Nijemci su me prepoznali, u Zadru želim napasti novu titulu

Mjesec dana sam živio u Magdeburgu. Imao sam stan iznad dvorane i trenirao sam 5-6 sati svaki dan. Nijemci su me uzeli u svoj tim i s tim sam sam sebi dokazao da vrijedim i da mogu parirati svjetskom vrhu

Zadarski boksač Ivan Jukić nedavno je postao vlasnik vrijednog pojasa. U Berlinu je u studenom prošle godine svladao nakon 12 rundi domaćeg boksača Toma Reichea i osvojio naslov IBF East-West prvaka u srednjoj kategoriji.
– Ostvario mi se san – rekao je tada Jukić, koji je na taj način postao prvi Zadranin koji ima pojas u jednoj od četiri najjače svjetske federacije, a isto tako je prvi zadarski boksač koji je boksao 12 rundi u profesionalnom boksu.
Odličan je bio Jukić u meču karijere. Temeljito je lomio Reicheov otpor i u šestoj rundi sudac u ringu morao je odbrojavati dok se njemački srednjaš ustajao s poda. Nastavak meča pružao je Jukiću dovoljno prilike da nokautira Reichea, no nokaut se nije dogodio. O žestini Jukićevih napada svjedoči i ozljeda njegove šake, kao i to da je njemački boksač nakon dvoboja morao potražiti liječničku pomoć zbog krvarenja iz oba uha. Jukić je ostao bez devetog nokauta u karijeri, ali je i dalje neporažen u svojih 14 profesionalnih mečeva.
Tada je Zadranin najavio da bi mu se ovim uspjehom mogla otvoriti mnoga vrata. I to se počelo događati vrlo brzo.
– Nedugo nakon tog dvoboja prijatelj me je preporučio svjetskom prvaka Dejanu Zavecu, koji je član jednog od najjačih njemačkih profesionalnih timova. Ideja je bila da me Zajec odvede u Njemačku i da probam upasti u taj tim. To se činilo malo vjerojatno, ipak imam 31 godinu, a poznato je da u taj tim ulaze boksači od 20 do 22 godine, s kojima se onda može raditi idućih 15-ak godina – objašnjava Jukić, koji je u Sloveniji morao proći svojevrsnu audiciju kod Slovenca Zaveca.
– On je tražio da dođem u Ptuj i da s njim odradim nekoliko sparinga. Jednostavno morao me vidjeti. Ja sam sa svojim trenerom Vladom Božićem otišao sparingovati Zavecu, koji je najbolji slovenski borac, te Tomazsu Baradu. Nakon sparinga otvoreno su mi rekli da sam spreman napraviti veliki rezultat. Nakon toga otišao sam u Magdeburg, no ozlijedio sam ruku. Nakon nekoliko tjedana dobio sam poziv da dođem na sparing s europskim prvakom Denisom Simčićem u Maribor jer se tamo nalazio i glavni trener “SES teama” Dirk Dzemski.
Nakon sedam dana treninga u Mariboru Dzemski je odlučio da Jukić otiđe u Magdeburg na glavnu probu.
– Mjesec dana sam živio i trenirao u Magdeburgu. Imao sam stan iznad dvorane i trenirao sam 5-6 sati svaki dan. Nijemci su me uzeli u svoj tim i s tim sam sebi dokazao da vrijedim i da mogu parirati svjetskom vrhu.
No, Jukiću su se još neka vrata otvorila.
– Kada te jedan takav tim uzme sa 31-om godinom, dokaz je da vrijediš i nakon toga su mi se još neke pozitivne stvari otvorile. Sigurno da bez mog trenera Vlade Božića to ne bi bilo moguće. On me dignuo na jednu veću razinu. Mnogo mi pomažu i trener Ivan Rončević te kondicijski trener Davor Brkić s kojima trenutno i treniram.
Najveća želja za budućnost je zapravo vrlo jasna…
– Sve sam u karijeri napravio sam. I sam treniram 300 dana u godini. U Njemačoj sam vidio da fizički ne zaostajem ni za kim i to mi je bio dokaz da se radom sve može postići. Velika mi je želja organizirati vrhunsku boksačku priredbu ovdje u Zadru, gdje bih napao još neku veću titulu i na kojoj bih doveo nekoliko vrhunskih boksača u Zadar. Vjerujem da bi to bila najjača boksačka manifestacija u povijesti na ovim prostorima – kaže Jukić, koji napominje da bi se, uz adekvatnu podršku, u svibnju u dvorani Krešimira Ćosića mogao održati veliki boksački spektakl gdje bi uz, Jukićevu borbu, mogli vidjeti borbe i nekoliko vrhunskih boksača za velike titule.
– Priredbu će prenositi HTV, ali i njemački program SAT 1, što znači da bi milijuni gledatelja mogli vidjeti što se događa u Zadru, što će sigurno biti velika reklama za Zadar. Sve moje ambicije zapravo su vezane uz Zadar, jer bi želio u Zadru u budućnosti prenositi moja znanja na mlade boksače.