila nakon godina totalitarnih režima, dokle smo došli u procesu demokratizacije društva – do slobode govora, djelovanja civilnog društva, drugim riječima do vladavine naroda? Godinama su Hrvati bili pod nečijim upravljanjem i kad su ostali prepušteni sami sebi, sudeći po trenutnoj situaciji, nisu se baš najbolje snašli. No društveni poreci se mogu mijenjati preko noći, ali ljudski mentalitet ne. Zato se može reći da je Hrvatska još uvijek zemlja u tranziciji koja demokraciju još “vježba”.
Okrugli stolovi, radionice, seminari
Sam pojam demokracije počiva na tome da sve odluke u jednoj državi izravno ili neizravno donosi većina građana kroz izbore. Na dan izbora građani zaista uzimaju stvar u svoje ruke i odlučuju tko će zastupati njihove želje. Šteta je zapravo da samo pola broja od ukupnog birača iskoristi to pravo. U Hrvatskoj je na izbore u deset izbornih jedinica, u dijaspori i izbornoj jedinici nacionalnih manjina izašlo ukupno 54 posto birača. Iako nešto manji nego na prošlim izborim, odaziv je ipak u granicama demokratskih zemalja.
U “vježbanju demokracije” sudjeluju svi – od političkih struktura, javnosti, medija do pojedinaca entuzijasta, a veliku ulogu je preuzelo i civilno društvo koje sve više jača. Izgubivši vjeru u politiku i sustav, većina ljudi će bolje reagirati na poruku koja dolazi upravo od nevladinih udruga. Nije bitno samo što se govori, već tko govori. Ali vrlo je bitno i kako.
Nasuprot okruglim stolovima, radionicama, predavanjima i seminarima, koji često ne dobivaju pozornost šire publike, neobične ideje i efekt iznenađenja zaintrigirat će ljude da prime važnu poruku. Daleko od toga da ozbiljne studije, predavanja i ostali potezi institucija i udruga nisu potrebni, ali u kombinaciji s ovakvim privlačenjem pozornosti, zasigurno su djelotvorniji u slanju neke poruke za opće dobro.
Moglo bi se to usporediti s gerila marketingom, pojmom brzog, šokantnog, djelotvornog i jeftinog, svakako, nekonvencionalnog marketinga. Sjetimo se samo akcije jedne telekomunikacijske mreže “Balone na balkone”. Nagradnom igrom ljudi su potaknuti da na svoje balkone objese ružičaste balone i na taj su način pročelja mnogobrojnih privatnih zgrada postala besplatan marketinški prostor te tvrtke.
Kad je nešto zaista neobično i zanimljivo, to će još prenijeti mediji i tako “darovati” reklamu organizatoru. Domišljato, jeftino, a djelotvorno. Taj marketing koristi ulicu, neobičnost, iznenađenje, ostavlja snažnu poruku, a ne troši puno novca.
To je upravo ono što treba neprofitnim, nevladinim organizacijama čije poruke imaju puno veću težinu od reklamiranja i prodaje nekog proizvoda.
Civilno društvo u svijetu već se neko vrijeme koristi gerilskim kampanjama. Jedna od uspješnijih u tome je Udruga za zaštitu životinja Peta koja zahvaljujući samo jednom plakatu puni naslovnice diljem svijeta. Radi se o plakatu gole osobe iz showbussinessa koja promovira nenošenje krzna. Iako ovu strategiju Peta primjenjuje već 15 godina, samo nedavna kampanja je rezultirala povećanjem broja članova za 800 tisuća i s 50 tisuća posjeta njihovim web stranicama na tjedan!
I u Hrvatskoj se civilno društvo sve više koristi gerilom.
