Apostolovski: U Intersparu nije bilo mobbinga nego seksualnog zlostavljanja

Djelatnica je imala jednu epizodu s nadređenim, što je prijavila poslodavcu. Kako poslodavac nije reagirao, tužila je još 2003. poslodavca na temelju 30. članka tadašnjeg Zakona o radu jer poslodavac nije napravio ništa da je zaštiti. Prekinula je s radom, no ostala je u radnom odnosu, primala plaću i čekala presudu, kojom je poslodavac prošli tjedan nepravomoćno osuđen i treba djelatnici platiti odštetu od 500.000 kuna
Prošli tjedan su na Općinskom sudu u Zadru donesene nepravomoćne presude Aleksandru Kneževiću, donedavnom voditelju zadarskog prodajnog centra Interspar i Šimi Striki, kućnom majstoru u istom prodajnom centru. Knežević je nepravomoćno osuđen na šest mjeseci zatvora zbog povrede dostojanstva i prava na rad Julije Baljak, a Strika na četiri mjeseca zatvora uz rok kušnje od dvije godine zbog bludnih radnji nad Ankicom Dragaš, također zaposlenicama Interspara. Poslije su se svi mediji u Hrvatskoj raspisali o ovom slučaju kao o povijesnoj presudi, prvoj presudi za mobbing u Hrvatskoj.
Mobbing ili seksualno zlostavljanje?
No po riječima Jadranke Apostolovski, predsjednice udruge Mobbing iz Zagreba, ovdje se ne radi o mobbingu.
– Slučajevi u zadarskom Intersparu su slučajevi klasičnog seksualnog uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja, a ne mobbing, zato jer djelatnicama nije raskinut ugovor s poslodavcem već su se mogle vratiti na posao nakon bolovanja. Mobbing je oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna ili skupina osoba sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta, rekla je Apostolovski.
U udruzi Mobbing tvrde da se radi o mobbingu ako se takve aktivnosti odvijaju najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci te da su vrste mobbinga okomiti, dakle u odnosu nadređeni – podređeni, ili čak i obrnuto, te vodoravni mobbing koji se odvija između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici. U svakom slučaju, ističe Apostolovski, ne može se nazvati mobbingom ako se ne dokaže da je krajnja namjera zlostavljača tj. mobbera bila prekid ugovora za žrtvu.
– Upravo je zato mobbing vrlo teško dokazati. Ne postoji seksualni, ni radni mobbing. Još je osamdesetih godina Heinz Leymann postavio točno značenje tog pojma, a sad se mobbing brka s nekim drugim kaznenim djelima. U našim zakonima nigdje ni ne postoji riječ mobbing. Ipak je zakonski okvir u tom smislu dosta dobro uređeni. Imamo Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o radu te Zakon o suzbijanju diskriminacije, kazala je Apostolovski.
Vedran Uranija, sindikalni predstavnik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u Zadru, o pojmu mobbinga misli drugačije.
– Opće mišljenje ljudi, i u struci, i van nje, jest da ovdje jest riječ o mobbingu. Kako se i u praksi, u radu s ljudima, i u teoriji, komprativnim studijama mobbinga, bavim s ovim pitanjem, tvrdim da je uznemiravanje na radu samo u svrhu prekida radnog odnosa samo jedan vid mobbinga. Mobbing je i čisto iživljavanje radi iživljavanja. Da bi se uznemiravanje i zlostavljanje na radu nazvalo mobbingom, mora biti sistematsko, to jest trajati najmanje šest mjeseci. Ipak, u našim zakonima se za mobbing koriste pravni supstituti i to najčešće povreda prava radnika, bludne radnje ili zlouporaba položaja, kazao je Uranija.
Bez obzira na neslaganje oko značenja pojma mobbinga, sve se organizacije, kojih se to pitanje tiče, na sve načine pokušavaju izboriti protiv uznemiravanja i zlostavljanja na radu.
Kako dodaje Apostolovski, radna skupina u udruge Mobbing je 2007. godine izradila Nacrt prijedloga zakona o spriječavanju zlostavljanja na radu koji je preuzeo Klub saborskih zastupnika SDP-a te proslijedio u saborsku proceduru.
