Nikakve koristi od polovnih stranaca

Netko će reći da se ne mogu razvijati igrači i ganjati rezultat istovremeno. Krivo. Pogledajte Vujoševića i njegov rad i rezultat. Nositelji igre imaju 22-23 godine. U zadnje dvije sezone dva naslova Jadranske lige i tri nastupa u Top 16. Budžet? Prava sitnica – objašnjava Kovačić

Jedan od zanimljivijih suradnika, pogotovo kada se razgovara o košarci je bivši košarkaš Zadra Emilio Kovačić. Odlični centar koji je u svojoj karijeri nastupao za Zadar, Cibonu i Zrinjevac, a također je svoju košarkašku karijeru odrađivao u ljubljanskoj Olimpiji te u Skipperu iz Bologne, a jedan od ključnih dijelova karijere, nekad zvani “Air Emilio” odradio je na američkoj sveučilišnoj košarci.
– Već sam 1987., s 19 godina, otišao u Ameriku. Situacija u Zadru nije bila dobra, ne za mene. Nisam mogao onda igrati u prvoj ekipi Zadra, tako da sam bio primoran, ili sjediti na klupi, ili otići. Amerika je bila taj izbor, iako je to tada bio put u nepoznato. Otišao sam i tamo ostao pet godina, igrao četiri i prezadovoljan se vratio u Europu. Igrao sam u Arizona Stateu, a imao sam sreću da sam kroz karijeru prolazio gradove koji su zaljubljeni u košarku. Ljubljana, Bologna te Zadar. Posebno iskustvo bilo je u Bologni, u kojoj su ljudi potpuno zaluđeni košarkom, a grad je podijeljen između dva kluba, Virtusu i Fortituda. Znam reći da je to kao da imate Zadar i Cibonu u istom gradu. Tamo bih proveo i više godina, no bio sam pri kraju karijere, a i ozljede su učinile svoje – kazao je Emilio Kovačić, koji je nakon završetka igračke karijere i dalje ostao vezan uz košarku. Osim toga što, s obitelji, vodi fitness centar Allstar, u sklopu kojega ima i školu košarke, Kovačić je i generalni direktor u Europi tvrtke Synergy Sports Technology, firme koja klubovima pruža usluge scoutinga upotrebljavajući modernu tehnologiju.
– Nažalost, u posljednjih 18 mjeseci, baš radi rada u Synergyu koji me je doslovno progutao, teško sam stizao raditi s djecom, no sada ipak pronađem vremena. Rad s mladima i djecom je čisto zadovoljstvo i moje trenerske ambicije tu i završavaju. Škola košarke radi u sklopu fitness centra, tako da nismo financirani od grada kao druge škole, stoga radimo bez profita. Filozofija naše škole košarke je da djeci približimo taj sport kroz rad u malim grupama što limitira broj polaznika. Smatram da je bolje da su djeca u dvorani nego na ulici. Zadar je meni dao mnogo i ja sam njemu, a rad s djecom vidim kao vraćanje nečega što su meni dali veliki košarkaški radnici Učo Pulanić i Slavko Trninić.
Kako ste u zadnje vrijeme ipak nešto više vremena proboravili u Hrvatskoj, koliko ste stigli pratiti Svjetsko prvenstvo u rukometu?
– Nažalost, radi posla sam stigao pogledati samo finale.  Velika majstorija francuskog trenera i kilavo suđenje našima su uzeli zlato.
Napokon moderni trener
Mislite da je to srebro uspjeh ili neuspjeh, s obzirom da se prvenstvo igralo u Hrvatskoj?
– Ne treba srebru medalju smatrati neuspjehom. Ipak naša reprezentacija nije nadmoćna u odnosu na Francusku. Nemam što drugo reći nego čestitati našim reprezentativcima na osvajanju srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu.
Naravno da je Kovačić bio mnogo razgovorljiviji što se tiče druge reprezentacije, one košarkaške. Za početak je komentirao odlazak na Olimpijske igre.
– Rezultati i plasman na Olimpijske igre su zasigurno veliko osvježenje nakon svih ovih godina čemera. Napokon se napravilo nešto kako treba.
Jasmin Repeša?
– Ovo je pravi primjer koliko stručan trener može značiti jednoj momčadi, koja je po talentu bila inferiornija selekcijama koje smo imali 90-ih godina, a koje su na terenu izgledale jadno, jer su bile vođene od strane ljudi koje je pregazilo vrijeme.
Znači da je pomak vidljiv?
– Definitivno. Pomak je u tome što je Repeša donio sa sobom pobjednički mentalitet i ono najvažnije – dobio autoritet kod igrača prvenstveno na račun svojega znanja što je bilo ključno. Hrvatska reprezentacija je prvenstveno radna momčad, u kojoj je samo Zoran Planinić došao kao igrač s velikom minutažom iz velike europske momčadi. Što je najvažnije, nastupili su na velikom natjecanju nakon dugo vremena i na njemu su izgledali dobro do susreta sa Španjolcima. Protiv Španjolaca ipak se nije moglo, budući da su naši imali loš dan, a njihova superiorna kvaliteta je potpuna došla do izražaja.