Nedavno je tako udruga “Difrakcija” u Zagrebu na Trgu kralja Tomislava postavila 1.250 bijelih kartonskih silueta. Mnogim prolaznicima isprva nije bilo jasno što se događa, ali neobične siluete na javnoj površini probudile su njihovu znatiželju. Ubrzo su saznali da se radi o pozivu građanima da postanu bivši pušači i to pod imenom kampanje “Bivše i bivši – prekid koji se pamti”. Udruga je usput upozorila da na godinu od izravnih posljedica pušenja umre oko 10.000 ljudi, a samo u Zagrebu 2.500 osoba. Da su samo objavljene ove brojke, došle bi do puno manjeg broja ljudi, a i siluete koje simboliziraju prave osobe zasigurno su pojačale dojam o ozbiljnosti ove ovisnosti.
Gerilom su se počele koristiti i lokalne vlasti pa je nedavno na jednom drugom zagrebačkom trgu osvanuo veliki cvjetni konj. Gradske vlasti su njime željele privući pozornost na svoje “probne balone” kojima ispituju mogućnosti preuređenja Cvjetnog trga. Kraj konja je postavljen sandučić u koji bi građani trebali ubaciti svoje prijedloge.
Ništa manje atraktivni nisu ni zadarski primjeri. Deset godina u Zadru se održavaju Eko dani Prirodoslovno – grafičke škole i svake godine zanimljivim aktivnostima na zadarskim ulicama bude ekološku svijest – biciklijada, glazba i promotivni štandovi na ulicama, traka duž Kalelarge za ispisivanje poruka… Ipak, najveću pozornost privlači njihova akcija koju provode na Dan planeta Zemlje “Zagrlimo Zemlju” pod geslom “Za(dar) Zemlji”. Ljudskim lancem mnoštvo ljudi napravi zatvoreni krug oko Poluotoka i njihov zagrljaj grada simbolizira ljubav prema Zemlji. Osim toga, kako kaže predsjednik organizacijskog odbora Eko dana Edo Končurat, cilj je pokazati da se samo zajedničkim akcijama mogu rješavati globalni problemi.
Društvo izgubilo dostojanstvo
– U lancu dužine od oko 2.5 kilometara za ruke se drži oko 3.000 ljudi i to mahom osnovnoškolci, srednjoškolci, studenti. Na mladima svijet ostaje i oni su ti koji će dalje nositi “zelene” ideje. Njima to bude jako atraktivno, a i sudjelovanjem je edukativni učinak puno bolji, nego samim promatranjem. Tako da se sudionici osvješćuju kroz samu organizaciju te akcije. Zato želimo proširiti bazu i tako poslati poruku do što većeg broja ljudi, govori Končurat.
U Eko danima se održavaju i ozbiljna stručna predavanja i okrugli stolovi, ali na njih dođe svega petnaestak ljudi. Končurat govori da je akcija “Zagrlimo Zemlju” uspješnija jer je direktno uključeno više ljudi, a i zbog atraktivnosti akciju i njenu poruku prenesu brojni mediji. No u ovakvom društvenom djelovanju najbolja je, ističe Končurat, kombinacija populizma i stručnosti.
No, možda i najveći stručnjak za ovakve istupe je Zadranin Enio Meštrović, predsjednik KUD-a Bleke i konji, koji nas sa svakim novim “performansom” iznenađuje. No njegove poruke nisu tako neozbiljne kako bi se mogle činiti.
Jedan od performansa je bio “Pomalo” kad je Meštrović na Poluotoku u jednom kafiću dugotrajno uživao u velikoj porciji brudeta. Bio je to njegov osvrt na brzi ritam života koji nas tjera prodati dušu zbog karijere i novca.
Paralelno s gay prideom u Splitu, Meštrović je u Zadru organizirao “Hetero pride”. Ne, kako je tada rekao, da bi provocirao homoseksulace, već da pokaže da je “u doba trećeg tisućljeća, kada je novac jedini bog na ovom svijetu i kada se uspjeh i smisao života promatraju isključivo kroz prizmu karijere, sretan i ponosan što je uspio sačuvati svoju obitelj i brak”.
Prilikom performansa “Hrvatsko proljeće (40 godina poslije)” na improviziranoj splavi, Meštrović je poveo svog psa i gotovo gol i bos otisnuo se na pučinu. Iznemoglog lica i umornog tijela Meštrović je tako plutao neko vrijeme, simbolizirajući realno stanje hrvatskog društva 40 godina poslije Hrvatskog proljeća.
