Pošteni lički profesor

(NE)SPRETNA IZJAVA BIVŠE MINISTRICE
HTV je u svome Dnevniku negativno ocijenio izjavu bivše ministrice turizma Pave Župan Rusković o tome kako australski i novozelandski turisti koji prave svinjarije po Dubrovniku nisu dobrodošli i kako ih treba sankcionirati. Kao, ta izjava je skandalozna, odjeknula je po cijelom svijetu i sada se svi zgražaju. Mo’š mislit. A zgražam se i ja i to zato što se Pavu uopće i proziva, jer je ona potpuno u pravu. Što će nam ti divljaci koji pijani prave gluposti i nerede i smetaju ozbiljnim turistima? Ne’š ti što će njihov nedolazak zeznuti dubrovački turizam. Neka ostanu tamo odakle su i neka tamo prave gluposti, a nas neka ostave na miru. Imamo dosta i svojih kretena i ne trebaju nam još i uvozni.
“ASFALTE, O ASFALTE”
U emisiji “Misija: Zajedno” govorilo se o “slučaju” profesora Ante Kovača koji je stekao opće simpatije javnosti proplakavši pred kamerama u čuvenom prilogu o svečanom otvaranju školskog okretišta. Vidjeli smo lijepi prilog u kojem je djevojčica čitala svoj namjenski sastav na temu “Asfalte, o asfalte” gdje se “zahvaljuje našoj ravnateljici što je odlučila dopustiti gradnju okretišta”. Pazite ovaj izraz “odlučila dopustiti”. Telefonski se javio i profesor Ante koji nam je rekao kako se u Korenici živi i kako “imaju i jedan semafor na kojem je doduše uvijek samo žuto svjetlo” i po svemu se vidi da je čovjek genijalac. Ali, prikazan nam je i prilog iz emisije “Hrvatska uživo” u kojem se jedan glumac na sličan ironičan način sprdači s otvaranjem Bandićevog “zahoda od milijun i pol kuna” gdje saznajemo da je “Hrvatska mala zemlja za veliko sr…”. Ovo “sr…” nije srce. Dakle, prilog jednako zanimljiv, ali ne i jednako medijski popraćen, a što je najzanimljivije, prilog je star čak 2,5 godine. Hm…. A kada govorimo o profesoru moram skrenuti pažnju na jednu vrlo bitnu stvar koju smo mogli vidjeti. Naime, ja o ljudskom poštenju dijelom donosim zaključke i na osnovu automobila kojeg osoba ima. Ovaj naš profesor vozi golfa starog najmanje 20-tak godina, dakle starijeg čak i od moga fiata una. Pametnome dosta.
NAJNESRETNIJI ČOVJEK U JAPANU
Kladim se na niste znali tko je Tsutomu Yamaguchi koji je umro u 93. godini. Naravno da niste. To vam je najnesretniji čovjek u Japanu. A zašto? E, ovako kažu ovi u “Tv-kalendaru”: Yamaguchi je u ljeto 1945. iz rodnog Nagasakija bio u poslovnom posjetu Hirošimi, gdje ga je zateklo, pogađate već, aktiviranje prve atomske bombe i to tri kilometra od epicentra. Kada su mu nakon par dana malo skrpali ozljede, odlučili su ga poslati nazad u njegov Nagasaki da se tamo u miru oporavlja. Koliko je mira za oporavljanje imao vjerojatno već zaključujete i sami, tako da je nesretni Yamaguchi postao jedini čovjek na svijetu koji je bio u svakom gradu na zemlji nad kojim je eksplodirala A-bomba. I ovaj put je bio na tri km od epicentra, samo što ovaj put nije ni ozljeđen. E to se zove sreća u nesreći. Najsmješnije je to što ovi navode da je bio pristalica nuklearnog razoružanja. A što bi drugo trebao biti čovjek koji je preživio dvije atomske bombe?
PSIHOLOŠKA BARIJERA ZA JEDNOSTAVNIJE PSIHE
Upravo je zanimljivo koliko se često mjenja cijena goriva. Svaki čas u vijestima saznajemo da je poskupilo za desetak lipa ili pojeftinilo za 3 lipe, a kao najvažnije je da ne pređe “psihološku barijeru” od deset kuna. Ne kažu što će se dogoditi ako se ta granica prijeđe, ali očigledno nešto strašno, neki raspad sistema, pad vlade, ili nešto još gore. U stvari sjećam se, kao kroz maglu, da se svojedobno spominjala neka psihološka barijera od 8 kuna, pa od 9 kuna… U stvari, sve su to gluposti. Na svjetskom tržištu cijena nafte skoči za dva dolara po barelu i kod nas naravno odmah za deset lipa. Problem je u tome što kada na istom tom tržištu cijena padne za deset dolara kod nas ne pada ravnomjerno nego opet za one dvije lipe i tako, malo po malo…
RJEŠENJE NAFTNE KRIZE
Što će biti ako dođe do neke krize sa Iranom strah me je i pomisliti jer će onda cijena skakati i po nekoliko puta. I sada, ovi na televiziji anketiraju ljude koji liju sebi gorivo (da, sami sebi jer je to sada pravilo da pumpaši sjede u toplome i rade posao prodavačica u samoposlugama, dok mi petljamo s crijevima) i koji nešto nariču, kako je ovih deset lipa poslupljenja nešto grozno i neizdrživo. Prvo, tih deset lipa je na puni rezervar otprilike desetak kuna razlike i nisu mi jasni oni koji u deset navečer jure na pumpu s obzirom da će samim pomicanjem vozila potrošiti pola te uštede (ovisno koliko je pumpa udaljena). Drugo, ovaj se narod uzobijestio, voze se po jedan u autu, voze se za svaku glupost, mladi i zdravi ljudi (mislim tjelesno zdravi, jer u glavi je bolestan svaki drugi) ni po cijenu života ne bi prošetali koji kilometar, a o vožnji na bicikli da i ne govorimo. Da se mene pita, svatko bi dobio pravo na kupovinu određene količine po normalnoj cijeni, a preko toga po deseterostrukoj, pa se ti moj golube vozi, ako ćeš do sudnjeg dana.
[email protected]