Novac usmjeriti prema mladim trenerima i igračima
Koliku perspektivu u ovom trenutku ima hrvatska košarka?
 – Naša košarka imat će perspektivu onog trenutka kada se prestane kupovati veliki broj stranaca i kada se taj novac uloži u proizvodnju domaćih igrača. Kupnja igrača je kratkoročno lakši način dolaženja do rezultata, no hrvatski klubovi nemaju 4-5 milijuna eura, koliko treba da klub sa strancima igra Euroligu i da pri tom ne bude vreća za napucavanje. Najbolji primjer tome je Jadranska liga, u kojoj su većinu titula osvojile srpske momčadi koje igraju s jednim ili nijednim strancem.
Pratite li Zadrane koji igraju u inozemstvu?
– Pratim Marka Popovića i Marka Banića i obojica igraju standardno dobro. Dobri su igrači, ali isto tako vrlo pozitivni karakteri. Puno su doprinijeli uspjehu reprezentacije.
Dotaknuli smo se i KK Zadra.
– Izrazito turbulentna sezona u kojoj smo vidjeli gotovo sve, od velikih partija protiv Partizana i Cibone pa do tragičnih izdanja protiv Heliosa i Vojvodine. Kontroverzije oko Ace i Becka, mijenjanje Garnetta i Dixona bez dovođenja alternativa. Nedolasci na trening i putovanja, radi kašnjenja novca, smjena trenera bez unaprijed dogovorene zamjene, “sigurni” dolazak Wrighta… Mislim da je to ipak previše za sezonu u kojoj je cilj Euroliga.
Može li se, unatoč turbulencijama, uhvatiti Euroliga?
– Dokle god se igra šanse postoje i stoga momčad treba imati bezrezervnu podršku. Istina, s ovakvim potresima svakih nekoliko dana te šanse sve su manje.
Kako komentirate trenutačno stanje u KK Zadar?
– Nažalost, stanje je loše jer svi imamo osjećaj kako uprava ne diše kao jedno tijelo, a kulminiralo je s kontroverzijama koje isplivavaju na površinu posljednjih tjedana. Mnogo je tu problema koji mogu Zadar koštati nastupa u Euroligi.
Zadru treba trener koji će razvijati mlade igrače
Koliko je opravdana smjena Ace Petrovića?
– Aco ima određenu kvalitetu i iskustvo i mislim da mu je bilo lijepo u Zadru. Dobar dio publike ga je volio i mislim da je uprava znala što dobiva kad ga je dovela. Pretpostavljam da je dobio otkaz zbog toga što je ekipa koju je on sastavljao imala loš pristup na gostovanjima. Uz magnetizirajuću teatralnost i elokventnost koju Aco nosi u sebi, on, po mom mišljenju, nije trener koji može i želi stvarati igrače, a smatram kako Zadru treba trener koji će razvijati mlade igrače, kao što je lani trebalo Juru Lalića razviti u dominantnog igrača, a on je sezonu proveo na klupi. Umjesto da je završio na NBA draftu, klub ga je za sitne novce prodao u Belgiju, gdje trune u ligi koja ne priznaje visoke igrače. Ovo ne govorim bez veze, jer znam da je bio na nišanu NBA skauta koji su ovdje dolazili gledati Antu Tomića, a otkrili bi Juru Lalića. Netko će reći da se ne mogu razvijati igrači i ganjati rezultat istovremeno. Krivo. Pogledajte Vujoševića i njegov rad i rezultat. Nositelji igre su njihovi domaći igrači i imaju 22-23 godine. U zadnje dvije sezone dva naslova Jadranske lige i tri nastupa u Top 16.  Budžet? Prava sitnica! Znači da se može! Aco će sigurno negdje raditi dogodine, a je li opravdano maknut, zna Uprava kluba.
 Ima li u Zadru dovoljno perspektive, što se tiče mladih igrača i koliko je klub uopće spreman za nastup u Euroligi?
– Odgovor je isti kao i prije. Ograničenje broja stranaca. Stop s kupnjom polovnih stranaca. Idemo preusmjeriti financije u razvitak mladih igrača i trenera. Zadar treba proizvoditi igrače, a stranci u klubu trebaju pomoći toj ideji. Konkretno, domaći mladi igrač kroz trening i utakmice može puno naučiti od kvalitetnog stranca. U bližoj budućnosti Zadar će, nažalost, morati imati strance, jer je rad s mladima zapušten. Problem kod Amerikanaca je taj da su osjetljivi na kašnjenje novca. Dolaze iz društva gdje je pisana riječ zakon i naučeni su da poštuju ugovore. U trenu kada klub nema novca da na vrijeme izvrši ugovorenu uplatu dolazi do konflikta koji nikad nije ugodan i ponekad završava otkazom, sudskim tužbama i slično.