Meštrović je u mnogo prilika s ostalim “blekama i konjima” upozorio na probleme današnjice, posebno stavljajući naglasak na poremećeni sustav vrijednosti kapitalističkog društva. U njegovim istupima prvo mu je bitno, kako kaže, da nikog ne uvrijedi, onda da ljude potakne na razmišljanje. A sretan je ako ih još uspije i nasmijati.
– Moji istupi su nesvakidašnji, tako da uspijem privući pozornost na poruku koju želim poslati. Ali danas je teško ljude potaknuti na razmišljanje. Netko ukrade milijune, netko nekog ubije… ništa više ljude ne iznenađuje. Na moje nastupe reagiraju uglavnom tako da mi kažu da nisam normalan. A meni je i drago kad mi to kažu jer mi se ne sviđa današnje poimanje normalnog, govori Meštrović.
Društvo je, kako dodaje Meštrović, izgubilo dostojanstvo i svijest.
“Potrubi za pad HDZ-a”
– Ovo društvo je spokojno u beznađu. To je klinička slika bolesnika koja baš i ne obećava. Zato me zadovoljava ovo što radim jer smatram da sam nešto pridonio. Smatram da je ovaj život preveliki dar od Boga da bih ga samo odradio, usput proživio, već sam svaki dan zahvalan. Upravo iz zahvalnosti želim nešto pridonijeti, želim dignuti stvari u društvu na višu stepenicu, prenijeti svojoj djeci osjećaj da smo društvena bića i da moramo jedni drugima pomagati tako da jednog dana oni podižu stvari na još višu stepenicu, ističe Meštrović.
Nekad ti neobični istupi prijeđu granicu, pa je tako jedna zadarska umjetnica u Splitu 40 minuta povraćala uz pjesmu Miše Kovača. Nekad su i neuspješni. Na primjer, prvi zadarski falshmob (grupa ljudi koja u javnosti izvede neku neobičnu akciju) koji su organizirali studenti je – propao.
Mnogi primjeri pokazuju da za neke vrste demokratičnog djelovanja većina Hrvata jednostavno nije spremna. Iako nije baš kao u doba komunizma, mnogi još uvijek smatraju da im je sloboda govora itekako ograničena.
Tako su ispred središnjice HDZ-a u Zagrebu na Trgu žrtava fašizma Društvena mreža građana i Građanska akcija nedavno organizirale zanimljivu akciju. Uz transparente “Potrubi za pad HDZ-a” u samo dvadesetak minuta su dobili glasno odgovaranje brojnih nezadovoljnih građana koji onuda prolaze. Ipak, sudionici prosvjeda bili su pod maskama, govoreći da još uvijek žive u državi u kojoj se ne može, bez posljedica, reći ono što se misli.
Na veliko neodobravanje naišli su hrvatski homoseksualci koji se već niz godina paradama bore za svoja prava. Često su to više parade policajaca, nego homoseksualaca, što samo govori o tome kolika im je zaštita potrebna. Gay pride u Splitu je završio premlaćivanjem sudionika na sramotu počinitelja. Ipak, smatra se da to sve nije bilo uzalud već da se na taj način poslala duboka poruka, ne samo borbe za prava homoseksualca, već i borbe protiv nasilja.
U procesu demokratizacije Hrvatska je još možda najdalje došla u području radničkih prosvjeda, ali to je sigurno požurila ekonomska kriza pa u očaju ljudi nemaju drugog izbora. Uglavnom prosvjeduju tek kad zaista nema druge, a tad već može biti kasno. Inovativnost se i ovdje pokazala učinkovitom – traktori na cesti, štrajkanje glađu, “Vladin logor”…
Radilo se o radničkim pravima, ekologiji, prevenciji ovisnosti ili nasilja, borbi za ljudska prava ili bilo kojem drugom opće dobrom cilju, civilna društva u njima imaju veliku ulogu, a zajedničke neobične akcije mogu značiti jako puno.