– Nacrt je odbačen zato što je Vlada upravo organizirala svoju radnu skupinu za izradu takvog prijedloga zakona. Ja vjerujem da je odbačen samo zato što ga je predložila opozicija. Ali i u Vladinoj radnoj skupini ima članova udruge Mobbing pa vjerujem da će se uzeti u obzir barem neke stavke iz našeg prvotnog nacrta, ispričala je Apostolovski te dodala kako bi taj zakon trebao prije svega biti preventivan, ali i represivan. Ističe kako su i u Zakonu o suzbijanju diskriminacije kazne dosta velike.
Educirati zlostavljače, osnažiti žrtve
Bilo bi dobro, priča Apostolovski, kad bi sud imao ingerenciju da same zlostavljače pošalje na neku vrstu edukacije ili radionice koja bi im pomogla da se takvo ponašanje ne ponovi.
– Prošle godine smo se kao Udruga doregistrirali, to jest mijenjali smo statut kako bismo mogli raditi i sa zlostavljačima. Nažalost, nismo pronašli model po kojem bismo to mogli. Sa žrtvom možemo raditi na njezinom osnažavanju i podizanju samopouzdanja, ona će ojačati i otići, a on će naći novu žrtvu. Zato ih treba preventivno educirati, kazala je.
– Sretna sam što postoji sve više poduzeća koja su shvatila koliko je potrebno raditi na edukaciji, pa traže da naši stručnjaci dođu predavati djelatnicima. Također, radimo i na edukaciji sindikalnih povjerenika iz cijele Hrvatske, rekla je.
Udruga Mobbing je registrirana još 2004. u Zagrebu i tada je bila prva organizacija civilnog društva u regiji koja se bavi pitanjima mobbinga. Osim na području Hrvatske, djeluje i regionalno preko europskog projekta “Mreža za zdravlje i sigurnost na radu” koji se financira iz sredstava programa Europske unije IPA.
– Tako djelujemo i u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji i vidimo da je stanje svugdje jednako, kako god se mi zvali. A mobberi kao da su išli u istu “školu za mobbing”, svi imaju isti obrazac ponašanja, tvrdi Apostolovski.
“Uz mobbing svi puše”
Priča još kako je Udruga lani provodila projekt “Jačajmo najslabije karike u svijetu rada” sa sredstvima iz europskog programa PHARE.
– Tada se Vlada najviše bavila Zakonom o zabrani pušenja, što nas je inspiriralo za kampanju pod nazivom “Uz mobbing svi puše”. Htjeli smo time reći da ljudi koji doživljavaju mobbing imaju puno veće posljedice nego pušači, rekla je Apostolovski.
Prepričala je i slučaj uznemiravanja na radu koji je prošli tjedan dobio epilog na Općinskom sudu u Zagrebu.
– Djelatnica je imala jednu epizodu s nadređenim, što je prijavila poslodavcu. Kako poslodavac nije reagirao, tužila je još 2003. poslodavca na temelju 30. članka tadašnjeg Zakona o radu jer poslodavac nije napravio ništa da je zaštiti. Prekinula je s radom, no ostala je u radnom odnosu, primala plaću i čekala presudu, kojom je poslodavac prošli tjedan nepravomoćno osuđen i treba djelatnici platiti odštetu od 500.000 kuna. Sreća da je bila zaposlena u državnom poduzeću, jer teško da bi kod privatnika mogla iskoristiti svoja prava koja joj po zakonu pripadaju, kazala je Apostolovski te istaknula kako i ova presuda, bez obzira na to što je nepravomoćna, već ima povijesni značaj za Hrvatsku.
Otkrila je i da im se u Udrugu javljaju dosta teški slučajevi uznemiravanja na radu, čak i teškog seksualnog zlostavljanja, no da ipak postižu uspjehe u rješavanju ovog problema raznim projektima, edukacijom te podrškom i savjetovanjem sa žrtvama.
I Uranija kaže da presuda Kneževiću i Striki, iako nepravomoćna, već sad ima društveni značaj.
– Presuda šalje poruku zlostavljaču, a daje i poticaj žrtvi da mobbing prijavi. To dokazuju i brojne reakcije ljudi koji se nakon presude sve više raspituju na koji način procesuirati ili riješiti problem mobbinga. Osim toga, sudski postupak je vođen po svim zakonskim propisima i to u skladu s europskim standardima. I prije toga smo na različite načine pokušavali senzibilizirati, animirati i poticati zadarsku, a i hrvatsku javnost na rješavanje fenomena mobbinga, kazao je.
Europskim standardima se, kako priča Uranija, SSSH i inače vodi u borbi protiv mobbinga.