 NA KORAK OD NBA

Manje poznato je da je Kovačić bio na korak od NBA lige.
– Nakon što sam posljednje dvije sveučilišne sezone odradio u dresu Biola universitia u Los Angelesu, gdje sam imao odličnu statistiku od 20-ak koševa i deset skokova po utakmici, dobio sam poziv iz kampa Phoenixa. Tamo sam odradio i ljetnu ligu, što mi je dalo veliku dozu samopouzdanja i vjeru da se mogu baviti profesionalnom košarkom. No, tada nisam bio dovoljno kvalitetan za NBA ligu. U to vrijeme jako malo Europljana se nalazilo u tom natjecanju. Dražen Petrović i Sabonis su tek nekoliko godina bili tamo. Odlazak u NBA mi je ostao san. Druga neostvarena želja su Olimpijske igre – objašnjava Kovačić.

 SYNERGY SPORTS TECHNOLOGY

Što je Synergy Sports Technology?
– Synergy je najnapredniji scouting program na svijetu, a koriste ga 27 NBA, 30 college i 25 europskih momčadi. Obavljam dužnost rukovoditelja Synergy Europe. Osim klubova synergy koriste broadcasting tvrtke, a postoje i dodatni ugovori, kao recimo s kompjutorskim igricama, poput “NBA Live 09”, za koje se također koristio synergy program – objasnio je Kovačić svoj posao u jednoj od najvećih svjetskih tvrtki za košarkaški scouting. U svom poslu Kovačić komunicira s najpoznatijim imenima u svijetu košarke, a manje-više sve najjače svjetske momčadi već imaju ugovor sa Synegryjem. Baš je nedavno Ettore Messina, trener CSKA, prvaka Europe, izjavio da nikada prije nije mogao primiti toliko duboku analizu momčadi, kao pomoću tog programa, s kojim se pripremao za prošlogodišnji Final Four. Zanimljivo je da je baš prvi Kovačićev posao bio ugovor s CSKA.

 PONOSAN NA DVORANU

Zadar je, nakon dugo vremena čekanja, dobio novu dvoranu. Žalite li što niste mogli igrati u Dvorani Krešimir Ćosić.
– Dvorana je prekrasna i gušt je biti u njoj, bilo da je prazna ili puna. Pravo bogatstvo su četiri pomoćne dvorane koje obavezuju na rad s mladima. Gradnja dvorane je velika stvar i ovom gradu predstavlja veliki kapital. Nisam imao priliku kao igrač Zadra nastupiti u njoj, ali ponosan sam kada je mogu pokazati svojim prijateljima izvana i poslovnim poznanicima.

 CENTRI

Mladi centri u Zadru? Jure Lalić je u Belgiji, Marino Šarlija, s kojime ste radili individualno, dobro igra u Boriku.
– Ima dobrih momaka, no s njima treba raditi i davati im priliku. Juru sam već spomenuo i ta priča je mogla imati drukčiji kraj. Marino je simpatičan momak, s kojime sam uživao raditi, iako je bilo dana kada bi sve išlo naopako. Držim da sam mu pomogao u nekim stvarima.