Korupcija i mobbing – naše najveće boljke
– Sada SSSH planira dati inicijativu Gradu Zadru da se formira Centar za zaštitu žrtava od mobbinga što bi bio prvi takav centar u Hrvatskoj. Mobbing je pojava koja zahtjeva multidisciplinarnu pomoć, a u Centru bi bilo sve na jednom mjestu – pravna, psihološka, psihijatrijska i druga stručna pomoć. Osim prvotne, pravne pomoći, potrebna je i psihološka jer posljedice mobbinga žrtve osjećaju dugo nakon što on prestane, a često ne mogu naći razumjevanje u obitelji. Takvi centri postoje i u Švicarskoj, Italiji, i drugim europskim zemljama, a vjerujemo da je neophodan i kod nas, rekao je Uranija.
Inače, smatra da je ova godina prijelomna za borbu protiv mobbinga.
– Osim zbog ovih presuda, ova godina je prijelomna i u smislu poboljšavanja zakonskog okvira. Dobar je doprinos tome dao i Zakon o suzbijanju diskriminacije, izmjenjen je i Zakon o radu, a koliko znam, uskoro će se mijenjati i Kazneni zakon i to na inicijativu SSSH. Izmjenjeni Zakon o radu u puno većoj mjeri štiti prava radnika, propisuje bolju zaštitnu proceduru, a kazne za odgovorne osobe i tvrtke kreću se od 100 do 300 tisuća kuna. Po novom, svaka tvrtka koja ima preko 20 zaposlenika mora imati organ kojem se može obratiti u slučaju mobbinga. Jedini problem je taj što to tijelo formira poslodavac. SSSH je želio da se postavi organ po uzoru na pučke pravobranitelje koji su neovisni i o poslodavci, i o politici, kazao je Uranija.
Uranija kaže da je ova godina prijelomna za mobbing i zbog krize.
– Vjerujem da ćemo do kraja ove godine izaći iz krize koja je svakako pogodovala fenomenu mobbinga. Naša su dva problema – korupcija i mobbing koji rade veliku štetu hrvatskom gospodarstvu. Uz korupciju nestaju milijuna eura, a uz mobbing nestaju ljudi, a oni su ipak neprocijenjivi, zaključio je Uranija.

Posljedice

Kakve psihičke posljedice osjećaju ljudi koji su sustavno psihički i moralno uznemiravane u radnom okruženju ispričao nam je psihijatar dr. Darko Lubura, ravnatelj Psihijatrijske bonice Ugljan.
– Nakon uznemiravanja kod žrtve nastane anksiozno reaktivno stanje, depresivno stanje, akutne reakcije na stres koje su slične anksioznim poremećajima. Osoba se osjeća izgubljeno, promašeno, razdražljivo, neurotična je, a nerijetke posljedice su i gubitak apetita i glavobolje. Uglavnom se radi o prolaznim stanjima, a u rijetkim slučajevima dođe do nekog trajnijeg poremećaja kao što je psihoza, kazao je dr. Labura.
Intenzitet i trajnost posljedica, dodaje dr. Labura, ovisi o intenzitetu i trajanju samog uznemiravanja.
– Prvi korak u liječenju je svakako odvajanje žrtve od zlostavljača, a nadalje se ide, po potrebi, s farmakoterapijom, psihoterapijom, persuazijom i suportom. U praksi se žrtva dovede u vezu sa socijalnim funkcioniranjem pa želi vratiti izgubljeni status i dobiti satisfakciju, objasnio je dr. Labura.
Kako dodaje, o problemu mobbinga uvijek više vole govoriti djelatnici nego poslodavci.
– Zato postoji i velika mogućnost zloupotrebe, pa se svaki spor na poslu naziva mobbingom. A mobbing je ipak sistematsko, kontinuirano, kumulativno uznemiravanje, takozvana psihička tortura. Seksualno zlostavljanje je ipak nešto drugo i uglavnom ostavlja teže posljedice, istaknuo je.
Dr. Labura kaže da su različiti uzroci koji tjeraju ljude na uznemiravanje svojih kolega.
– Obično je to osoba koja teži dominaciji, a povod za uznemiravanje drugih se nalazi u njegovoj osobnoj strukturi u kojoj vjerojatno ima i sadomazohističkih elemenata. Takvo ponašanje može biti izazvano novom situacijom. Primjerice, kad netko postane šef i dobije moć s kojom se ne zna nositi, zna pribjegavati ovakvom ponašanju, rekao je dr. Labura.